Za Radio Bar i Bar info, razgovarali smo sa profesoricom Matić i studentima o impresijama i prilici da uživo vide originalne radove Miltona, koji se izučava na cetinjskom FLU i svim svjetskim univerzitetima, kao i sa dr Anastazijom Miranović, na čiju inicijativu je izložba stigla u Bar.     

“Suvušno je reći koliko je važno što imamo radove Miltona Glejzera u Baru. On je ikona i istorija grafičkog dizajna, jedan od najvećih svjetskih dizajnera, koji je veliko ime i kao edukator, predavač. Čitav njegov radni vijek pokazuje da dizajn nije samo komercijalni, već da može da ima jednu drugu dimenziju, da bude vrlo angažovan i da uputi snažne poruke. Dovoljno je je vidjeti njegov najpoznatiji rad – logotip za ‘I love New York’ iz sedamdesetih godina prošlog vijeka, ili plakat Boba Dilana, koji je, takođe, postao ‘ikona’ ilustrovanog plakata. Svaka ozbiljna istorija dizajna i istorija plakata evidentira njegove radove. Savremenim generacijama, možda, je poznatiji plakat za popularnu seriju ‘Mad man’, koja prikazuje Njujork, odnosno Ameriku i njihov rasad advertisinga. Na Fakultetu likovnih umjetnosti izučavamo Miltona na posebnom predmetnom času ‘Razvoj i istorija dizajna’ na master studijama, a imali smo priliku davno da na Cetinju vidimo izložbu njegovih crteža i ilustracija”, kazala je profesorica na FLU na Cetinju, Ana Matić.

“Posebno nam je drago što možemo ovdje u Baru, koji nam nije daleko, da uživo vidimo radove Miltona Glejzera. Zahvaljujući inicijativi Studentske organizacije, uspjeli smo da dođemo, a iskoristićemo ovu posjetu da pogledamo i novu postavku Zavičajnog muzeja i eksponate u Domu revolucije. Ovdje su studenti od prve do završne godine master studija Grafičkog dizajna, i veoma je značajno za njih da pogledaju radove uživo, jer to je sasvim drugačije nego kada ih posmtaramo online ili kao reprodukcije”, istakla je profesorica Matić, koja se osvrnula na posebnu vrijednost Miltonovog stvaralaštva – njegov human i angažovan stav u umjetnosti i životu.

“’I love New York’ uradio je sedamdesetih godina, ali ga je 2001. godine, nakon napada na čuvene kule, 11. septembra, malo modifikovao i preimenovao u ‘ I love New York more then ever’. Uvijek je pokazivao humanu crtu i spremnost da pomogne, a o njemu puno znamo i od ilustratora i dizajnera, našeg prijatelja Mirka Ilića, koji se družio sa Miltonom, i bio je jedan od brojnih koji je zakucao na njegova vrata u studiju na Menhetnu, bio srdačno primljen, kao i svi ostali koji su mu se obratili. Bio je ličnost kakvih je veoma malo, ne idealizujem, nego je zaista bio, prije svega veliki intelektualac, gospodin. Svoju umjetnost i rad nije doživljavao kao posao, već kao posvećenje. Što se tiče tehnike i načina rada, on je bio i ilustrator i dizajner, što nije čest slučaj, a svaki njegov rad je drugačiji i originalan”, istakla je profesorica Ana Matić.

Klara Dragović, studentkinja druge godine master studija na programu Grafički dizajn, predstavnica FLU u Studentskom parlamentu Univerziteta Crne Gore, kazala je da je za njih prilika da vide originalne radove Miltona Glejzera izuzetno značajna.

“Zato želim da iskažem zahvalnost našem Fakultetu što nam je to omogućio. Pohađala sam, kroz već pet godina studija, časove posvećene Miltonu Glejzeru, ali neke radove sam vidjela prvi put danas ovdje u Zavičajnom muzeju u Baru, vjerujem i moje kolege, od kojih su neki i sa odsjeka Slikarstvo, Konzervacija i Grafika. Bilo je ovo lijepo iskustvo”, kazala je Klara Dragović, koja je veoma zadovoljna izborom fakulteta, jer joj pruža mogućnost da iskaže svoju kreativnost i bavi se tim poslom  online na bilo kom kraju svijeta.

