“Dvije vodeće opozicione koalicije, na parlamentarnim izborima, su uspjele da kapitalizuju političku zloupotrebu Srpske pravoslavne crkve (SPC). Kroz uporno i unedogled ponavljajuće poruke o postojanju progona i diskriminacije SPC u Crnoj Gori, uspjela je manipulacija vjernika pravoslavne vjeroispovijesti kojima je nametnuto da su ugrožene svetinje i pravoslavlje. To je zapravo i suštinska poruka završenih izbora. Zbog toga se, više nego kod nas, slavilo u Srbiji i Republici Srpskoj. Ovo nije “pobjeda naroda” niti odgovor na ekonomsku i socijalnu politiku ili organizovani kriminal. Namjera, više ili manje transparentna, je da se sačuva duhovni i kulturni koncept koji se u odnosu na druge, i različitost bilo koje vrste, nije pokazao inkluzivnim.

Da se ne lažemo, rezultat izbora, za sada, nije “sloboda” već pobjeda pravoslavlja srpskog stila i iskustva. Ova crnogorska Vlada je kažnjena što se odlučila da tokom svog mandata demokratski i civilizovano uredi, još ranije pokrenuto, pitanje o slobodi religije. Ova Vlada je, to ne treba kriti, primarno kažnjena zbog odlučnog opredjeljenja da usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti potvrdi i dovrši sekularnost i suverenost Crne Gore.

Ne treba zaboraviti da smo decenijama – mislim na civilno društvo, nezavisne medije i političku alternativu – kontinuirano kritikovali vlast zbog držanja otvorenim takozvanog crkvenog pitanja. Od ranijih Vlada smo tražili da se spriječi kršenje prava, politički i vjerski motivisano nasilje. Tražili smo od Vlade da se aktivnije postavi u pogledu njene primarne odgovornosti da se u crnogorskom društvu uspostavi tolerantnija i atmosfera međusobnog prihvatanja, dosljedno primjenjuje pravo (i u odnosu na SPC), pokrene dijalog između crkvenih (pravoslavnih) vlasti a život građana, bez obzira na njihove razlike, učini sigurnim i naprednim. Otvoreno smo govorili i o primjerima diskriminacijie vjernika i sveštenika Crnogorske pravoslavne crkve, primjer slučaj porodice Balšić iz Bijelog Polja, ali i drugih vjeroispovijesti, naročito iz takozvanih malih vjerskih zajednica prema kojima je netrpeljivost i dalje brutalna.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti, bez obzira kakva mu bude dalja sudbina, predstavlja nužni kvalitativni iskorak iz teokratije, totalitarističkog i populističkog nasljeđa i kao takav je naišao na agresivni otpor onih koje su za prikrivanje i relativizovanje najozbiljnijih državnih, nacionalnih i najličnijih identitetskih pitanja kao i za očuvanje statusa quo, kako bi se Crna Gora lišila stvarnog pomirenja i napretka. Zakon je usvojen da bi se spriječila diskriminacija svake vrste i da nijedna vjerska zajednica ne bude privilegovana.

Uvjeren sam da bilo koja građanska politička struktura koja drži do demokratskih standarda i kulturne baštine Crne Gore, ovo pitanje ne bi riješila drugačije od ovog kako je to uradila Skupština Crne Gore kroz podršku poslanika Demokratske partija socijalista, predstavnika svih manjinskih naroda i partija socijaldemokratske orjentacije.

Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije diskriminatoran. Nastavak te priče je produžena manipulacija. Njegovim ukidanjem dovela bi se u pitanje sekularnost Crne Gore i njeno suvereno pravo da drži do svoje kulturne baštine. Na svetosavskoj pobuni se zahvalite i odužite SPC na neki drugi način”, zaključuje Zeković.

The post Zeković: Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije diskriminatoran first appeared on BARinfo.

Preko 180 prosvjetnih radnika zapošljenih u barskim osnovnim i srednjim školama i vrtićima za nepuna dva sata, potpisalo je Apel o pravu na slobodu vjeroispovijesti u Crnoj Gori.

Profesorka filozofije u Gimnaziji “Niko Rolović” Nela Dabanović, pročitala je Apel prosvjetnih radnika o pravima na slobodu vjeroispovijesti u Crnoj Gori. Istakla je da prosvjetni radnici, potpisnici apela pred, kako je kazala “licem cjelokupne domaće i međunarodne javnosti podižu svoj glas protiv spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i ponovnog progona Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, njenih crkvenih velikodostojnika, sveštenika i vjernog naroda”.

“Takav odnos države prema crkvi kao vjekovnoj instituciji upravo unižava dostojanstvo države, stabilnost i međunarodni položaj Crne Gore. Za svakog prosvjetnog radnika škola je svetinja, jednako kao što je za vjerujuće svetinja crkva. Država Crna Gora prava o slobodi vjeroispovijesti garantuje Ustavom. Stoga, mi prosvjetni radnici svojim glasom savjesti, pred moralnom odgovornošću profesije koja nam ne dozvoljava da zaćutimo i nijemo gledamo prizore progona, hapšenja episkopa i sveštenika u Crnoj Gori, tražimo povlačenje Zakona” navodi se u apelu jednog dijela prosvjetnih radnika Bara.

Dabanović je pozvala kolege da se pridruže, potpišu apel i upišu svoje ime u “svijetlu stranicu istorije”.

“U minulim godinama navikli ste da se održava Vidovdanska akademija. Ove godine planirali smo Vidovdansku litiju. Desilo se što se desilo, nove naredbe NKT su izdate, pa smo imali trokratnu litiju oko hrama”, kazao je paroh barski, arhijerejski namjesnik protojerej stavrofor, Slobodan Zeković.

Vidovdansku besjedu je održao protojerej Miodrag Todorović, paroh nikšićki.

“Časni narode grada Bara, evo nas na velikom prazniku. Ako sam dobro shvatio, i prosvjeta grada Bara danas se pokazala u punom značenju svoje riječi. I svetosti, i svjetlosti. Sretna su djeca koja imaju takve učitelje”, kazao je sveštenik Todorović.

Skup je, potvrdili su za Radio Bar i Bar Info iz policije, protekao mirno, bez incidenata.

The post Održan moleban i litija oko hrama, prosvjetni radnici potpisali Apel o pravu na slobodu vjeroispovjesti first appeared on BARinfo.

