Među nagrađenim Baranima, učenicima osnovnih škola su:

Lana Jovetić, mentor Milanka Škipina, biologija VIII razred OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ – prva nagrada; Andrija Ćetković, mentor Jovana Doknić, fizika IX razred OŠ „Jugoslavija“ – druga nagrada; Đorđe Jakovljević, mentor Jelena Barjaktarović, hemija VIII razred OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ – treća nagrada; Novak Savić, mentor Elma Škrijelj, matematika IX razred OŠ „Jugoslavija“ – druga nagrada;

Nagrađeni srednjoškolci iz Bara su:

Milutin Raščanin, mentor Almira Skenderović, matematika I razred Gimnazije „Niko Rolović“ – treća nagrada; Viktor Radević, mentor Lidija Milović, matematika II razred Gimnazije „Niko Rolović“ – druga nagrada.

Ovogodišnja Olimpijada znanja, održana 15. maja 2026. godine, okupila je više od 500 učenika iz oblasti matematike, fizike, hemije, biologije i programiranja, uz prisustvo brojnih predstavnika akademske zajednice i Univerziteta Crne Gore.

The post Barskim učenicima uručene nagrade na Olimpijadi znanja u Podgorici first appeared on BARinfo.

Osim okruglog stola, svečanost je obuhvatala i tematsku izložbu “Ustavi Crne Gore”, a organizovana je u saradnji sa Udruženjem pravnika Crne Gore i Državnim arhivom Crne Gore.

Na okruglom stolu “Ustav za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905 – temelj crnogorske pisane ustavnosti“ učesnici su razmatrali istorijske, pravnoteorijske i političke dimenzije Ustava iz 1905. godine, kao i njegovo nasljeđe u savremenoj crnogorskoj ustavnosti.

Svečanost su otvorili predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, dekan Pravnog fakulteta prof. dr Vladimir Savković i direktor Državnog arhiva Crne Gore Danilo Mrvaljević. Milatović je istakao da osvrti na crnogorsku ustavnu prošlost prirodno upućuju na izazove savremenog trenutka, naglasivši da evropski put Crne Gore mora biti zasnovan na snažnoj ustavnosti i funkcionalnim institucijama.

Savković je ukazao na značaj Ustava iz 1905. godine kao ključnog iskoraka Crne Gore ka modernoj ustavnoj državi, a Mrvaljević se osvrnuo na značaj originalnih ustavnih dokumenata predstavljenih na izložbi “Ustavi Crne Gore“. Na izložbi su predstavljeni originali ustava koji se čuvaju u Državnom arhivu Crne Gore, kao i dokumenti ustupljeni od Nacionalne biblioteke “Đurađ Crnojević” i Skupštine Crne Gore.

Mr Ivan Jovović je naveo da je “obilježavanje 120 godina od usvajanja prvog crnogorskog Ustava bitno da bi se sa određene vremenske distance adekvatno odredili prema vlastitoj državnoj tradiciji”.

“Ustav za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine predstavlja simbol crnogorskog nacionalnog identiteta i neizostavni marker u pravnoj istoriji crnogorskog naroda koji ujedno svjedoči o našoj kulturnoj, odnosno civilizacijskoj emancipaciji. U stručnoj literaturi ovaj pravni akt je postao svojevrsni spomenik koji je predstavljao prekretnicu u društvenom i političkom životu tadašnje Crne Gore. Njegovim usvajanjem uvažene su unutrašnje političke potrebe da Knjaževina Crna Gora, shodno evropskoj praksi, postane ustavna monarhija, s obzirom da je knjaz Nikola dugo vremena pravdao odlaganje uvođenja ustavnosti činjenicom da ni carska Rusija nema ustav.

Od usvajanja prvog pa do posljednjeg crnogorskog ustava mijenjale su se državne formacije, kao i društveno-politička uređenja u kojima je živio crnogorski narod. Preko ustavne istorije Crne Gore, tj. njenog ustavnog identiteta možemo da sagledamo neke bitne identitetske odrednice kao što su narod, jezik, državni simboli, crkva odnosno vjerske zajednice.

Jubilej 120. godina crnogorske ustavnosti predstavlja dugačak put, gdje smo u mogućnosti da sagledamo transformaciju Crne Gore od ruralne knjaževine preko formalno ravnopravne federalne socijalističke republike, potom republike konstituenta nefunkcionalne treće Jugoslavije, pa sve do obnove državne nezavisnosti 2006. godine, gdje savremena Crna Gora ustavnim načelima pokušava implementirati standarde zapadne demokratije”, kazao je on.

“Kada pravimo određene istorijske paralele vidimo da crnogorski ustavi u identitetskim odrednicama imaju često određene nedorečenosti. Iako je knjaz, a potom i kralj, Nikola I Petrović – Njegoš svojom višedecenijskom politikom kroz razne forme u društvenom životu stvarao i njegovao ideologiju srpstva među svojim podanicima, u Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine ne postoji odredba da je Crna Gora bila država srpskog naroda, kao što pitanje službenog jezika u Knjaževini ovim aktom nije tretirano, iako jeste nižim aktima. Objašnjenja za navedeno mogu biti različita, i svakako izlaze iz sfere jurisprudencije, ali je nepobitna činjenica da nijedan Popis stanovništva u Knjaževini Crnoj Gori iz 1879, 1899. i 1909. godine nije podrazumijevao izjašnjenje crnogorskih podanika po narodnosti i jeziku, već isključivo po vjeroispovijesti, zbog čega se u ustavnim odredbama, direktno ili indirektno determinišu odnosi vjerskih zajednica. Naime, članom 40 ovog ustava definisano je da je državna vjera istočno-pravoslavna, a da je Crnogorska crkva autokefalna. Ona ne zavisi od bilo koje druge crkve, ali održava jedinstvo u dogmama sa istočno-pravoslavnom Vaseljenskom Crkvom. Sve ostale vjeroispovijesti su slobodne i priznate. Sljedstveno tome u članu 45 vjerski poglavari u Knjaževini Crnoj Gori imali su posebna pravni status s obzirom da su bili virilni poslanici, tj. oni koji dolaze po položaju u Narodnu skupštinu, između ostalih: mitropolit crnogorski, arcibiskup barski i primas srpski i muftija crnogorski. U poglavlju 7 ovog ustava posebno su regulisana ovlašćenja vjerskih zajednica, njihova prava i obaveze, gdje ne postoji njihova odvojenost od civilnih vlasti, s obzirom da su tada vjerske zajednice vršile i javna ovlašćenja, ali je ustavom bila uspostavljena supermacija državne vlasti nad vjerskim zajednicama”, naveo je mr Jovović.

Kako je rekao, što se tiče drugih identitetskih rješenja u Ustavu, u članu 38 utvrđuje se Grb Knjaževine Crne Gore, kao dvoglavi bijeli orao sa carskom krunom, skiptrom u desnoj a šarom u lijevoj kandži, dok mu je na prsima lav na crvenom štitu. Takvo ustavno određenje odgovara viševjekovnoj crnogorskoj heraldičkoj tradiciji.

