Jubilarno izdanje donosi raznovrstan i tematski bogat sadržaj koji objedinjuje obrazovne, stručne, umjetničke i društvene aspekte školovanja.

U središtu su uspjesi učenika na takmičenjima, ali i priče koje bilježe svakodnevicu škole, međuljudske odnose i razvoj mladih ljudi kroz obrazovni proces.

Urednica lista, profesorica Živanka Krgović, istakla je da „Lider” i u svom dvadesetom broju zadržava prepoznatljiv duh mladosti i stvaralaštva. „Iako ulazi u svoje dvadesete, jubilarni ‘Lider’ objedinjava naše uspjehe na takmičenjima u znanju, kreativnosti, umjetničkom stvaralaštvu i sportskim vještinama. Dočarava srednjoškolske ljubavi i prijateljstva, veliča saradnju i zajedništvo. Ostavlja trag u vremenu i ispisuje emotivnu i stvaralačku istoriju jedne generacije”, navela je Krgović.

Direktor škole, Vučko Asović, ukazao je da se se uspjeh obrazovne ustanove ne mjeri samo ocjenama i statistikama, već i ljudskim vrijednostima koje škola razvija. „Uspjeh škole je mozaik u kojem se prepliću brojke, standardi i ono što je najteže izmjeriti, ljudski trag koji ostavljamo generacijama koje dolaze. Uspjeh se ne ogleda samo u ocjenama, već i u osposobljenosti učenika za dalje školovanje i život, kao i u kvalitetu odnosa unutar škole i saradnji sa lokalnom zajednicom”, poručio je Asović.

Dvadeseti broj „Lidera” posebno je bogat tematskim cjelinama koje se bave savremenim izazovima mladih. Iz ugla učenika obrađeni su fenomeni vršnjačkog nasilja i anksioznosti kod srednjoškolaca, kao i pitanja zdravlja i odgovornog ponašanja, uključujući opasnosti od samoinicijativnog uzimanja lijekova.

Značajan dio lista posvećen je reportažama i projektima koji bilježe aktivnosti učenika i nastavnika tokom školske godine.

Posebno su zastupljene priče o praktičnoj nastavi i iskustvima u realnom radnom okruženju, kao i tekstovi koji predstavljaju uspjehe škole u saradnji sa privredom.

U ovom broju predstavljeni su i profesori koji su nekada bili učenici iste škole, čime se dodatno naglašava kontinuitet obrazovanja i pripadnost školskoj zajednici.

The post Predstavljen dvadeseti broj školskog lista Lider, Srednje stručne škole first appeared on BARinfo.

Srednja stručna škola je počela sa radom 13. maja 1875. godine pod nazivom „Knjaževska crnogorska zemljodjelska škola“ i bila je pod neposrednim nadzorom Prosvjetnog odjeljenja na Cetinju. Na vijek i po trajanja obrazovne ustanove koja nastavlja tradiciju prve poljoprivredne škole u Crnoj Gori podsjetio je njen direktor, Vučko Asović.

„Nastala je u teškim istorijskim vremenima, tokom kontinuirane borbe za slobodu napaćenog, ponosnog, hrabrog i slobodoljubivog naroda, slabog materijalnog stanja i kadrovskih mogućnosti. Imala je prekide u radu, ali je uvijek pronosila luču slobode, posvećenosti i obrazovne misije. Ustajala je sa novom energijom i novom snagom, kao feniks iz pepela rata, ponovo se rađala i na drugom mjestu predstavljala simbol istrajnosti i neuništivosti, sa isključivim ciljem – da pobijedi neukost, nepismenost i donese narodu nova znanja, napredniji rad i kvalitetniji život“, kazao je Asović, ističući da je period od osnivanja škole do danas, između ostalog, obilježilo i nekoliko promjena naziva škole – od Knjaževske crnogorske zemljodjelske, preko Specijalne poljoprivredne škole za južne kulture Topolica, Biotehničkog obrazovnog centra „Dušan Vlahović“, i Srednje poljoprivredne, do imena koje i danas nosi – JU Srednja stručna škola.

Brojni značajni događaji utkali su se u život jedne od najstarijih škola u Crnoj Gori, između ostalog i nagrada „Oktoih“, 1995. godine.