Njena koleginica Tijana Marković, takođe studentkinja druge godine master studija, veoma je zadovoljna što je sa kolegama i profesoricom vidjela postavku u barskom Muzeju jer, kako je kazala, od početka studija mnogo slušaju o njemu, analiziraju njegove radove i djela. Zato je bio poseban doživljaj vidjeti ih uživo.

“Drugačije je kada vidimo nešto putem platna, monitora ili uživo u originalnim formatima. Teško je izdvojiti bilo koji rad Miltona Glejzera kao posebno upečatljiv, ali meni, s obzirom da sam sklonija ilustraciji, najprije upadnu u oko plakati sa dominantno ilustratorskim motivima. Generalno, ono što me privlači u njegovom radu su kompozicija i boje koje koristi, jer se iz njegovih radova može naučiti mnogo upravo o tome –  upotrebi boja i kompoziciji”, kazala je Tijana Marković, koja je otkrila da se za studiranje Grafičkog dizajna opredjelila slučajno. U srednjoj školi je pohađala Dizajn enterijera, što je na neki način usmjerilo, a polje njenog interesovanja jeste i animacija. Aktivno učestvuje na konkursima, uradila je nekoliko radova iz oblasti animacije i dizajna – na konkursu u Nikšiću, animaciju posvećenu Vitu Nikoliću (traje trideset sekundi, a naslovljena je “Dječak koji je zavolio ptice”). Radila je i tipografski plakat već na prvoj godini studija na konkursu “Budimo realni, tražimo nemoguće – tvoja diploma nema garanciju, a nepotizam ima”, na konkursu Studentskog kulturnog centra učestvovala je sa ilustracijom posvećenom položaju studenata – student sa okačenom diplomom oko vrata, pokušava da nađe posao. Sve su to društveno angažovane teme koje, kako je istakla Tijana, nose snažnu poruku i dugo ostaju u svijesti onih koji ih čitaju i gledaju.

Izložba Miltona Glejzera u Bar je stigla na inicijativu dr Anastazije Miranović, sada kustosa, nekada rukovodioca Zavičajnog muzeja, koja je prepoznatljiva po organizaciji mnogih postavki vrhunskih umjetnika sa naše i međunarodne scene.

“Milton Glejzer je ikonički lik svjetskog grafičkog dizajna i veoma mi je drago što sam bila u prilici da omogućim barskoj, i uopšte crnogorskoj publici, da vidi ovu izložbu, odnosno njegove originalne plakate i ilustracije. Do saradnje je došlo posredstvom ICOM -a (Internacionalnog savjeta muzeja) Crne Gore i Bosne i Hercegovine, čija je članica direktorica Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske u Banja Luci, Sarita Vujković.

“Jeste privilegija to što naš grad i Zavičajni muzej imaju ovu izložbu. Jedna kolekcija Miltonovih radova se nalazi u Muzeju primjenjene umjetnosti u Beogradu, druga je u Narodnom muzeju u Zrenjaninu, a treća u Muzeju savremene umjetnosti u Banja Luci. To je tako zahvaljujući jednom, takođe, velikom grafičkom dizajneru sa naših prostora, koji je bio prijatelj sa Miltonom, Mirku Iliću, i zbog toga i veza koje sam pomenula, mi smo u prilici da vidimo ta velika djela”, kazala je dr Anastazija Miranović, koja je istakla da je Milton odslikavao duh vremena u kojem je živio na upečatljiv način.