“Međutim, Ustav je neodređen kada je u pitanju državna zastava Knjaževine, s obzirom da na boje indirektno upućuje član 39, u kojem se navodi da su narodne boje crvena, plavetna i bijela, što je otvorilo različita tumačenja kada je u pitanju državna zastava Knjaževine Crne Gore, s obzirom da se u stručnoj literaturi, kao i u foto dokumentaciji tog vremena istovremeno javljaju tri oblika zastave na državnim organima i institucijama Knjaževine odnosno Kraljevine Crne Gore: crvena zastava sa grbom, trobojnica sa grbom i trobojnica bez grba. Takođe, najvišim pravnim aktom Knjaževine nije determinisan još jedan identitetski simbol – himna, već se izvodila u Knjaževini odnosno Kraljevini Crnoj Gori himna pod nazivom “Ubavnoj nam Crnoj Gori” koju je knjaz Nikola proglasio za himnu 1870. godine prema dostupnoj literaturi, ali o tome ne postoji zaseban akt, već na takve konstatacije nailazimo u državnim publikacijama poput Državnog kalendara za Kraljevinu Crnu Goru.

Nad Kraljevinom Crnom Gorom 1918. godine izvršena je nasilna aneksija od strane Kraljevine Srbije što je prouzrokovalo ukidanje unutrašnjeg suvereniteta, čiju osnovu su predstavljale nelegitimne i nelegalne odluke Velike narodne skupštine srpskog naroda u Crnoj Gori ili tzv. Podgoričke skupštine, kao pravno tijelo koju ne poznaje tada još uvijek važeći crnogorski Ustav i ostala pravna regulativa Kraljevine Crne Gore. To je razlog da su takve odluke od strane kralja i Vlade u egzilu smatrane veleizdajničkim činom. Uostalom, da je u konkretnom slučaju u pitanju bila nasilna aneksija svjedoče brojni domaći i inostrani istorijski izvori i literatura, s obzirom da okupacione snage nijesu u Crnoj Gori dočekane cvijećem nego mecima. Međunarodno-pravni subjektivitet Kraljevine Crne Gore postojao je sve do januara 1921. godine kada su i SAD prekinule diplomatske odnose sa Kraljevskom Vladom u egzilu. U ovoj činjenici nalazi se legalnost i legitimnost Božićnog ustanka, a ne pobune, od 24. decembra 1918., po starom odnosno 6. januara 1919. godine po novom kalendaru, kao izraz borbe crnogorskog naroda za povratak unutrašnjeg suvereniteta, s obzirom da formalni legalitet Kraljevine SHS uspostavljen tek Vidovdanskim ustavom 1921. godine”, rekao je Jovović na okruglom stolu “Ustav za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905 – temelj crnogorske pisane ustavnosti“.

Po njegovim riječima, jedini pravni akt koji je nadživio Kraljevinu Crnu Goru jeste Opšte imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru iz 1888. godine, koji je za vrijeme trajanja Kraljevine SHS tj. Jugoslavije primjenjivan na istom pravnom području svoje ranije stvarne nadležnosti, iz razloga što Kraljevina SHS/Jugoslavija nije imala jedinstven građanski zakonik. Taj period primjene Opšteg imovinskog zakonika kao pozitivnog pravnog akta okončan je 26. oktobra 1946. godine, kada je Skupština FNRJ usvojila Zakon o ništavnosti svih pravnih propisa donijetih do 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije.

“U Kraljevini SHS/Jugoslaviji, Crnoj Gori odnosno crnogorskom narodu oduzeto je pravo na nacionalno ime odnosno naziv, a nekadašnja Kraljevina Crna Gora svedena je na jednu od upravnih jedinica nove države pod nazivom Zetska banovina. Završetkom Drugog svjetskog rata na tlu Jugoslavije zahvaljujući pobjedi antifašističkih snaga, prvenstveno Komunističke partije izvršena je promjena društveno-političkog uređenja, odnosno umjesto unitarne stvorena je Jugoslovenska federacija. Na taj način, došlo je do usvajanja Ustava NR Crne Gore, gdje je Crna Gora povratila dio nekadašnje suverenosti, mada suštinski u normativnom pogledu taj ustav sadržinski predstavlja diskontinuitet u odnosu na Ustav za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine, ne samo što je utemeljen republikanski, a isključen monarhistički oblik vlasti, već i u pogledu identitetskih obilježja. Ipak, značaj ovog Ustava iz 1946. godine je neupitan s obzirom da su u članu 3 ovog akta obuhvaćene republičke granice Crne Gore koje su od 2006. godine postale državne granice Crne Gore. Treba napomenuti da se odredbe Ustava za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine nijesu primjenjivale na dijelu današnje državne teritorije Crne Gore, potes uz jadransku obalu i priobalje od Sutorine do Šušanja, jer su bili u sastavu Austro-Ugarske, kao što je i njegova primjena samo kratkotrajno obuhvatala oblast Metohije koja je nestankom Kraljevine Crne Gore postala integralni dio Srbije od 1945. autonomna oblast a potom pokrajina u Jugoslovenskoj federaciji Kosovo i Metohija, a danas Republika Kosovo. 

Ukoliko želimo prepoznati tragove crnogorskog ustavnog kontinuiteta, upotrebom komparativne metode, možemo naći izvjesne sličnosti u pogledu ustavnog rješenja republičke zastave, s obzirom da je članom 5 Ustava NR Crne Gore definisana trobojnica, crveno, plavo, bijela sa crvenom petokrakom, kao ideološkim simbolom, te da je u članu 113 predviđeno da se postupak pred sudovima vodi na srpskom jeziku: ‘Građani koji ne znaju srpski jezik mogu se služiti svojim jezikom. Tim građanima obezbjeđuje se pravo da se upoznaju sa cjelokupnim materijalom i da preko prevodioca prate rad suda’. Po prvi put u Ustavu zaštićen je eksplicitno nacionalni integritet crnogorskog naroda koji je u Kraljevini SHS/Jugoslaviji bio izložen hegemonističkoj politici Beograda, pa se u članu 11 istog akta navodi: ‘Protivan je Ustavu Narodne Republike Crne Gore svaki akt koji je na njenoj teritoriji uperen protiv suverenosti, ravnopravnosti i nacionalne slobode crnogorskog naroda i Narodne Republike Crne Gore kao i ostalih naroda Jugoslavije i ostalih narodnih republika Federalne Narodne Republike Jugoslavije’. Imajući u vidu aktuelnu političku praksu u Crnoj Gori trebalo bi razmisliti o vraćanju ove ustavne uredbe u pozitivno pravo Crne Gore”, istakao je mr Jovović.

Potencirao je kako je “neobjašnjivo da je republičko komunističko rukovodstvo Crne Gore napravilo totalnu distinkciju u odnosu na istorijski grb Knjaževine Crne Gore, što nijesu uradila druga rukovodstva u jugoslovenskim republikama, naprotiv u ustavima Narodne Republike Srbije i Narodne Republike Hrvatske zadržani su stari istorijski grbovi sa apliciranom petokrakom što je bilo u funkciji isticanja nacionalne odnosno državne tradicije. Isti slučaj je sa Narodnom Republikom Albanijom, koja je takođe u svom novom grbu i zastavi koristila istorijski simbol albanskog naroda, naravno uz ideološki simbol – petokraku”.