Škola je, po riječima direktora Asovića, opremljena savremenim nastavnim sredstvima i stručnim kadrom, a 624 učenika pohađa pet obrazovnih profila. Za III i IV stepen stručne spreme ponuđeno je više od petnaest obrazovnih programa.

Izražavajući zadovoljstvo što prisustvuje proslavi 150 godina Srednje stručne škole, ambasadorka Rajzing Rajnke naglasila je da ova obrazovna ustanova predstavlja stub znanja i napretka, te da u njoj stasavaju generacije učenika koje doprinose razvoju Crne Gore.

Osvrnula se na period nakon razornog zemljotresa koji je pogodio crnogorsko primorje 1979. godine, podsjetivši da su Sjedinjene američke države pomogle obnovu sa više od 11 miliona dinara humanitarne i razvojne pomoći. Ta podrška, naglašava Rajzing Rajnke, uključivala je i izgradnju Srednje stručne škole koja je postala simbol otpornosti i partnerstva. „Učenici i profesori oblikuju budućnost Crne Gore, a njihova postignuća nadilaze granice učenja i svjedoče o snazi i potencijalu ove ustanove“, istakla je Rajzing Rajnke.

„Naši bilateralni odnosi su i do danas složni. Nastojimo da zajedno radimo na jačanju naše bezbjednosti i unaprjeđujemo obrazovanje, ekonomski razvoj i demokratske vrijednosti. Veze između naših naroda dodatno osnažuju i produbljuju partnerstvo. Radujem se zajedništvu i partnerstvu u godinama koje dolaze“, poručila je ambasadorka.

„SSŠ predano godinama obrazuje generacije mladih ljudi“, kazao je državni sekretar u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija Dragan Marković, čestitajući jubilej koji, prema njegovim riječima, nije samo simbol trajanja, već i svjedočanstvo o kontinuiranoj posvećenosti obrazovanju i pripremi mladih generacija za profesionalne i životne izazove.

„Poznata je kao primjer dobre škole sa posvećenim nastavnim kadrom koji svakodnevno ulaže napore da svakom učeniku pruži znanje, podršku i podstrek. Od svog osnivanja, bila je ključni faktor u oblikovanju obrazovnog ambijenta u Baru. Tokom proteklih 150 godina, škola je bila temelj razvoja ne samo u poljoprivredi, već i u ostalim zanimanjima, u skladu sa potrebama savremenog trenutka. Kroz obrazovni proces, u ovoj se školi ne stiče samo znanje, već i vještine koje će omogućiti razvoj zajednice i cijele države“, naglasio je Marković.

Podsjetio je da Ministarstvo preduzima konkretne korake kako bi približili naš obrazovni sistem razvijenim svjetskim zemljama. „Ostajemo posvećeni stvaranju boljih uslova za obrazovanje i razvoj djece. Ulaganje u školske objekte je ulaganje u zdravlje, budućnost i ravnopravne šanse za sve učenike“, zaključio je Marković.

Iskrene čestitke povodom impresivnog jubileja uputio je i predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević, naglašavajući da je vijek i po posvećenosti znanju, razvoju i edukaciji učinio ovu školu ne samo mjestom znanja, već i neizostavnim dijelom kulturnog, istorijskog i obrazovnog života u Baru. „Ovdje su stasale brojne generacije mladih ljudi koji su, ne samo kao stručnjaci, već i kao uzorni i vrijedni članovi našeg društva, dali poseban pečat razvoju našeg grada u proteklom periodu“, kazao je Raičević.

„Kao nasljednica izvorne Knjaževske crnogorske zemljodjelske škole, uprkos brojnim izazovima, stameno svjedoči o posvećenosti našeg društva znanju kao uslovu za napredak i bolju budućnost. Zato vijek i po trajanja nije samo sjećanje na dugu i bogatu prošlost, već i najbolja potvrda snage i važnosti obrazovanja koje oblikuje budućnost. Iz tog razloga, kao lokalna uprava, kroz razne programe subvencija i stipendija, kontinuirano pružamo podršku mladim sugrađanima, svjesni da je ulaganje u njihovo znanje ulaganje u prosperitet našeg grada. Mladi ljudi sa znanjem i stručnjaci u svojim oblastima jedina su garancija da će naše društvo biti u prilici da stalno unapređuje kvalitet života u našem gradu i državi. Opština Bar će i dalje biti pouzdan partner svakoj inicijativi koja jača obrazovanje i otvara nove šanse za mlade“, poručio je Raičević.