“Kao što vam je poznato, i kako sam saopštavao javnosti, u više navrata odazivao sam se i sastajao sa mitropolitom Amfilohijem, a povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti i drugih važnih pitanja koja su se nametala u odnosima između države i pravoslavne crkve. Tako je bilo i prije nekoliko dana, kad smo se pozivu mitropolita Amfilohija sa episkopom Joanikijem, odazvali ja i predsjednik države Milo Đukanović, kao najviši predstavnici izvršne vlasti u Crnoj Gori. Taj sastanak bio je potvrda našeg poštovanja prema Mitropoliji i drugim eparhijama Srpske pravoslavne crkve, ali i potvrda naše trajne opredijeljenosti da vodimo dijalog i tražimo zajednička i najbolja rješenja. Razgovor koji smo vodili bio je sadržajan, dug i konstruktivan, i okončan je jasnim predlozima koje smo predsjednik Đukanović i ja saopštili, a čiji cilj je izlazak iz trenutne situacije koja opterećuje ukupni društveni ambijent. Konkretno – Vlada je bila spremna da obustavi implementaciju Zakona o slobodi vjeroispovijesti sve do trenutka dok o njegovoj ispravnosti odluku ne donesu Ustavni sud Crne Gore i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu. Paralelno sa tim, ponudili smo i za sljedeću sedmicu predložili nastavak započetih pregovora na ekspertskom nivou, za šta se Vladin tim pripremao tokom prethodnog perioda”, saopštio je predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković.

Premijer je kazao da su ovo činjenice i istina koje građani i vjernici ovih dana nijesu mogli čuti od crkvenih velikodostojnika.

“Nažalost, sa druge strane je kao odgovor uslijedio poziv mitropolita Amfilohija da se organizuju litije, što se tumači kao nastavak nerazumijevanja i konfrontacija koje u Vladi ne želimo, jer one predstavljaju smetnju našem građanskom skladu i prosperitetu. Pored odbijanja dijaloga, a samim tim i mogućnosti da se pronađe održivo rješenje, Srpska pravoslavna crkva nastavlja sa kršenjem zakona u svakoj prilici, pa i kad je u pitanju uspostavljena praksa nelegalne gradnje u okviru crkvenih imanja, i izvan njih”, kazao je premijer.

Predsjednik Vlade Duško Marković je poručio da je Crna Gora je demokratsko društvo evropskih i evroatlantskih vrijednosti u kojem su dozvoljena javna okupljanja dogod ona ne ugrožavaju prava drugih, i dodao da će Vlada obezbijediti njihovo ostvarivanje u skladu sa zakonom i aktuelnim pravilima.

“Dakle, najavljene litije moraju biti organizovane na način koji podrazumijeva primjenu epidemioloških mjera i preporuka, uz istovremeno poštovanje zdravlja i života svih građana, a sve u duhu jednake primjene zakona, što je standard koji obavezuje svakog pojedinca i svaki kolektivitet. Uz poziv na poštovanje zakona, Mitropoliji i eparhijama Srpske pravoslavne crkve i dalje ostavljamo mogućnost da u okviru dijaloga i pravnog sistema Crne Gore zajednički tražimo rješenja u najboljem interesu pravoslavnih vjernika. Naša namjera je da ostavimo ambijent i nasljeđe koje neće biti opterećenje generacijama koje dolaze. Dakle, otvoreni smo za dijalog i traženje rješenja, ali ne za ucjene i pritiske. A dok se do toga ne dođe, zakoni će važiti za sve u Crnoj Gori, pa i za Srpsku pravoslavnu crkvu i njene vjernike”,  zaključio je predsjednik Vlade Crne Gore Duško Marković u obraćanju javnosti.

The post Marković: Predložili smo mitropolitu Amfilohiju obustavu primjene zakona do izjašnjenja Ustavnog i Evropskog suda, ali je on pozvao na nastavak litija first appeared on BARinfo.

U odgovoru na pitanje poslanika Andrije Mandića, potpredsjednik Pažin je ocijenio da za Vladu u dijalogu sa predstavnicima SPC neće pristati na bilo kakve ultimatume, ali da sa druge strane neće ni postavljati bilo kakve ultimatume sagovornicima.

“Treba povesti računa da učestalo vrijeđanje, omalovažavanje i nipodaštavanje institucija nimalo ne doprinosti uspjehu toga dijaloga. Vjerujem da može drugačije, da se o svim pitanjima može raspravljati na jedan način koji je dostojan sagovornika, sa jedne i sa druge strane,“ naglasio je potpredsjednik.

Govoreći o litijama, naveo je da je potpuno legitimno u demokratskom društvu izražavati protest o bilo kojem društvenom pitanju.

“Ali na tu vrstu političkog pritiska, možete da dobijete jedino politički odgovor, a nama je potreban pravni dijalog, uz međusobno uvažavanje i uz uvažavanje argumenata druge strane,“ dodao je potpredsjednik. Ocijenio je, takođe, da problem etnofiletizma, koji je jednako neprihvatljiv u društvu, kao i u samoj crkvi, predstavlja značajnu smetnju postizanju obostrano prihvatljivog rješenja. „Ja mislim da niko u crkvu ne ide da bi ga nacionalno prebrojavali. Ako postoji dobra volja, da se spozna i ova dimenzija problema, veoma smo brizu rješenja,“ zaključio je potpredsjednik vlade Pažin.

Na pitanje poslanika Predraga Bulatovića, potpredsjednik Pažin je rekao da nedorečenost kadrovskih rješenja u pravosuđu ima svoju refleksiju na evropske integracije Crne Gore, dodajući međutim da Vlada nije adresa koja treba da bude odgovorna za to, budući da navedeno pitanje nije u nadležnosti Vlade. „Klasična je zamjena teza odgovornost za to plasirati Vladi, koja niti bira vrhovnog državnog tužioca, niti Državno tužilaštvo podnosi izvještaj o svom radu Vladi, nego podnosi Parlamentu, kao što Parlament i bira vrhovnog državnog tužioca kvalifikovanom većinom.“

U dijalogu sa poslanikom Slavenom Radunovićem, potpredsjednik je pozdravio postupanje islamske vjerske zajednice kao pozitivan primjer društvene odgovornosti u poštovanju zdravstvenih mjera tokom epidemije korona virusa. „Islamska vjerska zajednica je, slaveći svoj najveći vjerski praznik, Bajram, pokazala najviši stepen odgovornosti u pogledu poštovanja mjera Ministarstva zdravlja i taj praznik je prošao bez ijedno jedinog incidenta.“

Odgovarajući na pitanje poslanika Nebojše Medojevića, potpredsjednik Pažin je izrazio neslaganje sa stavom o postojanju endemske korupcije u Crnoj Gori: „Ne prihvatamo tu vrstu generalizacije. Za to neprihvatanje spremni smo da damo argumente u komunikaciji sa bilo kim, uvažavajući i naše partnere.“

Naglasio je da to ne znači poricanje problema korupcije, dodajući da suzbijanje korupcije mora biti visoko na agendi svakog organa javne vlasti u Crnoj Gori.