“Naime, u članu 4 Ustava NR Crne Gore navodi se: ‘Državni grb Narodne Republike Crne Gore pretstavlja Lovćen sa Njegoševom Kapelom okružen lovorovim vijencem, koji je dolje povezan crnogorskom zastavom. Između vrhova lovorovog vijenca je petokraka zvijezda. Pozadi Lovćena nekoliko vijuga predstavljeno je more’. Ovakvo rješenje grba ne samo što ne korespondira sa komunističkom ideologijom jer se u prvi plan stavlja religijski simbol, nego je istovremeno i suprotan idejama Komunističke partije Crne Gore od 1941. godine, kada se crnogorski narod poziva u borbu za socijalnu i nacionalnu emancipaciju. Tadašnje partijsko i republičko rukovodstvo Crne Gore je zasigurno bilo upoznato da je Njegoševa kapela na Lovćenu bila simbol dinastičke i unitarističke karađorđevićevske državne politike i tradicije usmjerene protiv nacionalnog i državnog identiteta Crne Gore, zbog čega se s razlogom može postaviti pitanje odakle motivi za takvo ustavno rješenje grba socijalističke Republike Crne Gore od 1946. do 1992. godine, tim prije, što je projekat Mauzoleja na Lovćenu bio jedna od najvažnijih političkih tačaka u poslijeratnoj Crnoj Gori. Moguće objašnjenje možemo prepoznati u ideološkoj koncepciji Milovana Đilasa crnogorske nacije, po kojoj je crnogorski narod stekao subjektivitet u novom vijeku, ali njegovu srednjevjekovnu genezu vezuje za srpsko etničko stablo. Navedene koncepcije će nezvanično ostati na snazi tokom cijelog trajanja socijalističkog perioda kod partijskih i republičkih organa Crne Gore, uz određena lična neslaganja, pa se dalje nije dublje zalazilo u oblikovanje nacionalnog i institucionalizaciju državnog identiteta kao što je to slučaj sa makedonskim rukovodstvom. Crnogorsko partijsko i republičko rukovodstvo zadovoljavalo se kompromisnim rješenjima, kao što vidimo iz Ustava iz 1963. i 1974. godine, s obzirom da je u službenoj upotrebi bio srpsko-hrvatski jezik ijekavskog izgovora, a oba pisma – ćirilica i latinica. Iako je u navedenim ustavima Crna Gora bila definisana kao država crnogorskog naroda i pripadnika drugih naroda i narodnosti Jugoslavije koji žive u njoj, u praksi afirmisana je i njegovana koncepcija dualnog identiteta crnogorskog naroda”, mišljenja je mr Jovović.

Stava je da je Ustavom Republike Crne Gore iz 1992. godine “napravljen određeni diskontinuitet u odnosu na prethodne socijalističke ustave s obzirom da je crnogorski narod izmješten u preambulu Ustava, srpski jezik ijekavskog izgovora proglašen za jezik u službenoj upotrebi, uz ravnopravnost ćiriličnog i latiničnog pisma”.

“Međutim u navedenom Ustavu u članu 6 prepoznajemo povratak monarhističkoj tradiciji Crne Gore s obzirom da Ustav kaže da Crna Gora ima grb, zastavu i himnu, pri čemu je Zakonom o grbu i zastavi iz 1993. godine zakonodavac gotovo preuzeo rješenja iz Ustava za Knjaževinu Crnu Goru u pogledu grba i zastave, ali je pitanje himne zbog nepostojanja političkog konsenzusa ostalo zadugo nedefinisano. Slijedeći monarhističku tradiciju, Ustav iz 1992. godine u članu 11 decidirano navodi tradicionalne vjerske zajednice pravoslavnu crkvu, islamsku zajednicu i katoličku crkvu, ali propisuje njihovu odvojenost od države. Tek Zakonom o državnim simbolima iz 2004. godine utvrđeno je da je himna Crne Gore ‘Oj, svijetla majka zoro’, a istim pravnim aktom još su se više grb i zastava približili monarhističkim obilježjima Knjaževine odnosno Kraljevine Crne Gore, iako Crna Gora ima republikansko uređenje. Ustavom Crne Gore iz 2007. godine, iako je država definisana kao građanska, u istom aktu u članu 79 nailazimo na odredbe koje štite nacionalni identitet manjinskih naroda i manjinskih nacionalnih zajednica, a u članu 80 zabranjuje se nasilna asimilacija manjinskih naroda, a da pri tome ustavopisac nije definisao koji je to državotvorni narod ili narodi od kojih potencijalno mogu biti ugrožena prava manjinskim narodima te im prijeti nasilna asimilacija. Ni preambula Ustava ne pruža nam mogućnost tumačenja ovih odnosa, čak šta više, komplikuje ga, s obzirom da se u preambuli između ostalog navodi: ‘Polazeći od odlučnosti da smo kao slobodni i ravnopravni građani, pripadnici naroda i nacionalnih manjina koji žive u Crnoj Gori: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Muslimani, Hrvati i dr. privrženi demokratskoj i građanskoj Crnoj Gori’.

U članu 4 Ustava iz 2007. godine definisana su, tj. de facto preuzeta rješenja iz Zakona o državnim simbolima, dok je u članu 13 utvrđeno da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski, dok su u službenoj upotrebi srpski, bosanski, albanski i hrvatski, te da su oba pisma ravnopravna. Ovakvo ustavno rješenje po ocjeni profesora Blagote Mitrića predstavlja pravni specifikum, bez obzira koliko god težili da Crna Gora bude demokratska država, s obzirom da u uporednoj praksi ne postoji država sa pet službenih jezika. Ipak, nedostaje eksplanacija od strane stručne javnosti kada su u pitanju objašnjenja u pogledu normiranja crnogorskog jezika po nazivu države, što bi implicite dovelo u pitanje pravo etničkim Crnogorcima da svoj jezik nazovu nacionalnim imenom. Crnogorci nijesu progovorili crnogorskim jezikom od 2007. godine, iako su im do tada sva dotadašnja ustavna i zakonodavna rješenja to pravo onemogućavala. Zato je jotovana varijanta crnogorskog jezika autentični, istorijski iskaz kao narodnog jezika Crnogoraca. Ustav iz 2007. za razliku od prethodnog iz 1992. godine ne nabraja tradicionalne vjerske zajednice, već u članu 14 navodi da su vjerske zajednice odvojene od države i slobodne u vršenju obreda i vjerskih poslova. Kako je ta sloboda vjerskih zajednica u proteklom periodu primjenjivana, prepoznajemo u njihovom direktnom ili indirektnom političkom angažmanu, naročito Srpske pravoslavne crkve, ali i ostalih vjerskih zajednica, pa shodno načelu de lege ferenda preporučujem da se vratimo na sedmo poglavlje Ustava za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godinu, s obzirom da nas kao zajednicu očigledno mogu vratiti u sekularne odnose istorijski potvrđena rješenja. Na osnovu svega izloženog, neupitna činjenica je da je Ustav za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine bio u funkciji oblikovanja nacionalnog i državnog identiteta, s obzirom da i organizator ovog skupa ovaj akt ocjenjuje kao temelj ustavnosti”, rekao je mr Jovović.