“Poznata je njegova sintagma ‘Manje nije više’ (ovdje imamo više njegovih sentenci, odnosno misaonih sistema koji su nastali nakon napada na njujorške kule 2001. godine, kada je odlučio da svijetu kroz tih deset poruka ostavi srž onoga što je naučio o grafičkom dizajnu) kojom je želio da opovrgne to uvriježeno mišljenje i da stavi do znanja da je ‘više’ taman onoliko koliko treba. To je potkrijepio poređenjem sa persijskim tepihom koji, smatrao je, ne bi bio toliko lijep da se sa njega ukloni bilo šta ili sa Gaudijevom arhitekturom (svi koji su bili u Barseloni sigurno su vidjeli autentična arhitektonska djela). Ono što je karakterstično za njega jeste da je bio umjetnik – eklektičar, nije pripadao jednom stilu. Posezao je za različitim stilovima u istoriji umjetnosti, od renesanse, preko secesije, do raznih drugih pravaca, i to je formulisao u svoj osoben umjetnički izraz. Možda je u tom smislu najamblematičniji plakat ‘Bob Dilan’ iz 1966. godine, na kojem je lice Boba Dilana obojio crnom bojom, zapravo nebojom, a kosu predstavio psihodeličnim linijama, vrlo koloritnim. Taj kolorit je u kontrastu sa njegovim licem, i time je, u stvari, odslikao duh tog vremena. To su poruke, koje putem grafičkog dizajna i ilustracija upućuje svijetu. Milton je to učinio, i pokazao da grafički dizajn nije puka ilustarcija, nije nešto što treba da samo zabavi ili prenese informaciju , nego i te kako može biti angažovana umjetnost. To pokazuje i logotip ‘I love New York’, transformisan nakon terorističkog napada u tom gradu. Pokrenuo je i čuveni časopis, bio inicijator aktivizma, sa poznatim dizajnerima njujorške scene, u raznim životnim pitanjima, pa i ekološkim problemima, što mu sve daje humanu notu, tihi angažman i društvenu prisutnost. Zastupao je tezu da umjetnik mora da se mijenja i osluškuje publiku. Njegov vizuelni izraz iz temelja je promijenio jezik savremene komunikacije. Osnovao je i studio ‘Push Pin’, koji je postao kultno mjesto preobražaja američkog grafičkog dizajna. Pokazao je da je grafički dizajn mnogo više od vizuelne discipline, da se može razumjeti kao jezik javnog prostora, društvene odgovornosti i da može oblikovati kulturno pamćenje, pokrenuti emocije i obogatiti način na koji doživljavamo svijet”, apostrofirala je dr Miranović, koja je podsjetila da je njegov najpoznatiji logotip “I love New York”, nastao iz potrebe da taj grad turistički oživi, a da ni sam autor nije bio svjestan da će to postati “najproduciraniji i najzlouptrebljavaniji” logo na svijetu.

“To je kopirano u mnogim gradovima, ali kada se govori o zlouptrebi misli se na razne druge neprimjerene upotrebe. Vratiću se njegovom humanizmu i empatiji. On je bio mađarski Jevrejin i dobro je znao kroz šta je njegov narod prolazio, a teroristički napad bio je podsjećanje na neki način na sve to, i događaj koji je očito ostavio jak utisak na njega. On je jedini grafički dizajner koji je dobio odlikovanje predsjednka SAD Baraka Obame, upravo zbog njegovog humanističkog angažmana i kompletnog stvaralačkog opusa. Izučava se na svim umjetničkim fakultetima, a njegove postavke zastupljene su u najpoznatijim svjetskim muzejima. Bar je zaista privilegovan što je u prostoru Zavičajnog muzeja izložena postavka radova jednog velikog Miltona Glejzera”, zaključila je dr Anastazija Miranović, koja je kazala da joj je posebno drago što je ova postavka došla nakon trogodišnje pauze u izlagačkoj djelatnosti, zbog renoviranja Dvorca, i što je Zavičajni muzej otvorio vrata izložbama tako velikim imenom iz svjetske umjetnosti.

Izložbu Miltona Glejzera “Evo što sam do sada naučio” publika može pogledati do 28. oktobra, a uz četrdesetak radova, u prilici je da na zidovima Muzeja pročita njegove inspirativne i poučne poruke.

The post Studenti FLU sa Cetinja u Baru – susret uživo sa originalnim radovima ikone američkog i svjetskog grafičkog dizajna first appeared on BARinfo.

Svečanom otvaranju prisustvovao je veliki broj posjetilaca, koji su imali priliku da se upoznaju sa stvaralaštvom dizajnera čiji je rad ostavio neizbrisiv trag u istoriji svjetskog grafičkog dizajna. Na otvaranju je najprije govorila umjetnosti dr Anastasija Miranović, u ime Kulturnog centra Bar, ističući značaj Glejzerovog stvaralaštva, koje prevazilazi granice između umjetnosti, ilustracije i komercijalnog dizajna.

Govoreći o osobenostima njegovog izraza, naglasila je da su Glejzerov rad obilježili inventivan crtež, snažan kolorit, istorijske reference, duhovita simbolika i sposobnost da složene ideje predstavi jednostavnim vizuelnim jezikom. Prema njenim riječima, za Glejzera je vizuelno stvaralaštvo bilo neraskidivo povezano sa radoznalošću, imaginacijom i odgovornošću prema društvu.