U tom kontekstu, Pažin je podsjetio na rezultate ostvarene u borbi protiv korupcije, koji su prepoznati od strane međunarodnih partnera, uključujući Sjedinjene Američke Države i Evropsku uniju:

„Samo za mandata ove Vlade oko 260 javnih funkcionera je ili smijenjeno ili su dali ostavke. To su podaci Agencije za sprječavanje korupcije. Takođe, na desetine miliona eura, kroz represiju korupcije od strane Specijalnog državnog tužilaštva, je ostalo sačuvano u budžetu.“

The post Pažin: Ako bude iskrenosti i dobre volje veoma smo blizu rješenja u dijalogu Vlade i SPC first appeared on BARinfo.

Po već ustaljenoj praksi, učesnici su se okupili ispred Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira, u kojem je održan moleban, nakon čega su, ustaljenom maršrutom prošli glavnim ulicama grada.

Litija, koju je predvodio protojerej Branko Vujačić, paroh podgorički i ove večeri je protekla mirno, bez incidenata. Na skupu je najavljeno da će u subotu biti održana redovna mjesečna liturgija u crkvi Svete Trojice na Rumiji, koju će služiti protojerej Jovan Plamenac. Okupljanje vjernika zakazano je u sedam sati ispred Sabornog hrama Svetog Jovana Vladimira.

The post Na čelu litije podgorički paroh Branko Vujačić first appeared on BARinfo.

U emisiji je govorio o aktuelnoj problematici koju je izazvao Zakon o slobodi vjeroispovijesti, usvojen u Skupštini Crne Gore krajem decembra.

Danas prenosimo drugi intervjua sa gospodinom Gojkom Perovićem.

Kakvi su Vaši stavovi kada je riječ o registraciji. Da li bi vjerske organizacije trebalo da se registruju i svoje poslovanje uvedu u pravni sistem države?

O. Perović: Naravno, ali donijet je Zakon, u, prema našem mišljenju, neregularnim uslovima. Donosi se novi Zakon, a stari iz 1977. godine kaže u jednoj svojoj odredbi “da sve vjerske organizacije i crkve koje se osnivaju ili ukidaju svoj rad, treba da se registruju”. Ta odredba se, tvrdim, do 2019. godine, ne odnosi na tradicionalne vjerske zajednice. Da je to tako, govori činjenica da se ni rimokatolička, ni islamska zajednica nijesu registrovale prije 2010. godine. Do tada to nikome nije padalo na pamet.

Ali, su se, ipak, registrovale?

O. Perović: Jesu, na političku inicijativu Vlade, bez zakonskog osnova. Dakle, nijesu imale zakonsku obavezu, ali su one to, iz nekih svojih interesa, prihvatile. Mi, iz Pravoslavne crkve, nijesmo našli za shodno da radimo nešto što, mislimo, da nije Zakonom propisano.

To piše i u novom Zakonu,tvrde pravni stručnjaci, koji je skladu sa međunarodnim propisima, da vjerske organizacije ne moraju da se registruju, ali ukoliko se ne registruju, ne mogu obavljati privredne djelatnosti, niti, dakle, učestvovati u pravnom prometu. Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, prodaje, kupuje, zaključuje ugovore?

O. Perović: To je novina koju ovaj Zakon nameće. Zna se što su tradicionalne, a što novoformirane vjerske zajednice. Mi ne želimo da se povinujemo tako nakaradnoj odredbi koja princip registracije dovodi na nivo konstitutivnosti-ti postojiš od onda, od kada si se registrovao. Mi hoćemo da se sve svede na nivo evidencije, koji je poznata civilizacijska tekovina i koja postoji u državama u okruženju.

Ali, to znači da nemate svojstvo pravnog lica. Zašto izbjegavate nešto što bi Vam olakšalo postojanje i funkcionisanje, odnosno bez tog svojstva, ne možete obavljati sve ove pomenute poslove? Ne može crkva u tom smislu biti izuzeta. Objasnite kako ćete sada graditi hotele, apartmane, plaćati obaveze?

O. Perović: Mi jesmo pravno lice, mi normalno živimo, kupujemo, prodajemo…Mi, dakle, hoćemo da budemo prepoznati kao pravno lice, mi to jesmo svih ovih decenija unazad. Pravoslavna crkva ima svoje službenike kojima se uplaćuje penziono i zdravstveno osiguranje, mi smo pravno prepoznati, plaćamo vodu, struju, imamo svoj PIB, sa nama se vrši pravni i ekonomski saobraćaj u ovoj državi, i prije ovog Zakona. Nijesmo pali sa Marsa. To što prethodni Zakon nije predviđao registraciju, to nije naš problem. Ovo što novi Zakon predviđa da nas registruje, nas koji ovdje postojimo stotinama godina, da pravno postojimo tek od momenta registracije, je politička igra. Tražimo evidenciju, a ne registraciju. Nijedan Zakon o slobodi vjeroispovijesti u okruženju nije donijet, a da je u sebi sadržao imovinsko-pravne odredbe. Ovo je jedini takav Zakon u Evropi.

Ima li, po Vama, još spornih članova novog Zakona?

O. Perović: Ima, posebno je interesantno pitanje korišćenja i upotrebe hramova u budućnosti. U Zakonu stoji prilično neodređena odredba po kojoj će neki državni organ, ne zna se koji i po kojoj proceduri, kada se riješi imovinsko pitanje, kako je to država zamislila, procijeniti kako će se hramovi dalje upotrebljavati i ko će njima raspolagati. Iz Vlade ponavljaju da nam niko neće dirati imovinu, da ćemo ostati tu, ali u vremenu koje ona propiše. Kao da Sportska dvorana odredi-od dva do četiri će je koristiti odbojkaši, od četiri do šest košarkaši. Mi ne znamo koji organ odlučuje, kome će pripasti hramovi. Ne postoji norma koja garantuje da bi državni organ bio dužan da obezbjedi crkvi nastavak korišćenja, niti da hram zaštiti od, eventualne prenamjene. To je pravna neizvjesnost, a tek ko bi mogao da nam garantuje da će ova Vlada, koja nam to obećava, biti u narednom periodu Vlada, jer idu izbori. Treba li da se molimo Bogu da ostanu na vlasti i narednih pedeset godina, kako bi ispunili ono što nam sada obećavaju.

Da se osvrnemo i na politički dio cijele ove priče. Vi tvrdite da vaši protesti nijesu politički, a znamo da je gotovo cijela opozicija stala iza njih. Da li već sama ta činjenica Vašim skupovima daje političku obojenost?

O. Perović: Politika je u temeljima cijele priče, ali ne željom crkve, nego je država donijela Zakon, koji je predložila Vlada, a usvojila skupštinska većina. Ova problematika se ne može riješiti dugačije nego politički, sa Ustavnim sudom ili bez njega. Moramo se vratiti u parlament, gdje će biti izglasan bolji Zakon od ovoga. Cijelo vrijeme se radi o političkom pitanju. Tema nije stranačka i ideološka, već isključivo, građanska i pravna. Mi, kao građani ove zemlje, kao institucija koja djeluje i hoće da djeluje u skladu sa Zakonom ove zemlje, bunimo se što ovo poltičko pitanje nije riješeno na dobar način. Priključili su nam se članovi opozicije, ali ima i pristalica vladajuće partije. Mi se ovih dana sastajemo i sa predstavnicima Vlade, opozicije i građanskog sektora, jer crkva hoće da čuje sve sugestije, da bismo došli do rješenja. Crkva ne želi da se bavi strančarenjem i ne radimo protiv države, već na njenu dobrobit.