Zaključio je predavanje tvrdnjom da je u važećem Ustavu prepoznata intencija ustavopisca da se u mjeri mogućeg inkorporiraju ona identitetska rješenja iz crnogorske pravne prošlosti koja se temelje upravo na Ustavu za Knjaževinu Crnu Goru.

“Imajući u vidu da su u našoj ustavnoj tradiciji promjene konstanta, kao i činjenicu da društvena stvarnost često ne odgovara načelu de lege lata, ostaje otvorena mogućnost koja se dugo najavljuje u političkom diskursu da dođe do promjena u bližoj budućnosti onih odredbi Ustava kojima se tretiraju identitetska pitanja”, potencirao je mr Ivan Jovović.

The post Mr Ivan Jovović učesnik okruglog stola o Ustavu Knjaževine Crne Gore iz 1905. first appeared on BARinfo.

Po tekstu Marša Normana, ova ispitna predstava studentkinja master studija (praktičan rad) Jovane Brnović i Mine Mićović  rađena je pod mentorstvom vanr. prof. Dubravke Drakić i saradnice u nastavi Jelene Đukić.

Predstava „Laku noć, Majko“, nastaje u koprodukciji Fakulteta dramskih umjetnosti saCetinja, Univerziteta Crne Gore i JU Centar za kulturu Tivat koji je ujedno i dugogodišnja nastavna baza sa kojom je FDU – Cetinje realizovao mnogobrojne pozorišne projekte i ispitne predstave i sa kojima su profesori i saradnici FDU– Cetinje uvijek imali veoma uspješnu i plodotvornu saradnju koja se i danas nastavlja. Ispitnu predstavu u realizaciji i tehničkom izvođenju potpisuju i mnogobrojni drugi saradnici i kolege.

Ulaz je besplatan.

The post Besplatan ulaz za predstavu FDU Laku noć, Majko first appeared on BARinfo.

Akademik Šerbo Rastoder je punih 37 godina radio na Filozofskom fakultetu UCG na kojem je prošao sva univerzitetska zvanja, od asistenta do redovnog profesora, gdje je penzionisan 2022. godine. Redovni je član i utemeljivač DANU i BANU. Od 2018. godine redovni je član CANU, kao i predsjednik Odbora za istoriju CANU. Dobitnik je najviših društvenih nagrada i priznanja za naučni i rad u oblasti kulture.

Bio je mentor prve odbranjene doktorske disertacije iz istorije na Filozofskom fakultetu, 2006. godine. Profesor Rastoder bio je prvi asistent na studijskom programu (SP) za istoriju na Filozofskom fakultetu. Dao je izuzetan doprinos prenošenju istorijskih znanja studentima, što potvrđuju studentske evaluacije na kojima je uvijek bio ocjenjivan visokim ocjenama. Utemeljivač je SP za istoriju na UCG. Ostvario je važne učinke u stvaranju naučnog podmlatka, u svojoj užoj naučnoj oblasti lstorija Jugoslavije. Bio je mentor prve odbranjene doktorske disertacije iz istorije na Filozofskom fakultetu, 2006. godine.

Akademik Rastoder svrstava se u najbolje istoričare na prostoru Jugoistočne Evrope za užu naučnu oblast istorija XX vijeka. Osnovni predmet njegovog naučnog interesovanja su: Istorija Crne Gore, lstorija Bošnjaka/Muslimana, Istorija Jugoslavije XIX i XX vijeka i Teorijsko-metodološki problemi istorijske nauke.

Autor je i koautor više od 30 naučnih monografija, pisac pogovora više knjiga, koautor udžbenika istorije za gimnaziju, autor nekoliko univerzitetskih udžbenika, urednik i recenzent preko 80 posebnih izdanja, autor preko 400 naučnih priloga, članaka i rasprava i preko 350 prikaza, priloga, eseja, bilješki i osvrta. Napisao je više od 150 enciklopedijskih jedinica za Enciklopediju Crne Gore i Crnogorsku enciklopediju.

The post Univerzitet Crne Gore dodijelio Dr Šerbu Rastoderu zvanje profesor emeritus first appeared on BARinfo.

Božović je predstavio intenzivne aktivnosti najstarije visokoškolske institucije u godini jubileja, koja se slavi pod motom Luča budućnosti. On je kazao da je u toku organizacija brojnih naučnih, kulturnih i umjetničkih programa na svim organizacionim jedinicama, kroz koje  fakulteti, instituti i studentske organizacije razmatraju vizije prosperiteta, inovacija i kulturnog obogaćenja za zajednicu.

“Poučen dosadašnjim pozitivnim iskustvima u saradnji sa Opštinom Bar, vjerujem da ćemo naći model saradnje  na obostranu korist koji se potencijalno može nasloniti na komponentu razvoja naučno – turističkih potencijala ovog područja” dodao je rektor Božović.

Raičević je kazao da je Opštini Bar od važnosti podrška Univerziteta Crne Gore, u realizaciji infrastrukturnih projekata koji će Opštini Bar dodijeliti status ne samo atraktivne turističke destinacije i razviti turističke potencijale, već i potencijale u oblasti transporta, energetike, poljoprivrede, saobraćajne povezanosti i energetike.

“Ovu komunikaciju koju imamo, želju, odluku i posvećenost zajedničkoj saradnji trebamo da na adekvatan način kanališemo i valorizujemo, da naš grad, odnosno naučna i lokalna zajednica budu najveći korisnici ove naše saradnje”, kazao je predsjednik Opštine Bar.

Na sastanku je zaključeno da će se u narednom periodu definisati i formalizovati model saradnje te iskazano ubjeđenje da će saradnja temeljena na uzajamnom poštovanju i zajedničkim ciljevima, donijeti nove mogućnosti za rast i prosperitet ovih zajednica.

Na sastanku su učestvovali i direktor sektora za pravne, kadrovske, opšte poslove i poslove staranja o imovini u Rektoratu UCG Vladimir Miličković, generalna sekretarka UCG Neda Vuksanović, savjetnik za ekonomska pitanja UCG Marina Banović. U ime Opštine Bar su bili i potpredsjednik Opštine Damir Rašketić, sekretar Sekretarijata za investicije Stefan Šušter i njegov saradnik Aleksandar Glavanović.

The post Božović i Raičević razmatrali modele saradnje Univerziteta Crne Gore i Opštine Bar first appeared on BARinfo.

RB/BI: Kad je medicina u pitanju, dug je put do te titule.