„Glejzerov rad pokazuje da ljepota, duhovitost i jasnoća izraza i etička svijest nijesu suprotstavljene vrijednosti, već međusobno povezani činioci smislenog stvaralaštva“, istakla je Miranović.

O značaju izložbe i njenom putu do Bara govorila je i prof. dr Sarita Vujković, direktorka Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, koja je podsjetila da je kolekcija Glejzerovih plakata dio vrijedne donacije dizajnera i ilustratora Mirka Ilića.

Vujković je objasnila da je Ilić, koji je prije dvije godine u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske imao samostalnu izložbu, tom prilikom odlučio da ovoj ustanovi, pored svojih radova, pokloni i cjelokupnu zbirku plakata svog bliskog prijatelja i jednog od najznačajnijih američkih dizajnera.

„Smatrao je da jedna ustanova kao što je naš muzej treba da posjeduje ove značajne plakate“, kazala je Vujković, ističući zahvalnost što je izložbu moguće predstaviti i u nedavno renoviranom Dvorcu kralja Nikole, čime je otvorena nova izlagačka sezona ovog prostora.

Posebno je naglasila i edukativni karakter postavke, osmišljene tako da privuče mlađu publiku i približi joj dizajn nastao u vremenu prije savremenih tehnologija. Izložba je, kako je navela, već predstavljena u Banjoj Luci, Trebinju i Mostaru, a gostovanje u Baru nastavak je regionalnog predstavljanja ove vrijedne kolekcije. Na otvaranju se obratio i Nemanja Mićević, grafički dizajner Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, zadužen za vizuelni identitet i postavku izložbe.

Postavka u Dvorcu kralja Nikole obuhvata 40 Glejzerovih plakata i vizuelnih rješenja, koji svjedoče o raznovrsnosti njegovog stvaralaštva i prepoznatljivom autorskom rukopisu. Uz vizuelne radove, važan segment izložbe čine i Glejzerovi tekstovi i razmišljanja o umjetnosti, dizajnu i odgovornosti vizuelne komunikacije.

Izložba „Evo šta sam dosad naučio“ biće otvorena za sve ljubitelje umjetnosti do 28. oktobra u Dvorcu kralja Nikole.

The post Dvorac kralja Nikole otvorio vrata svijetu Miltona Glejzera first appeared on BARinfo.

Susret sa predstavnicima Zavičajnog muzeja organizovao je Juventas u okviru projekta “Eho refleksije – prošlost i sadašnjost interkulturne baštine Crne Gore”, koji se realizuje uz podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava. Cilj je da se lokalne institucije i pojedinci uključe u proces prikupljanja fotografija, porodičnih albuma, legendi i anegdota, dokumenata, rukopisa, kao i video i audio zapisa koji će biti zabilježeni, digitalizovani i predstavljeni kroz lokalne i online izložbe, čime će biti dodatno osnažena njihova vrijednost i dostupnost široj javnosti.

Sastanku su prisustvovali predstavnici Juventasa Miloš Milačić (programski koordinator), Andrijana Radulović i Aleksandra Pajović dok su u ime Zavičajnog muzeja, kao organizacione jedinice JU Kulturni centar Bar, učesnici bili kustosi Draginja Radonjić i Marko Srzentić.

Milačić je istakao da je osnovna namjera očuvanje i promocija nematerijalne kulturne baštine, ne samo u Baru već i u drugim opštinama u kojima se projekat realizuje.

„Danas smo ovdje kako bismo ostvarili saradnju prvenstveno sa institucijama poput Zavičajnog muzeja Bara i ispitali mogućnosti prikupljanja informacija i materijala koji bi pomogli da oživimo zaboravljene momente interkulture u ovom gradu“, kazao je Milačić za Radio Bar i Bar Info, dodajući da je planirano i uključivanje mladih fotografa i fotografkinja koji će dokumentovati savremene aspekte života i time doprinijeti organizovanju izložbe planirane u narednom periodu.

Iako je odziv institucija bio nešto slabiji nego što su organizatori očekivali, Milačić ističe da je sastanak ipak bio važan korak ka jačanju saradnje između civilnog sektora i kulturnih ustanova. Posebnu zahvalnost uputio je Zavičajnom muzeju koji se odazvao pozivu i pokazao spremnost da aktivno učestvuje u projektu koji će obuhvatiti tri opštine – Bar, kao predstavnika južne regije, Podgoricu – za centralni dio i Bijelo Polje, predstavnika sjeverne regije.