Da li SPC poštuje državni suverenitet Crne Gore?

O. Perović: Naravno, to je suvišno pitanje.

Vi ste više puta na Vašim skupovima kazali “da je crkva noseći činilac državotvorne kulture”. Ako je Crna Gora nezavisna država, koju, kako kažete, priznajete, kako Srpska pravoslavna crkva može biti nosilac njene državotvorne kulture?

O. Perović: Zato što je SPC nosilac državotvorne kulture poslednjih nekoliko vjekova. Nemojte me pitati kako, kad su vladari Crne Gore bili mitropoliti vjekovima. Ja na to nijesam uticao, niti crkva. To je po nuždi bilo tako i prve institucije novovjekovne Crne Gore, jer postoji i Stara Crna Gora, institucija parlamentarizma i prve obrise sudskih ustanova, dobijala je blagodareći mitropolitima cetinjskim. Mitropolija cetinjska, prije 1918. godine, doživljavana je u potpunosti kao jedna od svetosavskih episkopskih stolica. Tako o njoj govori Sveti Petar Cetinjski, tako o njoj govori knjaz i kralj Nikola, pa predsjednik Vlade Lazar Tomanović, 1910. godine na Svečanoj Skupštini povodom proglašenja kraljevine Crne Gore: “Cetinjska mitropolija je jedina preostala neugašena svetosavska stolica, od onih koje je osnovao Sveti Sava”. Dakle, crkva u Crnoj Gori, zvala se ona autokefalna ili ne, a piše čak, da je bila autokefalna, i ona se doživljava kao svetosavska, kao ostatak one crkve koja se u istoriji zove Srpska crkva-Pećka patrijaršija. A, kada danas kažemo da nosimo kulturu, uz pravoslavnu crkvu, koja je to dominantno, mogu da tvrdim da je takav državotvorni nosilac kulture, ovdje na primorju, i katolička crkva, pa jednim dijelom i Islam. Dakle, svi oni koji postoje prije nego što su formirane institucije novovjekovne države. Kada to govorimo i tvrdimo, ne govorimo ništa protiv države, nego iznosimo notorne činjenice.

Kakav je Vaš stav prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, jer i njeni predstavnici se pozivaju na to da na ovom prostoru postoje vjekovima?

O. Perović: Oni ne postoje vjekovima, već od 2000. godine, kada su se registrovali u nadležnoj jedinici MUP-a. Oni su organizacija građana koju ne želim da omalovažavam, jer su jednako građani kao mi, ali oni nijesu crkva. Moj stav, Gojka Perovića, je stav moskovskog i carigradskog patrijarha, kao i stav svih pomjesnih crkava. Kao što je za međunarodno priznanje države Crne Gore bila potrebna saglasnost Ujedinjenih nacija i podizanje zastave pred zgradom u Njujorku, tako nije dovoljno da neko sam za sebe napiše : “Mi smo Crnogorska pravoslavna crkva”. Potrebno je da je druge crkve priznaju kao takvu, što se u slučaju ove organizacije, nije desilo.

Da li mislite da se to nikada neće desiti?

O. Perović: Mislim da se u crkvi sve dešava po kanonima, jer ovaj put kojim je krenula ta grupa građana, nije ispravan. Oni mogu da djeluju, štampaju knjige, drže svoje skupove i ja im ne bih uskratio to pravo, čak ni to da stiču svoju imovinu (podigli su i nekoliko objekata za koje tvrde da su hramovi), ali pitanje Pravoslavne crkve u Crnoj Gori je pitanje jednog viševjekovng kontinuiteta. Svaka ozbiljna država mora da ima senzibilitet prema nečemu što traje vjekovima.

Da li Vam je poznato da državni Zakon Srbije o vjerskim zajednicama, iz 2006. godine, priznaje pravni subjektivitet i kontinuitet SPC tek od 1836. godine?

O. Perović: Ne znam za to. Nije na državi da priznaje kontinuitet nekoj crkvi ili vjerskoj zajednici, već država mora da prizna faktičko stanje, ono koje sada postoji. To je pitanje istorije i međusobnog prepoznavanja crkava.

Da se vratimo na pitanje o politizaciji crkve, ne samo u ovim aktuelnim dešavanjima. Utisak je da je Srpska pravoslavna crkva, ako nije grubo rečeno, iskompromitovana u tom smislu, stavovima i ponašanjem najviših svojih predstavnika, te je stvorena odbojnost prema njoj dijela javnosti. Tu prvenstveno mislim na ratna dešavanja na prostoru bivše Jugoslavije, kada je Srpska pravoslavna crkva podržavala politiku Slobodana Miloševića, četnički pokret, ratne zločince, odlikovala Šešelja, a na loženju badnjaka na Cetinju pojavio se i Arkan. Da li je to neprimjereno crkvi, istinskoj vjeri i duhovnosti?

O. Perović: Ja mislim da su to tumačenja nekih istorijskih događaja od strane vlasti. Sve to što ste nabrojali, ova vlast, koja i sada vlada, je podržavala. Crkva se ponijela zaštitnički prema dijelu naroda koji je živio u Hrvatskoj i BiH, a koji je tokom II svjetskog rata preživio nevjerovatna stradanja. U jednom momentu je izgledalo da će se sve to ponoviti i da će taj narod ostati sam i bez zaštite, prepušten na milost i nemiloist. Recimo, u Hrvatskoj, nova vlast je donijela Ustav iz kojeg je izbrisan srpski narod kao konstitutivan, što je bio u dotadašnjoj socijalističkoj republici. Nije mi jasno kako je moguće da je jednom dijelu naroda odbojna crkva. Arkan je sa svojim vojnim formacijama prešao granicu Crne Gore i to mu je dozvolila vlast, ne da se zadrži jedan sat, već danima. Nije mogao boraviti u državi Crnoj Gori bez blagoslova vlasti.