Đak generacije škole ove godine je Nikolija Đokić, koja je istakla neprocjenjiv značaj znanja koje je stekla obrazujući se na profilu Srednji farmaceutski tehničar. „Bilo je više od učenja formula, latinskih naziva, prepoznavanja lijekova; bila je škola života, mjesto gdje sam naučila kako se nositi sa odgovornošću, kako poštovati druge i sebe. Ovo nije kraj, već nastavak obrazovanja, počinjemo novu fazu života sa znanjem koje smo stekli, ali i sa vrijednostima koje su nam usađene u ovim učionicama“, zaključila je Đokić.

Tokom svečane akademije premijerno je prikazan četrdesetominutni dokumentarni film „Od Zemljodjelske do Srednje stručne škole“, u režiji profesorice Marije Šušter i Dejana Senića. Narator u filmu je Milan Vujović. U umjetničkom dijelu programa nastupili su hor i solistkinja Mihaela Jovović iz Škole za osnovno muzičko obrazovanje „Petar II Petrović Njegoš“ i Ženski kamerni ansambl „Antivari musica“, pod vođstvom mr Mira Kruščića. Program je vodila pomoćnica direktora, profesorica Nevena Sjekloća.

Proslavu jubileja Srednje stručne škole obilježile su brojne aktivnosti, između ostalog, svečane sjednice Nastavničkog vijeća i promocija školskog lista „Lider“.

The post VIDEO: Putovanje kroz vjekove: Jubilej Srednje stručne škole first appeared on BARinfo.

RB/BI: Obrazovna ustanova koju danas poznajemo kao Srednju stručnu školu ima izuzetno dugu i bogatu istoriju. Možete li približiti najvažnije momente u njenom postojanju, od osnivanja 1875. godine do danas?

Asović: Osnovana je u teškim godinama crnogorske istorije, prožetim stalnim ratovima, nemaštinom, oskudicom na svakom koraku. Tadašnja dinastija Petrović htjela je da bude dio Evrope tako što će obrazovni nivo podići sa najnižeg stepena na neki veći, u smislu da se narod edukuje, kako bi uzdigli i poljoprivredu i sve druge grane. Cijeneći iskustva iz okruženja, a u deficitu sa kadrom, 1875. godine je formirana prva Knjaževska zemljodjelska škola u Danilovgradu, u neposrednoj blizini manastira Ždrebaonik. Prvi upravitelj škole bio je doktor Đorđe Radić, čuveni pedagog, veliki stručnjak za poljoprivredu i izuzetan intelektualac. U teškim vremenima, već krajem te godine, škola je prestala sa radom, zato što su njeni učenici i profesori školske knjige i sveske zamijenili puškama i jataganima.

Nastao je vakuum – period kada škola nije radila, da bi 18 godina kasnije, u Podgorici, 20. februara 1893. godine, ponovo bila otvorena Knjaževska zemljodjelska škola. Kako je tada, u inauguracionom govoru, na imenovanju i otvaranju škole, naglasio upravitelj Filip Jergović “u tim teškim vremenima nemaštine i oskudice, kada zakuca rat na kućni prag, kače se puške na rame i jatagani za pas, a rđaju rala i motike”. Upravo to govori dovoljno da je prioritet bilo odbraniti zemlju, a tek onda preći na obrazovni i kulturni razvoj i prosperitet. Škola je radila šest godina.

Potpuno novi period počinje 29. januara 1933. godine kada je otvorena Prva specijalna poljoprivredna škola u Baru, u Dvorcu kralja Nikole, gdje je bila i smještena, gdje je bio smješten, i upravnik i sve ekonomske i pomoćne zgrade koje su bile u posjedu Dvorca i okruženja. Tokom Drugog svjetskog rata imala je kontinuitet, ali ne nastavnog karaktera, jer se nije dolazilo na nastavu.

Poslije Drugog svjetskog rata krenulo se u formiranje i pojačavanje obrazovnog sistema, tako da je 25. maja 1946. godine u Baru formirana Srednja poljoprivredna škola, a već od školske 1949/50. godine nastava je počela da se izvodi u četvorogodišnjem trajanju. Naravno, tražilo je to i novi prostor i uslove, tako da je podignuta zgrada Poljoprivredne škole na sadašnjem prostoru Doma revolucije 1947. godine.