Prema riječima organizatora, riječ je o sredinama koje kroz istoriju karakteriše snažno prisustvo multikulturalnosti i interkulturalnih veza.

Kustoskinja Zavičajnog muzeja, Draginja Radonjić, kazala je da je ova institucija prepoznala značaj projekta i odmah se odazvala pozivu za saradnju.

„Zadatak Zavičajnog muzeja je očuvanje kulturne baštine Bara, kako materijalne, tako i nematerijalne. Već godinama radimo na predstavljanju bogatog nasljeđa ovog grada, a projekti koji promovišu interkulturalnost i suživot posebno su važni za Bar“, kazala je Radonjić, naglašavajući da Muzej raspolaže bogatom etnološkom građom, istorijskim dokumentima i fotozbirkom, koji mogu značajno doprinijeti budućim izložbama. Fotografije će, prema riječima Radonjić, imati poseban značaj u predstavljanju interkulturne prošlosti grada, ali će biti ponuđeni i drugi dokumenti i arhivski zapisi.

Na sastanku je najavljeno i potpisivanje memoranduma o saradnji između Juventasa i Zavičajnog muzeja u Baru, koji bi trebalo dodatno da učvrsti partnerstvo i omogući realizaciju budućih zajedničkih aktivnosti.

Projekat „Eho refleksije – prošlost i sadašnjost interkulturne baštine Crne Gore“ ima za cilj uključivanje različitih etničkih, vjerskih i kulturnih zajednica u proces očuvanja nasljeđa.

“Kroz dijalog među generacijama i aktivno učešće građana, projekat nastoji da sačuva vrijedne priče, sjećanja i materijale koji svjedoče bogatoj multikulturalnoj tradiciji Crne Gore”, istakli su organizatori.

The post Projekat Eho refleksije: Digitalizacija i očuvanje interkulturne prošlosti Bara first appeared on BARinfo.

“Ovo je prilika da se podsjetimo značajnih ličnosti iz naše prošlosti i ukažemo na njihov rad. Takođe, ovo je momenat da se školskom uzrastu, a u sklopu njihovih nastavnih sadržaja, ispriča dio kulturne i istorijske prošlosti našeg grada. Da im se približe  dešavanja  sa početka XX vijeka i  društvene, socijalne i političke promjene koje su se u to vrijeme dešavale u Baru i Crnoj Gori”, saopšteno je iz KC Bar.

Prisustvo su potvrdili profesorica Danijela Janjić i profesor Neđeljko Đurović  sa učenicima Srednje ekonomsko-ugostiteljske  škole.

Stručnan prikaz kroz postavku i video prezentaciju  o životu i djelu Jovana Tomaševića,  vodiće kustoskinja Zavičajnog muzeja Draginja Radonjić.

The post Javni čas u spomen Jovana Tomaševića first appeared on BARinfo.

Milijana će se barskoj publici predstaviti radovima iz ciklusa “Tajne kamena”, nastalim proteklih par godina, rađenim u ulju, akvarelu i kombinovanim tehnikama.

“U svojoj slojevitoj, višeznačnoj kompaktnosti, i ništa manjoj, simoličkoj interpretaciji, kamen biva protagonistom Milijaninih umjetničkih ishodišta/uporišta. Umjetnica razotkriva osobenu istinu/tajnu kamena, koja se krije u specifičnoj ‘mentalnoj geografiji’, u kojoj je realni pejzaž polazište onom, jednako promjenljivom, kulturnom. Na tom zajedničkom tlu intuitivnog razumijevanja/prožimanja, sinergetskim međudejstvom nastaju djela metafizičke, nadrealne atmosfere i ambijenti, uzvišene, magične zavodljivosti…”, zapisala je u pratećem katalogu izložbe, istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović, koja će i otvoriti izlobu.

The post U srijedu izložba Milijane Vujović first appeared on BARinfo.

Namjenski upriličena etnološka postavka iz kolekcije Vaida i Nermine Turusković okupljenim srednjoškolcima predstavljena je uz predavanje višeg kustosa Zavičajnog muzeja Bar Draginje Radonjić.