To, ipak, ne amnestira Mitropoliju i gospodina Amfilohija koji su na vjerskom obredu ugostili ličnost tog profila…

O. Perović: Mi nikome ne zabranjujemo da dođe na Badnji dan u manastir ili ispred manastira. Toga dana su svi dobro došli. U ovoj državi sada vlada ideologija po kojoj je Stjepan Mesić proglašen za počasnog građanina Podgorice. Za mene on nije, ni manji, ni veći zločinac od Radovana Karadžića ili Vojislava Šešelja, jer je taj gospodin u hrvatskom Saboru rekao: “Moja dužnost je obavljena- Jugoslavije više nema”. On je počasni građanin Podgorice, a neko ko je stao na stranu protiv toga, on je ratni zločinac. Crkva ne može da se snađe u tim driblinzima vlasti, koje su u jednom trenutku za Karadžića, Šešelja i Arkana, a onda su protiv njih. Mi smo se ponašali principijelno-osuđujemo sve ratne zločine, crkva je pokušala kako je znala i umjela, jer mi nemamo ni Vojku, ni policiju, da zaštiti svoj narod. Ne mogu da tvrdim da smo se u tome baš najbolje snašli.

Čak su mediji prenosili da su se pojedini ratni zločinci krili i bili dočekivani u hramovima SPC u Crnoj Gori?

O. Perović: To je jednako vjerodostojno kao kada bismo rekli da su se krili u Skupštini Crne Gore. To bi trebalo dokazati.

Vjera se, prije svega, doživljava kao istinska ljubav prema Bogu, pravoslavnoj braći, ali i svim ostalim nacijama i vjerama. Duhovnicima priliči mir i pozivanje na toleranciju, a ne nikako militantni i agresivni stavovi. Zato je Vaša poruka o kojoj smo govorili na početku, o pomirenju, izazvala simpatije. Što Vas je rukovodilo da to izjavite?

O. Perović: To je apsolutno dužnost svakog crkvenog lica-da poziva na mir, ljubav i pomirenje. Kada sam ja pozvao na pomirenje, nijesam to izgovorio radi neke politiičke procjene da bi to trebalo da kažem. Otelo mi se iz srca,da tako kažem, jer ne treba nama crkva, ni srpska, ni crnogorska, ako braća neće živjeti zajedno. Međutim, vladajća partija je na svojim kongresima, tokom 2019. godine, ponavljala da će obnoviti autokefalnu crkvu, kako bi zaokružila crnogorski identitet, i time krši Ustav, jer su država i crkva odvojene. Mi, Crnogorci imamo državu koja traje, sa prekidima, već od Vojislavljevića do danas, dakle, hiljadu godina. Ako neko ima identitet, onda smo to mi. Mislim da su građanska država i sekularna vlast, dužne da čuvaju već postojeći identitet građana, a ne da ga one formiraju i zaokružuju.

Kada ste pozvali pravoslavnu braću na pomirenje, rekli ste da ih “na sukobe huškaju velike države”. Na koje ste države mislili?

O. Perović: Neka to ostane tajna, mada mislim da svi građani koji ovo slušaju ili čitaju, pretpostavljaju na koga sam mislio. Tu ne treba velika filozofija. Mi smo poligon za nadmetanje moći velikih sila i kada oni procijene neki interes, onda se primjenjuju dmokratske i pravne norme. Kada procijene da je njihov interes suprotan, onda zažmure i tolerišu i kršenje prava i demokratskih načela. Prioritet je da ostanemo jedinstveni, bez obzira na interese velikih sila, koji se ovdje ukrštaju i koje hoće da nas zavade. Nas je malo i ne treba da se dijelimo. Možemo različito da gledamo na neke procese, ali vraćam se na početak , postoji Ustav, postoje zakoni ove zemlje, kojih, kada bi se držali, ne bi bilo potrebe da na ulici iziskujemo svoja prava.

S obzirom da je Mitroplija pristala na pregovore o novom Zakonu sa predstavnicima Vlade, da li će litije prestati, i da li razgovori imaju svrhe, ako Vi želite stavljanje Zakona van snage, A Vlada tvrdi da to neće učiniti?

O. Perović: Litije će prestati onoga dana kada na snagu stupi novi Zakon ili Zakon o izmjenama i dopunama ovog, nedavno donešenog.

Znači, litije će trajati tokom cijelog pregovaračkog procesa?

O. Perović: Da, a o dužini trajanja litija ne odlučujemo mi. Imali smo sastanak u Vladi prije mjesec, ministri i svi episkopi SPC u Crnoj Gori su sjeli za sto. Razgovor je trajao pet sati, mislim da tada nije ostalo ništa nejasno. Premijer je predložio da razgovori budu nastavljeni na ekspertskom nivou, ali od tada je prošlo, do zakazivanja novog sastanka, tridesetak dana. Nijemo zadovoljni tom dinamikom. Želimo da dobijemo Zakon kojim ćemo svi biti zadovoljni.

Bez obzira na tok i ishod pregovora, da li će litije ostati mirne i dostojanstvene kao do sada?

O. Perović: S obzirom da ih vodi crkva, mogu da obećam da će biti tako. Niko nikog do sada nije ni nogom zgazio. Tako će biti i ubuduće.

The post Otac Gojko Perović: Ima prostora da se napravi bolji Zakon od usvojenog (2) first appeared on BARinfo.

U emisiji je govorio o aktuelnoj problematici koju je izazvao Zakon o slobodi vjeroispovijesti, usvojen u Skupštini Crne Gore krajem decembra.

Intervju prenosimo integralno, u dva dijela, danas i sjutra

Novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti izazvao je oštro protivljenje Srpske pravoslavne crkve i mirne proteste u vidu litija koji uporno traju već treći mjesec. Mnogo građana je nezadovoljno i učestvuje svakog četvrtka i nedjelje u uličnim šetnjama širom Crne Gore, ali ima mnogo i onih koji sjede kući i razmišljaju drugačije. Vi ste izazvali simpatije, dijelom i jednih i drugih, kada ste krajem januara na jednom od skupova pozvali pravoslavnu braću na pomirenje uz poruku: “Nema nama molitve bez njih, niti njima Crne Gore bez nas”. Kako je moguće da se došlo u ovu situaciju,do nepomirljivih razlika, i kako sada izgledaju stvari?

O. Perović: Vjerujem da živimo u civilizacijskoj državi koja je pravna i koja funkcioniše po normalnim političkim standardima. Ako je tako, onda moramo i možemo doći do rješenja, jer ne postoji saglasnost, ni među predstavnicima međunarodne zajednice, niti kod domaćih pravnih stručnjaka i građana, da je ovo najbolji mogući Zakon. Ne vidim zašto bi jedan takav tekst, koji je već izazvao velike podjele, bio važniji od naše sreće, mira i međusobnog razumijevanja. Mislim da ima prostora da se napravi bolji Zakon od ovog, jer crkva stoji na stanovištu da nam treba zakonsko regulisanje našeg statusa. Ja mislim da sugrađani koje sam, kao što ste kazali pozvao na pomirenje, koji su manifestovali protest protiv litija, nijesu za sprovođenje Zakona, jer su mnogi od njih shvatili o čemu se radi, već su, vjerujem, pod tenzijom medijske kampanje da su litije protiv države, instiktivno reagovali da je brane. Litije nijesu protiv države, već su usmjerene u pravcu mirnih građanskih protesta, kako bismo dobili dobar Zakon. To znači, da smo mi za bolju Crnu Goru, za jaču državu, jer novi Zakon nije u skladu sa čak četiri zakona ove države, prethodno donijetih: Zakon o imovinsko pravnim odnosima, Zakon o državnom premjeru i katastru, Zakon o parničnom postupku i Zakon o upravnom postupku, a takođe, je u suprotnosti i sa nekoliko ključnih tačaka Ustava Crne Gore.