Turković:  Jeste. Ja sam po primarnoj vokaciji farmaceut, to jest doktor farmacije. Osnovne studije, kao druga generacija, završio sam na Univerzitetu Crne Gore, na Farmaceutskom fakultetu u Podgorici, koji je sada dio Medicinskog fakulteta, a nakon toga postdiplomske studije na Univerzitetu u Beogradu, na Farmaceutskom fakultetu. Tačnije, na katedri za farmaceutsku hemiju. Studije su trajale od 2016/17. do 2021. godine, kada sam odbranio doktorsku disertaciju.

RB/BI: Što je bila tema disertacije?

Turković: Reći ću vam, mada naziv ne mogu da ponove i zapamte mnogi moj prijatelji. Tačan naziv teme je „Dizajniranje, sinteza i in vitro ispitivanje derivata propiofenona kao potencijalnih inhibitora enzima HIV proteaze“. Za laičku javnost, radilo se na razvoju jedinjenja koja će možda nekada poslužiti za dobijanje ljekova protiv bolesti izazvane HIV virusom koje zapravo ciljaju na jedno specifično mjesto dejstva, a to je jedan enzim koji igra ključnu ulogu u sazrijevanju virusnih čestica.

RB/BI: Što će možda uticati i na liječenje drugih oboljenja izazvanih virusima.

Turković: To je jedan univerzalni pristup koji nam omogućava zapravo darazumijemo kako te supstance djeluju, odnosno ta jedinjenja, jer ne možemo još uvijek reći ljekovi, pošto oni nisu prošli cjelokupan proces pretkliničkih i kliničkih ispitivanja, registracije od strane regulatornog organa, da bi mogli da se nađu u prometu. Generalno govoreći, to nam omogućava jedan širi aspekt dejstva i na druga ciljna mjesta, koja se ponašaju na sličan način.

RB/BI: Da se vratimo na početke. Osnovnu školu i Gimnaziju završili ste u Baru.

Turković: Rođen sam u Baru, tu sam završio OŠ „Blažo Jokov Orlandić“, a nakon toga Gimnaziju „Niko Rolović“. U obje škole sam bio proglašen za đaka generacije i negdje se tu prvi put javlja ljubav prema hemiji.

RB/BI: Ljubav prema učenju razvili ste u porodici.

Turković: Tako je, to je sve krenulo od majke koja je profesor razredne nastave.

RB/BI: Mnogima omiljena učiteljica, Snežana Turković je na vama primjenjivala svoje vaspitne i obrazovne metode.

Turković: Apsolutno. Kao istaknuti prosvjetni radnik u barskoj opštini, prepoznata je dugi niz godina. Jednostavno, to se nekako prenijelo i na nas, sestru i mene. Oboje smo završili fakultete i nekako se dodatno zainteresovali za oblasti koje su nam bile interesantne. Moram da pomenem i oca Marjana, on je takođe prosvjetni radnik, sada već u penziji, nastavnik tehničkog i informatike.  Ovo napominjem jer smo od majke dobijali razne knjige, udžbenike, enciklopedije, a od oca računare. Znalo se za svaki rođendan da su to bili posebni pokloni koje smo mi stvarno, sa velikim oduševljenjem i ljubavlju prihvatali. Nije to nama, da me ne shvatite pogrešno, nametano. To je bilo nekako prirodno. Oca i informatiku sam pomenuo jer smo od malih nogu dobili prvi personalni računar, naravno, to je bilo na mnogo primitivnijem nivou nego što su sada uređaji, ali od tada smo već počeli da se interesujemo za računare, informatiku, kompjuterske programe. Negdje me je i to povuklo na farmaceutsku hemiju, s obzirom da jedan dio farmaceutske hemije se upravo bavi kompjuterskim metodama, u cilju spoznaje interakcije aktivnih jedinjenja sa ciljnim mjestima dejstva.

RB/BI: Znači, informatika ima primjenu i u toj grani nauke?

Turković: Kako da ne. Farmaceutska hemija je jedna multidisciplinarna oblast. Ona objedinjuje veliki broj različitih disciplina i oblasti. Primarno, to je hemija, nakon toga je cjelokupna farmacija u smislu svih disciplina koje su uključene u farmaceutsku nauku: farmakologija, biohemija, a nakon toga i bioinformatika, odnosno kompjuterske metode, prema kojima sam ja nekako razvio posebnu ljubav.

RB/BI: U srednjoj školi kod svih se postavlja pitanje šta će biti. Jeste li tada znali šta ćete biti, čime ćete se baviti?

Turković: Ja bih se vratio na osnovnu školu, jer sam imao tu sreću da mi je hemiju predavala profesorica Stanislava Aleksić. Ona je kod mene prepoznala talenat za prirodne nauke i počela da me sprema za takmičenja, najprije regionalna, to su bile sve uvijek prve nagrade, a onda i republička. Tu je ona meni odškrinula vrata koja se tiču hemije. U srednjoj školi, to se nekako prirodno nastavilo i bilo je logično da ja odaberem nešto što će se ticati hemije, ali opet, da ne bude to ona čista, suva hemija, već da to bude nešto vezano za ljudsko zdravlje, a sprega svega toga jeste farmacija. Tako sam se odlučio za Farmaceutski fakultet. Izučavanje predmeta koji omogućava taj fakultet dodatno mi je potvrdilo da je ono što ja već volim poprilično u samoj farmaciji.

RB/BI: Nije vas plašilo što je to jako težak fakultet?

Turković: Nije, imao sam odlično predznanje, a to me jako interesovalo. Uz jedan marljiv i predan rad i trud to je dalo dobar rezultat.

RB/BI: Moram da pitam, jeste li bili tipičan štreber?

Turković: Volim to da prokomentarišem, kada pričamo o učenju. S obzirom na to da sam od 2013. angažovan na Farmaceutskom, odnosno sada već Medicinskom fakultetu, imao sam priliku da čujem studente sa dobrim prosjekom kada kažu da ne uče. Jasno je da to nije moguće, jer tu mora da se dobro „zagrije stolica“. Ja jesam puno učio, to i ne krijem. Ali, s druge strane, nikada nisam sebe potčinjavao učenju, nauštrb hobija, interesovanja i drugih vannastavnih aktivnosti.

RB/BI: Dakle, niste bili tipičan štreber?

Turković: Mogu da kažem da nisam, jer o tome govore i brojne stipendije koje su, pored prosjeka koji je kod mene bio deset tokom čitavih pet godina, vrednovale i vannastavne aktivnosti.

RB/BI: Jeste li bili stipendista Opštine Bar?

Turković: Jesam. Pored te stipendije, koja je meni bila izuzetno draga, jer grad iz koga si ponikao me na taj način prepoznao, tu su bile i brojne druge stipendije. Između ostalog, stipendija Ministarstva prosvjete i nauke Crne Gore, nakon toga sam dobio stipendiju Atlas fondacije, zatim meni jako značajnu stipendiju „Ljubica i Tomo Lompar“, Marka Lompara – našeg iseljenika, koji je prepoznao značaj ulaganja u nauku i mlade. Čovjek je bio kapetan prekookeanske plovidbe, stekao je enormno bogatstvo, volio je i voli da dolazi u Crnu Goru. Mogao je sav taj novac da uloži na neki drugi način. On je prepoznao da će ulaganje u mlade talente biti najbolji način za vraćanje duga prema domovini. Vjerujte, većina nas je završila osnovne studije sa najboljim prosjekom, upisala postdiplomska usavršavanja, postali magistri, doktori nauka. Tek se sada vidi koliko je veliku stvar uradio. Okupljali smo se kod njega kući sa eminentnim stručnjacima iz raznih oblasti. Sve to je nekako i mene oblikovalo da budem multidisciplinarna ličnost. I ako budem imao mogućnost da pomognem nekome u tom smislu, apsolutno hoću.