RB/BI: Koliko je značajno da jedna škola, posebno stručna, sačuva kontinuitet kroz toliko decenija, pa i kroz razne političke i društvene promjene koje su se dešavale u ovom regionu?

Asović: Škola je kroz ovaj dugi vremenski period prekidala rad na čak 35 godina, od momenta kada je počela da radi u Baru i ponovo se rađala kao feniks sa novom energijom, novim potencijalom i kvalitetom. Crna Gora je i prije Drugog svjetskog rata, i nakon njega, bila željna novog znanja, kadra i potencijala koji će urušenu zemlju i u ratnim dešavanjima nadograditi znanjima i iskustvima, kako u poljoprivredi, tako i u drugim privrednim granama.

Od momenta kada je 1933. godine formirana na prostoru barske opštine, mijenjala je imena, usavršavali su se u tom poslijeratnom periodu i nastavni planovi i program, pa je njen razvoj morao da prati napredak i sva dešavanja tog doba. Od 23. decembra 1959. godine nosi naziv Poljoprivredna škola “Dušan Vlahović”, a već školske 1966/67. godine prerasta u Poljoprivredni školski centar “Dušan Vlahović”. Nepunih deset godina nakon toga mijenja naziv i transformiše se u Biotehnički obrazovni centar “Dušan Vlahović”, a 1991/92. godine je preimenovana u JU Srednja poljoprivredna škola. Od 2016. godine djeluje pod nazivom Srednja stručna škola.

RB/BI: Ove godine proslavljate vijek i po od osnivanja. Kako ste odlučili da obilježite veliki jubilej?

Asović: Bila je velika dilema na koji način što kvalitetnije i sveobuhvatnije da organizujemo proslavu ovog velikog jubileja. Jer, biti u školi koja slavi vijek i po postojanja je privilegija, ali i izuzetna obaveza i odgovornost. Već samo trajanje, SSŠ svrstava u red najstarijih škola, ne samo u Crnoj Gori nego i šire. Malo škola se može pohvaliti sličnim jubilejem. Tim koji je formiran na početku školske godine se bavio planovima i projekcijama šta i kako najadekvatnije pripremiti, na koji način osmisliti veliku proslavu. Odlučili da napravimo film o školi koji će ići od Crnogorske zemljodjelske škole do JU SSŠ.

Naravno, angažovali smo sopstvene potencijale, gdje je glavnu ulogu dobila koleginica Marija Šušter, koja to odlično, na visokom nivou radi, uz angažman snimatelja. Računamo da će ovih dana biti finalno montiran film o školi koji će imati dvije verzije. Prva, kraća, biće za svečanu akademiju, a druga, dokumentarac, trajaće dosta duže i biće namijenjen za školsku arhivu. Inače, planiramo da svečanost traje četiri dana, a već smo jedan dio aktivnosti odradili. U ponedjeljak i utorak ćemo imati svečanu sjednicu Nastavničkog vijeća i promociju školskog lista “Lider”. Centralni događaj je svečana akademija, odnosno proslava koja će se održati u Domu kulture, gdje će biti održan program sa zvanicama i koktelom.

RB/BI: Dugi niz godina ste dio kolektiva ove škole. Kako Vi lično doživljavate jubilej?

Asović: Podsjetiću da sam još krajem osamdesetih počeo da radim u toj školi. Radio sam relativno kratko, neke četiri godine, ali to su prvi utisci koji su najjači. U radni odnos me je primio tadašnji direktor, velika ličnost i čovjek, profesor Milo Karanikić. Od njega i ljudi koji su tada bili dio kolektiva, naučio sam mnoge lijepe stvari. Sticajem okolnosti, našao sam se u toj školi 2006. godine, tada već kao iskusan profesor. Radio sam i kao pomoćnik direktora desetak godina. Posljednje dvije godine sam direktor škole, ne kao neko ko će da bude prvi čovjek, već samo da bih menadžerskim iskustvom i stilom motivisao sve mlade, posebno one koji se mogu pohvaliti  potencijalom i kvalitetnim radom, da postižu još veće i bolje rezultate.

RB/BI: Koliko se škola promijenila otkad ste Vi tu, a šta je ostalo isto, prepoznatljivo i vrijedno čuvanja?