Da li je zbog toga Srpska pravoslavna crkva podnijela žalbu Ustavnom sudu, i ako nije, zašto nije?

O. Perović: Nijesmo još. Moram naglasiti da ne postoji rok za podnošenje žalbe, niti je Ustavni sud obavezan rokom da na takvu žalbu odgovori. To je jedna vrlo neizvjesna pravna okolnost. Inicijativa je pripremljena, ona sada prolazi crkvene instance, ali to nije tema koja je alternativa ovom problemu. Kada bismo i sjutra predali inicijativu, Ustavni sud može odgovoriti tek, recimo, za dvije godine, a sa druge strane on sam, na osnovu polemika i protesta koje je izazvalo donošenje novog Zakona, može pokrenuti postupak za ocjenu njegove zakonitosti i ustavnosti. Imao bi i obavezu da to već uradi. Mislim da je bolje i efikasnije rješenje da oni koji su donijeli i izglasali ovakav Zakon, a to su Vlada i Skupština, na isti način donesu Zakon o njegovim izmjenama i dopunama. To bi mnogo kraće trajalo.

Rekli ste da Srpska pravoslavna crkva jeste za regulisanje svog statusa Zakonom, je li tako?

O. Perović: Apsolutno. Do decembra prošle godine imali smo Zakon iz 1977. godine koji je bio na snazi, iako mu je rok istekao, jer nijesmo imali drugi. U skladu sa njim crkva je djelovala i radila u ovoj državi i mi nijednog trenutka nijesmo bili van pravnog sistema ove zemje. Možemo jedino da govorimo o tome kakav je bio pravni sistem i koliko se primjenjivao Zakon, ali mi svuda, posebno ovdje, u Crnoj Gori-našoj zemlji, hoćemo da sve radimo po Zakonu.

Kakva je razlika između crkvenog i crkveno-državnog prava?

O. Perović: Velika, zato što su po Ustavu, član 14, crkva i država odvojene, to su dvije potpuno različite institucije. Država je novovjekovna tvorevina koja se zasniva na društvenom ugovoru, na jednakom pravu svih građana, a crkva podrazumijeva učešće samo onih koji vjeruju, na taj način da učestvuju u crkvenom životu. Dakle, crkveni život i njena pravila nijesu obavezujuća za sve građane, a državna pravila obavezuju sve, pa i vjernike. Prije jedanaest godina, upravo smo ovdje u Baru, u hotelu Princess, pod pokroviteljstvom Opštine, uz učešće svih vjerskih zajednica i crkava u Crnoj Gori i univerzitetskih profesora sa važnih evropskih katedri, koji se bave odnosom crkve i države, imali trodnevni međunarodni skup, prvi te vrste u Crnoj Gori. Organizovala ga je crkva, a bili su prisutni i predstavnici Vlade, odnosno nadležnih ministarstava. Tada smo zacrtali put i istakli obavezu uređenja odnosa crkve i države, ne zadirući u autonomno pravo crkve i vjerskih zajednica da same uređuju svoj život. Ovaj sporni Zakon upravo želi to, to su nam rekli i predstavnici međunarodne zajednice, prilikom poslednjeg razgovora sa komesarom EU za pridruživanje. Ovo je neustavni i diskriminatorski Zakon, koji pretenduje da uređuju strukturu crkve, te ga stoga smatramo anticivilizacijskim i protiv njega smo.

Što je to konkretno što smatrate neadekvatnim u Zakonu?

O. Perović: Prva i osnovna stvar koja je nakaradna i koja predstavlja direktan udar na pravni sistem Crne Gore jeste to da se svojinsko-pravna pitanja i nejasnoće, ovim Zakonom žele urediti u katastru, organu podređenom Vladi, a ne u sudu, kako to propisuju već pomenuti postojeći zakoni ove države. Ako smatrate da ste titular imovine i ako ste zainteresovana strana, kojoj je neko greškom ili zlom namjerom, neko njeno svojinsko pravo prepisao na drugoga, onda bi trebalo da u roku od tri godine, podnesete tzv. brisovnu tužbu i tražite da se taj upis dovede u pitanje i reguliše. Ako su prošle tri godine, onda vas Zakon o imovinsko-pravnim odnosima, upućuje na parnični postupak , u kojem ćete podnijeti dokaze da se neko bespravno upisao na vašu imovinu. Ako nijesmo u džungli, već u pravnoj državi, onda je jasno kako se to rješava. Donijeti Zakon to poništava, uskraćuje te mogućnosti i , kako predviđa, sve bi trebalo da se prepiše na državu, jer postoji osnovana sumnja, iz perspektive Vlade, da su crkve prije 1918. godine bile u nečijem drugom vlasništvu.

Da li je doslovno rečeno u Zakonu da će sva crkvena imovina biti prepisana na državu, ili je predviđeno da bude upisana na onog titulara koji za to bude imao valjanu dokumentaciju, kojom će dokazati svoje vlasničko pravo?

O. Perović: Postoji dodatni paradoks-država bi po ovom Zakonu trebalo da donese dokaze da je nešto prije 1918. godine pripadalo državi ili je građeno od državnih sredstava, akcijom građana i slično, dakle da nije pripadalo crkvi, pa da crkva naknadno dokazuje da to nije državno, nego crkveno. Takav postupak bi narušavao pravni sistem zemlje, jer je u suprotnosti sa Zakonom o imovinsko-pravnim odnosima i ne postoji ni u jednoj drugoj situaciji, niti kod pravnih, niti kod fizičkih lica. Tu ulazimo u zonu diskriminacije i kršenja Ustava, po kojem smo svi jednaki pred zakonom. Sva dokumenta, svi pozitivni propisi koje imamo dostupne, a na prvom mjestu Opšti imovinski zakonik Valtazara Bogišića, koji se odnosi na Crnu Goru prije 1918. godine, jasno prepoznaje dvije vrste vlasništva-državno i crkveno, što znači da se od početka krenulo od pogrešne pretpostavke da je nešto bilo u svojini države prije 1918. godine. Mi živimo u 2020. godini, neko misli jedno, neko drugo, ali postoje sudovi, i to ne sudovi Srbije ili Republike Srpske, nego sudovi i zakoni Crne Gore koji rješavaju nejasnoće kada je riječ o svojini. Dakle, novi Zakon nas vodi u katastar, gdje neki službenik treba nešto da upiše ili prepiše, iako smo po važećem Zakonu, kojeg se mi u crkvi držimo- i Zakona o katastru i imovini, mi upisani. Crkva ili Mitropolija ne može biti upisana tek tako, dođe pop u katastar i upiše imovinu. Tom postupku prethodi upravni i pravosnažna presuda Upravnog suda da su se stekli uslovi da se neko upiše u katastar. Više nema mogućnosti za upravni spor, jer je samim upisom u katastar, u ovoj civilizacijskoj zemlji, koja nije prašuma ili džungla, nego država, to završeno i sada se to može dovoditi u pitanje jedino u parničnom postupku.