RB/BI: Koja vam je nagrada najmilija?

Turković: Jako značajna nagrada za mene je priznanje za najboljeg svršenog studenta Univerziteta Crne Gore, plaketa Univerziteta.

RB/BI: Koje godine je to bilo?

RB/BI: 2013. godine, na svečanosti jubileja Univerziteta Crne Gore. Plaketa mi je dodijeljena kao najboljem svršenom studentu iz oblasti tehničkih, prirodno-matematičkih i medicinskih nauka. To je bila kruna moje akademske karijere i dodatni vjetar u leđa da nastavim sa usavršavanjem. U toku osnovnih studija prvi put sam se susreo baš sa predmetom farmaceutska hemija. Imao sam veliku sreću da mi taj predmet predaje moja mentorka na doktorskim studijama, profesorica Zorica Vujić, jedno značajno ime u toj oblasti. Nakon završetka studija, povezao sam se i sa prof. Brankom Ivković, mojom komentorkom, kojoj sam inače i bio asistent na tom predmetu. Mi smo imali tu sreću da nam dolaze profesori iz Beograda i drže predavanja, jer mi nismo imali kadar kada je osnovan fakultet i kada je sve to počinjalo. Ja sam inače bio druga generacija studenata farmacije u Crnoj Gori. Velika većina predavača bili su nam upravo profesori sa beogradskog fakulteta, koji je među prvih 300 u toj oblasti. Sa prof. Vujić i Ivković i danas imam jako dobru saradnju, jer i dalje radimo na nekim projektima.

RB/BI: Kako vam izgledaju vaši studenti? Imaju li oni taj žar i želju za učenjem?

Turković: U svakoj generaciji se nađe po par studenata koji pokazuju interesovanje, ne samo za farmaceutsku hemiju, nego cjelokupno gradivo, što dodatno motiviše za dalji rad, pogotovo kad vas studenti traže za mentora za svoje završne radove. Stvarno se trudim ta u toku predavanja studentima predočim to znanje i uputim ih na najvažnije stavke iz te oblasti i da ih pripremam za dalji rad i život.

RB/BI: U ovo doba svih mogućih virusa, vjerujete li da će farmaceutska industrija naći način da sačuva zdravlje svjetske populacije?

Turković: Potpuno sam siguran da ćemo se izboriti sa svim pandemijama i sa problemima sa kojima se susrećemo, samo je pitanje vremena. Pitanje je koliko se, a to je sad ova pandemija najbolje pokazala, ulaže u cjelokupnu nauku, a zatim i dio nauke koji se bavi zdravljem. To je izuzetno važno. Mi nekako kuburimo s tim, ali nekad je i opomena kada se dese ovakve stvari, da treba ulagati u nešto što je na dobrobit svih. Mi imamo situaciju da su vakcine protiv novog korona virusa razvijene u rekordnom roku. Ako uzmemo u obzir da se ljekovi razvijaju u roku od osam do deset godina i da se milijarde ulažu u to, kada pogledamo kako su brzo vakcine razvijene, to je stvarno impozantan podatak.

RB/BI: Imate li planove za dalje usavršavanje, na čemu sada radite?

Turković: Uvijek su aktuelne neke stvari kojima se bavim, kako ja, tako i moji saradnici, tj. moje profesorice. Ono što nam je uvijek u fokusu jeste rad na razvoju, dizajnu, sintezi i ispitivanju vodećih jedinjenja koja će moći da posluže za razvoj nauke, to je nekako nezavršena priča, a farmaceutska hemija upravo to omogućava – širok spektar aktivnosti, izuzetnu kreativnost i maštovitost. Uvijek možete naći inspiraciju za dalji rad. Svakako, uvijek postoje usponi, kada vam sve dobro ide, ali iza fasada postoje i padovi koji su, jednostavno, dio života. To su situacije koje nekada prodrmaju i probude. Ono što sam primijetio – mi volimo da smo nekako ušuškani, da je sve fino, da smo u zoni komfora. A onda se dese situacije koje nas natjeraju da očvrsnemo i iz kojih učimo.

RB/BI: Kako se kompjuteri i hemija uklapaju?

Turković: Oblast mog, konkretno, istraživanja je farmaceutska hemija, dodatno sa aspekta kompjuterske hemije, odnosno, dizajn ljekova pomoću računara. Računari i hemija predstavljaju dobru simbiozu.

RB/BI: Dakle, vi određujete hoće li tabletice biti roze, bijele, okrugle, trouglaste?

Turković: To je možda s površine, mi idemo još dublje, do molekulskog nivoa. Mi pokušavamo da objasnimo kako, na primjer, ta aktivna supstanca, za koju se zna njena struktura, kako zapravo ona interaguje sa ciljnim mjestom dejstva, sa nekim enzimom, sa nekim receptorom koji je značajan za dalji tok bolesti.

RB/BI: Kad smo već kod ljekova, šta mislite o činjenici da se kod nas troši jako puno antibiotika?

Turković: Što se tiče potrošnje antibiotika u Crnoj Gori, jedna smo od nacija sa najvećom potrošnjom antibiotika. Neracionalna primjena antibiotika nosi sa sobom brojne rizike, brojne potvrđene neželjene posljedice, u prvom redu rezistenciju. Mi ćemo se suočiti sa činjenicom da nećemo imati antibiotik koji će efikasno djelovati na neke bezazlene infekcije. Uzrok je nedovoljna prosvijetljenost naše opšte populacije, ali tu značajnu odgovornost nose i zdravstveni radnici, u prvom redu ljekari koji neracionalno vrše propisivanje antibiotika, to jesu izuzeci, ali oni postoje i, s druge strane, moje kolege farmaceuti, koji vrše izdavanje tih ljekova. Farmaceut predstavlja zadnju liniju između lijeka i samog pacijenta, taj zadnji filter koji treba da propusti samo ono što treba da ide ka pacijentu.

RB/BI: Ko je, osim porodice i profesora, na Vas najviše uticao?

Turković: Moj djed po majci bio je Ilija Nikić, zvali su ga Ilija Bosanac. Stari majstor, bavio se i nekim pronalascima, napravio je mašinu za kupljenje maslina. Svoj radni i životni vijek proveo je u Baru. Kod njega ste mogli da odradite jako puno stvari koje nigdje niste mogli da odradite, da popravite. Uvijek je imao pristojne cijene, bio je majstor staroga kova, nije volio da zaradi na tuđoj muci. Ostavio je trag u Baru, ali kad je preminuo, niko se ne sjeti da jedan članak o njemu objavi. Pohvalno je što se priča o životu Bara, o ljudima koji su dali pečat, ali mislim da je on nepravedno izostavljen. A koga god da pitate iz starije generacije zna li gdje je kuća Ilije Bosanca, svako će znati da vam kaže. Ja sam svaki vikend za vrijeme osnovne i srednje škole, pa i fakulteta proveo u Popovićima, radio sa njim. Otuda negdje i moja radna navika, otuda i odnos prema poslu i prema životu. Mene je ta radionica puno toga naučila.