Asović: Promijenjeno je ime škole. Postala je savremena obrazovno-vaspitna ustanova, opremljena modernim nastavnim sredstvima, koju pohađaju mladi ljudi raznih obrazovnih profila. Kadar je izuzetno spreman i stručan, iako, možda, bez dovoljno pedagoškog iskustva. Međutim, to se dobrim i kvalitetnim radom i odgovornošću može nadomjestiti. Na vrlo popularnim obrazovnim programima poljoprivrede, veterinarskog tehničara, agrotehničara, poljoprivrednog proizvođača, nastavu pohađa 12 odsto učeničke populacije. Ostali su iz domena drugih interdisciplinarnih područja – pomorskog saobraćaja, zdravstva, farmacije…

RB/BI: Mlad, obrazovan profesorski kadar, rekla bih, garantuje lijepu perspektivu škole. Da li pratite potrebe tržišta i interesovanja mladih pri formiranju programa?

Asović: Radi se o zbilja stručnom i podmlađenom obrazovnom kadru. Osnovni cilj u mom mandatu, kao i mojih kolega, jeste da nas naslijede mladi, kvalitetni i sposobni ljudi koji će da nadograde ili da isprave nešto što smo mi pogriješili. Tu se mogu pohvaliti i istaći da se ponosimo takvim pristupom i odnosom prema radu. Što se tiče tržišta rada, interesovanja privrede, tehnološkog trenda, inovacija i svega što prati modernističke pristupe, to se definitivno prenosi i na formiranje obrazovnog kadra i obrazovne politike, tako da neki smjerovi, obrazovni program i nastavni standardi nisu ostali isti, nego su morali da se organizuju u skladu sa produktivnim dešavanjima i kretanjima.

Već jedanaest godina obrazujemo kadrove iz sektora pomorskog saobraćaja, nautičke tehničare i brodomašinske tehničare. Stariji sugrađani se sjećaju da se ranije taj kadar obrazovao u Gimnaziji “Niko Rolović”, tadašnjem Školskom centru. Došlo je do  vakuuma, pa smo nastojali, uz veliko angažovanje bivšeg direktora, profesora Miška Kneževića, da u našu školu uvedemo pomorske kadrove, makar na “mala vrata” . Tu je interesovanje uvijek veliko. Sada je konkurencija i selekcija još veća, što znači obrazovni pragovi odnosno poeni koji se dobijaju prilikom upisa, garantuju kvalitet koji dolazi u školu. Ono što je jako interesantno, već drugu generaciju smo izveli iz dijela sektora Farmacija i zdravstvo (farmaceutski tehničar), a peta je godina kako smo usvojili programe i za zdravstvenog tehničara, gdje su ogromna interesovanja, i gdje bi kapacitet, i da ih je duplo više, bio popunjen. Međutim, interesantno je da je zainteresovanost za upis na poljoprivredne smjerove simboličan, ali to nije problem samo kod nas. Naravno, ne smijem zaboraviti smjerove koji su vezani za carinu, špediciju, gdje je interesovanje konstantno.

Moramo voditi računa, tri su srednje škole u Baru, da sa tom populacijom svršenih osnovaca moramo popuniti sve što traži i upisna politika i ove dvije škole. Moramo, naravno, imati korektan i kolegijalan odnos i pomoći jedni drugima. Ne želim da zaboravim ni učenike trećeg stepena – frizere, kozmetičare, automehaničare, instalatere… Na svim poljima postižemo uspjehe, na državnom i međunarodnom nivou. Svake godine sve je veći kvalitet učenika u smislu postignuća. Želio bih da iskoristim priliku da pozovem sugrađane, sve one koji su bili đaci ove škole, ali i one koji nisu, da prisustvuju svečanoj akademiji i pogledaju film o životu naše škole. Napravili smo dosta intervjua sa bivšim učenicima, profesorima, ljudima koji su trenutno tu, film je pun ne samo istorijskih činjenica, već i emocija koje su vezane za školu.

Vijek i po je iza ove škole, bio je veliki izazov kako na pravi način priču iznijeti do kraja i pokazati što je suštinsko, a ne zaboraviti mnoge bitne stvari. Toliki period ne može se smjestiti u sat, ali računamo da ćemo u narednom periodu pripremiti i jednu monografiju, pa će u tom dijelu biti više prostora da se iskaže i ono što nije moglo da se filmski obradi.

The post Asović: Biti u školi koja slavi vijek i po postojanja je privilegija, obaveza i odgovornost first appeared on BARinfo.