Da li ste vi za to da se sve raspravi u parničnom postupku i zašto ga ne pokrenete?

O. Perović: Jesmo, mi smo već imali par parničnih postupaka. Kao građani, sveštenici, crkva, polazimo od pretpostavke da smo moralna lica i moralna institucija, koji nikome nijesmo ništa oteli ili ukrali, i teško nam pada to što čitamo između redova novog Zakona. Nije ovo, ponavljam, vrijeme hajdučije, nego uređene države. Imali smo parnični postupak kada je riječ o crkvi na Kruševcu, u kompleksu Dvora kralja Nikole u Podgorici. Država je pokrenula parnični postupak i pokušala da dokaže da je ona državno vlasništvo. Međutim, kralj Nikola je bio civilizovaniji čovjek od predlagača novog Zakona i on je znao, da čak i ako ima crkvu u okviru svog dvorskog kompleksa, da to nije njegovo vlasništvo, nego crkveno. Mitroplija crnogorsko-primorska je u tom postupku dokazala svoje vlasništvo. Zato se mi protivimo da se po novom Zakonu, na taj način, nacionalizuje imovina. U parničnom postupku postoji još jedan institut-državine ili održaja. Dakle, možete nekome i da otmete nešto, ali ako to držite u savjesnom održaju, čuvate ga, ne palite i slično, 20 ili 30 godina, postaje vaše. Crkva se savjesno stara poslednjih sto godina o nečemu što je bilo njeno i prije sto godina, a sada se pojavljuje neko, sa nekom ideološkom pretpostavkom, da je crkva vlasništvo države. To su diskutabilne stvari.

Čije je, prema Vašem mišljenju, gospodine Peroviću, zemljište na kojem su crkve i hramovi?

O. Perović: Crkveno, imamo Povelju Ivana Crnojevića iz XV vijeka i proglas kralja Nikole iz XIX vijeka koji to potvrđuju.

Predstavnici Crnogorske pravoslavne crkve, takođe, tvrde da je Poveljom koju i Vi pominjete, gospodara Ivana Crnojevića, to imovina te crkve. Kako to komentarišete?

O. Perović: Ako tvrde, neka idu na sud. Ja ne mogu tvrditi da je tehnika u studiju Radio Bara moja, ili mogu, ali onda to moram da dokažem. Ta organizacija, koja sebe zove Crnogorskom pravoslavnom crkvom, je, kao registrovana, ušla u pravni sistem Crne Gore tek 2000. godine. To je pravni paradoks, da organizacija, tada registrovana, traži nešto od prije 1918. godine, pozivajući se da pripada njoj. Ne pripada niti njoj, niti državi, već Pravoslavnoj crkvi, koja je mijenjala svoja imena i svoje granice. Bila je Pravoslavna crkva u Kraljevini Crne Gore sa tri eparhije.

Kako je to zemljište postalo crkveno? Da li ga je crkva kupovala ili dobijala od države?

O. Perović: Kako nešto postaje crkveno, objasniću. Crkva je institucija koja se zalaže za duhovne vrijednosti, a ne materijalne. Crkva nije banka iliti korporacija koja nešto kupuje, to joj nije u opisu posla, na prvom mjestu. Zato su crkva i država odvojene. Nekome se rodi živo i zdravo dijete, neko nekome umre. To su kategorije koje ne mogu da budu u pravnom prometu jedne građanske države. Zato čovjek koji vjeruje da je njegov pokojni predak otišao na nebo, ne ostavlja svoju imovni ni Opštini Bar, niti državi Crnoj Gori, ni državi Srbiji, nego ostavlja crkvi. Uvijek se znalo, u svim pravnim sistemima, počev od Rimskog prava, od antičkog, preko vizantijskog, do našeg današnjeg, da postoje posebne teritorije koje su osveštane, svete, ne pripadaju nijednom pojedincu i ne pripadaju državi. Ja sam to u svojim besjedama nazvao “ambasade nebeskog carstva”, kao što imamo Ambasadu SAD u Podgorici. Ona funkcioniše u skladu sa pravilima Crne Gore, ali ona je ambasada druge zemlje.

Da, ali je zemljište na kojoj je ta i sve druge strane ambasade, države Crne Gore, slažete se?

O. Perović: Jedno je teritorija jedne države koja se proteže od jedne do druge granice, a drugo je vlasništvo nad nečim. Ne pripada sve Crnoj Gori, postoje fizička i pravna lica koja imaju svoje vlasništvo nad nečim. Dakle, ljudi su ostavljali crkvi svoja dobra i tako je crkva sticala imanje. U Povelji, Ivan Crnojević kaže da imovinu ostavlja crkvi, nije rekao sinu nasljedniku, koji je vladao poslije njega, ili knjaževini Zeti. Proglas kralja Nikole iz 1895. godine koji je objavljen u Glasu Crnogorca potvrđuje Povelju Ivan bega Crnojevića: “Imovina Cetinjskog manastira neka ostane crkvi i svi koji na toj imovini budu nešto gradili, moraju da plaćaju lektarinu Cetinjskom manastiru, koji će da umnožava svoju imovinu, na slavu i korist crkve”. Mi to sada, ovakvim Zakonom, dovodimo u pitanje.

Tvrdite da je zemljište na kojem su crkve i manastiri Srpske pravoslavne crkve, vlasništvo crkve, a što je sa objektima? Kako razgraničiti svojinska ovlašćenja na njima, jer njih su, uglavnom, gradili građani, ali i oni koji se osjećaju Crnogorcima i oni koji se osjećaju Srbima, među donatorima su nerijetko i naši sugrađani katoličke i islamske vjeroispovijesti. Takođe, država je izdvajala značajna sredstva u te svrhe, pa i u novije vrijeme, za, na primjer, hram u Podgorici?

O. Perović: Nema potrebe da nas za to boli glava. Postoji Zakon o imovinsko-pravnim odnosima, postoji Ustav Crne Gore i država ima pravila po kojima se rješavaju ta pitanja. Nema potrebe da donosimo novi Zakon koji će riješiti neke nedoumice unazad sto godina. Nijedno pravno lice u Crnoj Gori, nijedno fizičko, niti institucija, nijesu dovedeni u ovu situaciju da raspravljaju što je bilo prije sto godina. Luku Bar su, takođe, gradili građani Crne Gore.