Pomenuo sam rodbinu po majci, moram da pomenem i rodbinu po ocu. Svaki raspust, zimski i ljetnji, a i danas odmore provodimo u Plavu. Otac je iz Plava, u Bar se doselio prije zemljotresa. Gore je seosko domaćinstvo, rabota se oko domaćih životinja, livada, beru šumski plodovi. I to je dodatno uobličilo i sestru i mene, da imamo balans, zdravo odrastanje.

The post Baranin Nemanja Turković najmlađi docent na Medicinskom fakultetu UCG first appeared on BARinfo.

“Kao i svim studentima prije, a vjerujem i onima koji će u budućnosti biti dobitnici ove nagrade, nagrada za mene predstavlja jedan lijep podstrek za dalji rad i trud. Iako se ona prije svega odnosi na ostvareni rezultat na polju studentskih obaveza, stoji kao znak da sam možda na pravom putu kada je u pitanju profesionalni razvoj koji tek slijedi”, rekao je student.

U pogledu budućih planova, Ilija bivši učenik Gimnazije “Niko Rolović”, kaže da planira da nastavi školovanje, ali da to trenutno zavisi od mnogo faktora.

“U predstojećem periodu ću se kao i do sada truditi da se što više posvetim istraživanjima raznih polja filmske umjetnosti za koja vjerujem da će biti važan dio profesionalnog razvoja i traženja sopstvenog izraza”, dodao je on.

Najbitnije aktivnosti sa fakulteta su, kako navodi, snimanja studenskih filmova na kojima su studenti imali priliku da sarađuju sa kolegama iz raznih oblasti i direktno učestvu u praktičnom radu,  a sve u cilju stvaranja filmske umjetnosti. 

“Budući da sam upisao fakultet koji zaista volim i materiju koja sama po sebi teško da može da bude dosadna ili suvoparna nijednog trenutka se nisam osjetio kao da se odričem nečeg drugog zarad dobrog rezultata već je sve išlo prirodno i lako. Vjerujem da je to upravo proizvod ljubavi prema filmu i potrebe da saznam i naučim što više”, objašnjava Ilija.

Budućim studentima Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju upućuje sljedeće riječi: “Čini mi se da postoji mnogo predrasuda i strahova kada je u pitanju studiranje na umjetničkim fakultetima pa to ne isključuje ni FDU. Tako da volio bih da oni koji zaista vole film budu prije svega iskreni prema sebi, daju sebi šansu da studiraju ono što vole i siguran sam da će sve ostalo vremenom doći na svoje mjesto i da se neće razočarati”.

The post Baranin Ilija Zeković sa prosječnom ocjenom 10 najbolji student Fakulteta dramskih umjetnosti first appeared on BARinfo.

Amanda Dibra je osnovnu školu završila u OŠ “Mrkojevići” sa diplomom “Luča”, a Gimnaziju “Niko Rolović” sa odličnim uspjehom. Sada je na trećoj godini studija.

Amanda navodi da je nagrada koju je dobila za najboljeg studenta dokaz da postoje ljudi koji cijene njen dosadašnji rad.

“Na mom tipu univerziteta fokus je dosta na suštini gradiva, suština je kako teoriju primijeniti u praksi, da li kroz projekte ili neki drugi vid praktičnog rada… Dosta je zastupljeno ‘learning by doing’, umjesto učenja napamet – radi se funkcionalno. Fakulteti postoje zbog studenata, a na studentima je da teže ka tome da budu najbolji, pa će njihov trud uvijek biti nagrađen. Zahvaljujem se Biotehničkom fakultetu na izuzetnom priznanju, i hvala im na tome što, prije svega, prepoznaju moj i trud mojih kolega. Smatram da ćemo u narednom periodu, sa znanjem koje smo stekli na ovom fakultetu, značajno doprinijeti razvoju naše zemlje”, istakla je Amanda.

Osim ove, izvrsna studentkinja je dobitnica i stipendije koju najboljim visokoškolcima dodjeljuje Opština Bar, ali i one Ministarstva prosvjete.

“Oduševljena sam što sam među dobitnicima, ne samo zbog novca, koliko zbog osjećaja da je prepoznat moj trud i želja za znanjem. To mi uliva nadu da će i u društvu doći do pravih promjena, da će se rad i znanje početi više vrednovati”, njena su očekivanja.

Ova smjerna djevojka je za Radio Bar i Bar Info iskreno kazala da ne može tačno da se sjeti u kojem trenutku je odlučila da će da se bavi poljoprivredom.

“Sa ove distance mi se čini da je poljoprivreda oduvijek bila moj jedini izbor. Pokušala sam da uskladim ponuđene liste smjerova sa svojim interesovanjima i trudila se da nađem balans između onog što me zanima i što je traženo. Ispostavilo se da je mediteransko voćarstvo zapravo to što mi odgovara. Imajući u vidu sve ove informacije, odlučila sam se da konkurišem i primili su me”, prisjeća se Dibra kako se rađala odluka u odabiru budućeg zanimanja.

Studiranje za nju, kako navodi, predstavlja najljepši period školovanja, te smatra da se tako osećaju svi koji fakultet biraju isključivo na osnovu ličnih želja i afiniteta.

“Nije to teško. Jednostavno se pronađeš, postaviš ispred sebe cilj i uložiš trud da ga i dostigneš. Za sve desetke je potrebno samo za nijansu veće zalaganje nego za malo manji prosjek. Kao manje lijepo iskustvo navešću stres i nespavanje posljednju noć pred ispit. Uvijek postoji ono ‘a samo još ovo da ponovim’, mada mislim da je moja porodica stresnije proživljavala moje ispite od mene same. Takođe, pandemija virusa korona je, između ostalog, jedan od najvećih izazova postavila i pred studente. Čini se da su studenti, njihovi roditelji, kao i profesori u strahu da će ovaj period onlajn nastave ostaviti negativne posljedice po obrazovanje mladih”, smatra Dibra.

Treću godinu Biotehničkog fakulteta trenutno pohađa svega osam studenata, dok je na prvoj godini na spisku bilo njih 32- je. Amanda smatra da je razlog odustajanja to što, u većini slučajeva, sam student uvidi da nema dovoljno kapaciteta i motivacije da nastavi sa školovanjem, jer shvati da se ne pronalazi u onome za šta se opredijelio.