„Pored predstavljanja i ukazivanja na izuzetno dragocjeno i veoma bogato nasljeđe naše nematerijalne baštine i narodnih rukotvorina, Radonjić je tokom obraćanja prisutnima ukazala na značaj saradnje muzeja, državnih institucija i lokalne zajednice sa kreativnim pojedincima, koji poput Turuskovića svojim umijećem i pregalaštvom na veoma značajan način čuvaju i afirmišu naše kulturno nasljeđe. Učenicima JU SEUŠ Bar ukazano je da ova postavka predstavlja nastavak od prošle godine kada je takođe za Dan muzeja organizovana izložba narodnih nošnji sa područja našeg primorja i Malesije“, naveo je za Radio Bar i Bar Info prof. Neđeljko Đurović, koji je organizovao ovu posjetu.

Đacima su saopštene interesantne informacije koje se odnose na obilježavanje Dana, kao i njen cilj.

„Cilj koji teži, ne samo objedinjavanju svih aspekata muzejske djelatnosti i to preko istraživanja, proučavanja, obrade, prikupljanje, zaštite i predstavljanja kulturnih dobara, već i osmišljavanju novih edukativnih, zabavnih i animatornih sadržaja“, istakla je Draginja Radonjić.

The post Učenici SEUŠ posjetili Zavičajni muzej first appeared on BARinfo.

“Večeras svjedočimo koliko snage, ljepote, stvaralačkog duha i kreativnosti kriju radovi malog formata, kroz svojevrsnu ‘poetiku ćutnje’, sažetosti, minimalizma. Ovo nisu makete ili skice većih studija, već cijeli svjetovi u malom, gdje umjetnici svode svoj prepoznatljiv rukopis na kreativni, kaligrafski zapis za ljudski dlan. U trouglu – ideja/jezik/materija, dešava se ispovijest etičkog i estetičkog stava, skrivenog značenja bitka u medijatizovanoj stvarnosti 21. vijeka”, kazala je otvarajući izložbu dr Anastazija Miranović, istoričarka umjetnosti.

Minijatura je, kako je dodala, govor umjetnika u prvom licu, bez prava na grešku, bez mogućnosti dodatnih narativa i pojašnjenja.

„Prevođenje opštih, istorijskih događaja u intimni doživljaj, u filozofiju trenutka, neposrednišću pisma i konciznošću poezije, zahtjevan je i kompleksan zadatak. Minijatura je umjetnost središta/centra bez prostora za marginu“, naglasila je dr Miranović.

Ona je podsjetila da se Međunarodni bijenale minijature održava u Gornjem Milanovcu od 1989. godine. U dosadašnjih šesnaest izdanja na kojima je učestvovalo preko 9000 odabranih umjetnika, sa oko 13.000 radova, u sedam stvaralačkih oblasti/kategorija, svrstava se u vrh svjetskih manifestacija umjetnosti malog formata. Kredibilitet mu, kako je istakla, daje i činjenica da su na Bijenalu zastupljeni radovi umjetnika sa svih kontinenata i svih medija likovnog/primjenjenog stvaralaštva.

“Raznovrsje medija, tehnika, rukopisa, individualnih poetika, dodatna je kvalitativna prednost ove svjetske smotre malih formata. Slike, grafike, crteži, skulpture, fotografije, radovi primjenjene umjetnosti i intermedija u malom formatu prezentovani na izložbi čine selekciju iz Zbirke gornjomilanovačkog Međunarodnog bijenala umjetnosti minijature, koja obuhvata period prve dvije decenije trajanja, 1989 – 2008. godine. Za izložbu su odabrani, uglavnom, prvonagrađivani radovi, što govori o visokom kvalitetu Zbirke i date ekspozicije. Direktne/indirektne, simboličke, deskriptivne i/ili svedene poruke referišu diskurs samospoznaja i međusobnih multimedijalnih korelacija/komunikacija”, zaključila je dr Miranović.

Izložba će biti u postavci do 3.maja 2023.

The post Izložba radova minijatura – cijeli svjetovi u malom first appeared on BARinfo.

“Antifašizam nije modni detalj” – naziv je rada multimedijalne umjetnice Suzane Pajović, rađen povodom autorskog projekta “Što je nama naša borba dala” istoričarke umjetnosti, dr Anastazije Miranović, koji je 2021. realizovan u Crnogorskoj galeriji umjetnosti “Miodrag Dado Đurić” na Cetinju. Projekat je objedinjavao tri zasebne izložbe, a Suzanin rad je bio dio druge postavke, izložen zajedno sa djelima odabranih, relevantnih, savremenih crnogorskih likovnih umjetnika, koji su odgovarali namjenski rađenim radovima na temu valorizacije i preispitivanja fenomenologije antifašizma i vrijednosti koje je iznjedrio.