Da, ali zemljište na kojem je sagrađena Luka Bar i svi drugi privredni subjekti u Crnoj Gori, je državna svojina, zar ne?

O. Perović: Tačno, ali je postalo državna svojina zato što je sproveden pravni postupak. Ne može nijedan građanin doći da uzme, recimo, jednu lučku dizalicu, zato što je njegov đed učestvovao u izgradnji Luke. To što je on gradio, učestvovao u nekoj radnoj akciji ili mobi, ne legitimiše ga da uzme bilo što i nosi kući. To što su građani gradili, to je jedna tema, a druga je kako je to procesuirano i čije je sada.

Koje su još, prema Vašem i stavu Srpske pravoslavne crkve, sporne odredbe novog Zakona? Što mislite o registraciji vjerskih zajednica, kako bi mogle da posluju, imaju svojstvo pravnog lica, zaključuju ugovore i, uopšte, učestvuju u pravnom prometu? Da li je Srpska Pravoslavna crkva registrovana i ako nije, hoće li to uraditi?

O. Perović: Mi smo, između ostalog, protiv ovog Zakona, jer je donijet u atmosferi koja je neregularna, nije bilo javne rasprave i dijaloga.

Vaši protivnici, predstavnici Crnogorske pravoslavne crkve tvrde da su pokušali da razgovaraju. Sjećamo se prvobitnog Nacrta Zakona iz 2015. godine, kada je bezupješno pokušavano da se održi javna rasprava u nekoliko gradova, pa i u Vašem rodnom Kotoru, na kojoj su se pojavili predstavnici CPC i spriječeni su u tome. Bilo je čak i ružnih , nemilih scena, a upravo se okrivljuje za to Srpska pravoslavna crkva. Da li je to tako?

O. Perović: Mi nemamo nikakvih protivnika, već je u pitanju Vlada koja predlaže Zakon. Dok je bio u formi nacrta, Vlada je predložila javnu raspravu u tri prostorije, od kojih je jedna bila veličine Vašeg Radija. Na javnu raspravu može doći svaki građanin. Taj nacrt je Venecijanska komisija “iskaišala” na hiljadu mjesta. Oni su htjeli da tu priču svedu na tri javne rasprave, u Podgorici, Bijelom Polju i Kotoru, pritom je sala u Kotoru bila veoma mala.

Da li je veličina sale bila isključivi razlog što javna rasprava nije održana, ne samo u Kotoru, već i drugim gradovima?

O. Perović: Građani, posebno u Boki Kotorskoj, koja je teritorija Crne Gore koja je dugo bila u sastavu Mletačke republike i Austro Ugarske, veoma su vezani za crkvu, jer je to bila jedina veza njihovih predaka sa domovinom. Veoma su osjetljivi na to pitanje i nije se mogla održati rasprava u neadekvatnom prostoru. Bilo je prilika i načina da crkva i država diskutuju o tome i mimo tako loše organizovanih javnih rasprava.

Zar nije bilo više susreta i razgovora na tu temu?

O. Perović: Nije. Poslije toga se ćutalo tri godine, sve do početka 2019. kada smo dobili predlog Zakona koji ide na ocjenu kod Venecijanske komisije. Ona ima 36 prigovora. Jedan je da se Zakon mora donijeti u postupku koji je javan, institucionalan i inkluzivan. To je i preporuka rimskog pape, koji je predstavnik jedne od zainteresovanih strana, jer Rimokatolička crkva djeluje na teritoriji Crne Gore. Postoje i stavovi Evropske komisije koji su na tom fonu, jer crkva ne može biti samo posmatrač ovog procesa. Što se desilo? U junu 2019. godine imamo sastanak, i to na mitropolitov predlog, sa predstavnicima Vlade. Dogovoreno je da se razgovara, i u novembru imamo jedan jedini sastanak stručnih timova Vlade i Mitropolije, sa predlogom da se dikutuje samo o preporukama Venecijanske komisije, mjesec prije usvajanja Zakona.

Zar nijesu mediji objavili da je potpredsjednik Vlade, gospodin Pažin, više puta razgovarao sa predstavnicima Mitroplije?

O. Perović: Tačno, gdin Pažin je nekoiko puta dolazio u Mitropoliju, ali nijedan od tih sastanaka nije bio posvećen Zakonu. Pričali smo o odnosu crkve i države, kako bi to trebalo da izgleda, kakva su pravna rješenja u zemljama u okruženju i slično…

Drugi dio intervjua sa rektorom Cetinjske bogoslovije, Gojkom Perovićem, možete pročitati sjutra na našem portalu.

The post Otac Gojko Perović: Ima prostora da se napravi bolji Zakon od usvojenog (1) first appeared on BARinfo.

“Argumenti koje smo čuli su stručni, iako su međusobno suprotstavljeni, ali vjerujem da ima prostora da kroz stručnu argumentaciju dođemo do obostrano prihvatljivog rješenja, zbog čega smo se i dogovorili da nastavak dijaloga bude naredne sedmice“, izjavio je potpredsjednik Vlade.

The post Pažin: Dijalog protiče u duhu uzamajmog uvažavanja i otvorenosti first appeared on BARinfo.

Ekspertski tim Vlade čine Zoran Pažin, potpredsjednik Vlade i ministar pravde; prof. dr Nebojša Vučinić, profesor Pravnog fakulteta; prof dr Aneta Spaić, dekanica Pravnog fakulteta; Dragoljub Bulatović, šef Kabineta predsjednika Vlade; Nikola Martinović, advokat i Srđan Spaić, diplomirani pravnik.

Ekspertski tim Crkve čine protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske i članovi Pravnog savjeta Mitropolije i Eparhije budimljansko-nikšićke: advokat Dragan Šoć, advokat Zoran Lazarević, dr Vladimir Leposavić i advokat Damjan Ćulafić.

The post U srijedu prvi razgovori ekspertskih timova Vlade i Episkopskog savjeta SPC first appeared on BARinfo.

Po već dvoipomjesečnom scenariju, vjernici SPC-a su se okupili ispred Sabornog Hrama Svetog Jovana Vladomira, odakle su se, nakon molebana održanog u toj bogomolji, uputili do glavnog gradskog Trga Vladimira i Kosare.

Litija, koju je predvodio protojerej Nikola Pejović, paroh podgorički, urednik Radio Svetigore, nastavljena je kroz centar grada, Bulevarom Dinastije Petrovića (pored Radio Bara), učesnici su potom prošli pored lokala “Soho”, da bi se naposljetku ponovo okupili ispred Hrama.

Litija je i ovoga puta, kako saznajemo od izvora u policiji, protekla mirno, incidenata nije bilo, a učesnici su nosili krstove, ikone i zastave.

The post Večerašnju litiju predvodio paroh podgorički Nikola Pejović first appeared on BARinfo.