“Bez disciplinovanosti i jakih motiva, nije moguće postizati dobre rezultate. U početku sam na sve gledala isključivo kao ulaganje u sebe – potreban je veliki rad i trud, ali nikada ne bih nešto od toga navela kao odricanje. Negdje od polovine studija se malo i zaintaš, pa kad se umoriš, pomisliš: ‘Pa neću sad da kvarim prosjek”, kaže Amanda, uz procjenu da su, što se školovanja tiče, znanje, upornost i trud najbolja vizit-karta koju možete imati i da to uvijek na kraju bude prepoznato.

Najbolja studentkinja Biotehničkog fakulteta u planu ima da upiše magistarske studije.

“Poslije studija potrebno je odraditi pripravnički i položiti državni ispit. Dosta studenata nakon studija ima planove o inostranstvu, to je takođe jedna od opcija, ali smatram da visokoškolci, pogotovo najbolji, treba da ostanu u svojoj zemlji i da pomognu svom narodu”, iskrena je Amanda.

Za vrijeme studija na Biotehničkom fakultetu stekla je znanje i iskustvo u mediteranskom voćarstvu. Posebno ističe, kako kaže, terensku nastavu, zahvaljujući kojoj je stekla praktična znanja i bolje upoznala Crnu Goru.

“Definitivno, svim budućim putnicima studentima preporučujem da upišu ovaj fakultet jer će sigurno uvidjeti da nijesu pogriješili što su odabrali baš ovu struku za svoj profesionalni put”, poručuje Amanda.

Nemanja Radonjić je završio OŠ “Jugoslavija” i Gimnaziju “Niko Rolović” sa odličnim uspjehom i diplomom “Luča”. I Nemanja je trenutno na trećoj godini studija.

On ističe da je velika čast biti među najboljima za ovu studijsku godinu, a posebno biti najbolji student svog fakulteta.

“Sigurno je da ovakva priznanja dodatno doprinose mom samopouzdanju i predstavljaju dokaz da se naporan trud i rad uvijek isplate. Sa druge strane donose i neku vrstu obaveze da u budućnosti nastavim sa još boljim rezultatima”, kazao je.

Nemanja i već dvije godine prima stipendiju Opštine Bar za najbolje studente.

Za Metalurško- tehnološki fakultet, smjer Zaštita životne sredine, odlučio se na samom kraju srednje škole.

“S obzirom na to da su mi prirodne nauke i jezici išli jako dobro, želio sam da obrazovanje nastavim u smjeru koji je usko povezan sa tim. Ovaj fakultet nudi veliku perspektivu i širok spektar zanimanja kojima se mladi ljudi po završetku mogu baviti. Uz to, kao jedan od dodatnih razloga zbog kojeg sam se opredijelio baš za ovaj fakultet, naveo bih preimućstvo hemije i biologije, koje se kao dvije dominante nauke prepliću kroz studije. Ovom prilikom bih želio i da se zahvalim profesoricama Miri Vučinić koja me još za vrijeme osnovne škole, mogu slobodno reći, uvela u svijet Biologije i Ekologije i sa kojom sam išao na prva takmičenja, kao i profesorici Mirjani Vučićević, koja me je u gimnaziji jako dobro spremila za svijet Hemije i postavila dobre temelje znanja za sve ono što me čekalo u budućnosti”, sa zahvalnošću priča Nemanja.

Ovaj dvadesetjednogodišnjak mišljenja je da nije teško biti student bilo kog fakuleta kada postoji pravi pristup. Na njegovom smjeru Zaštita životne sredine, trenutno je svega desetak studenata sa godine, dok ih je na samom početku studiranja bilo 45.

“Nažalost, veliki broj studenata već na prvoj godini ima problema sa hemijom i matematikom zbog nedovoljnog predznanja. Kao nešto što mi je najteže palo, mogu izdvojiti možda sam početak studija – adaptacija na novu sredinu i više obaveza koje sa sobom nosi studiranje u odnosu na srednju školu, a najlakše mi je palo privikavanje na predmete vezane za hemiju, zbog ranijeg iskustva i stečenog znanja”, istakao je.

Nemanja je za naš portal kazao da iza svakog uspjeha sigurno stoji veliko odricanje, ogroman trud i rad.

“Ja sam, nekako, više pristalica dobre organizacije uz koju, na kraju, ništa ne pada teško. Trudim se da tokom semestra uzmem što više poena tako što redovno završavam predispitne obaveze. Na taj način na završnim ispitima budem prilično rasterećeni i oni budu samo potvrda svega ranije urađenog. Što se tiče samog učenja, ono je najintenzivnije pred ispitne obaveze i tada se stvarno studenti koji imaju ambicije za najveće ocjene, moraju temeljno posvetiti učenju. Tokom samog semestra ima dosta prostora i za ostale aktivnosti”, objasnio je.

Najbolji student Metalurško-tehnološkog fakulteta ima u planu da u ovom semestru odradi stručnu praksu.

“Vjerujem da ću tu primijeniti do sada stečena znanja i, svakako, naučiti mnogo toga novog što će mi koristiti u daljoj karijeri. Nakon završetka osnovnih studija planiram da upišem dvogodišnje master studije, takođe ovdje u Podgorici, a onda da nastavim usavršavanje negdje u inostranstvu”, zacrtao je Radonjić.

Nemanja je za kraj razgovora apelovao na sve da se trude da poštuju epidemiološke mjere.

“Svjedoci smo da je veliki broj naših sugrađana, nažalost, izgubio bitku sa ovom pošasti, a kako se takav negativan trend ne bi nastavio, osjećam obavezu da mi mladi budemo pravi primjer ostalima, jer život je jedan”, poručio je Radonjić.

Univerzitet Crne Gore, pored Dibre i Radonjića, uručio je još 16 nagrada za studente koji su postigli najveći uspjeh tokom studija, za studijsku 2020/21. godinu.

The post Amanda i Nemanja dobitnici nagrade za najveći uspjeh tokom ove studijske godine first appeared on BARinfo.

Ova mlada Baranka kazala je da je čast biti odabran za najboljeg studenta svog fakulteta, te da ova nagrada predstavlja potvrdu da se dosadašnji rad i trud isplatio i podstiče je da neprestano radi na sebi i svom profesionalnom usavršavanju.

“Biotehnički fakultet Univerziteta Crne Gore nudi veliki broj aktivnosti koje se tiču praktičnog rada. Sve što sam teorijski savladala mogu sada i praktično da primijenim, a to će mi značajno pomoći u budućnosti”, kazala je ona.

Kaže da je za postizanje navedenog uspjeha uložila mnogo vremena, rada, truda i posvećenosti, ali je uspjela da uz dobru organizaciju uskladi obaveze koje se tiču fakulteta, kao i one koje su usmjerene na druge aktivnosti.

Anela navodi da će nakon završetka Osnovnih studija, svoje školovanje i dalje profesionalno usavršavanje nastaviti na Univerzitetu Crne Gore.

Budućim generacijama je poručila da rade na sebi i svom obrazovanju, izvršavaju svoje obaveze na vrijeme i studije neće biti teške.

“Cilj je da steknete potrebna znanja i vještine tako da znate da radite vaš budući posao”, zaključila je.

The post Baranka Anela Nurković najbolji student Biotehničkog fakulteta first appeared on BARinfo.