Saradnja umjetnice i istoričarke umjetnosti nastavlja se kroz “recikliranje”, odnosno, novo kontekstuiranje Suzaninog rada sada u posve novom / starom ambijentu u okviru stalne muzejske postavke – Memorijala kralja Nikole, u Zavičajnom muzeju u Baru, smještenom u vremešnom zdanju nekadašnjeg dvorca posljednjeg crnogorskog suverena. Suzanin rad “gostuje” u muzejskoj postavci, koja salonskom ekspozicijom namještaja i predmeta porodice Petrović-Njegoš dočarava atmosferu i ambijent ljetnjikovca u kojem su Petrovići provodili vrijeme druženja i dokolice, dugih šetnji i jahanja pored mora, uz odlaske u lov u čuveni zabran iza dvorca. U njemu su dočekivali i pratili inostrane i domaće goste, uz opuštene ručkove i večere pripremane po domicilnim, ali i recepturama s evropskih dvorova.

Ovom prigodom, na trpezarijskom stolu Petrovića “serviran” je Suzanin rad “Antifašizam nije modni detalj”, nadograđen novim narativom koji ostavlja prostor za diferentna čitanja / preispitivanja onih  (petrovićevskog i komunističkog) i ovog vremena. Datom umjetničkom intervencijom “incidentnog” karaktera omogućen je uvid u situaciju kako jedan umjetnički rad izmještanjem iz klasičnog galerijskog prostora i iz određene izložbene ekspozicije, u, za njega, atipičan ambijent, determinisane “scenografije”, svojevrsne “vremenske kapsule”, redefiniše postojeći kontekst muzejske postavke, istovremeno, djelimično mijenjajući i svoj identitet. Predmetnim artističkim činom “jednostranost” i “statičnost” određenog muzejskog narativa poprima višeslojnu mobilnost koja se račva u više intertekstualnih / metajezičkih pravaca.

Četvrta, ujedno i potonja crnogorska dinastija Petrović-Njegoš vladala je Crnom Gorom nešto više od dva vijeka (220 godina). Konstanta petrovićevske vladavine bila je permanentna borba za slobodu. Antifašizam je tekovina i njihovih borbi i izvojevanih bitaka za emancipaciju crnogorskog društva. Međutim, vrijeme u kojem živimo i aktulene društveno-političke okolnosti, svjedoče da se “istorija ponavlja” i da nismo vični učiti na sopstvenim greškama. Podjele nas, po istim, suštinskim pitanjima, i danas, kao i za vrijeme kralja Nikole definišu / svrstavaju u raznorazne tabore i kolone.

Inicijalno, rad referiše na antifašizam kao “jednu od temeljnih vrijednosti društva i pretpostavku demokratije”. Umjetnica u nazivu rada ističe da “antifašizam nije modni detalj”, niti “parola za demagošku dnevnopolitičku upotrebu”. Posezanje za antifašizmom kao modnim detaljem kojim se “kitimo” po potrebi, Suzana (pro)mišljenim egzekutivnim činom materijalizuje u skulpturu / instalaciju, koja snažnom simbolikom i amblematičnim detaljima direktno / frontalno opšti s konzumentom, ne dozvoljavajući inferiornost.

Rad čini tipičan, neobrađeni crnogorski krš, uhvaćen / obavijen žicom, koja se na vrhu transformiše u svojevrsnu dršku za tašnu. On ima višestruku “specifičnu težinu” – formalnu, identitetsku, simboličku – u kilogramima i u prenosnom / promjenljivom značenju. Simbolika kamena u heterogenim, crnogorskim, identitetskim kontekstualizacijama govori sama po sebi i ovdje je nećemo dodatno elaborirati. Žica, istovremeno, štiti sadržaj / kamen koji obujma, pomoću drške omogućava se njegov prenos i mobilnost, olakšava nošenje / kretanje i profiliše određeni / željeni karakter rada (“torbica / tašna” ili…). Takođe, žica može da povrijedi / ubode, onog koji nosi. “Tašna” je postavljena na ručno rađenom, čipkanom, bijelom miljeu (interakcija kustoskinje) koji referiše / simbolizuje kulturološki milje i socio-modu, praktikovanu estetsko-utilitarnu tradiciju vremena koje rad konotira. S prednje strane rada, anfasno, umjetnica aplicira crvenu zvijezdu – petokraku – simbol slobodarstva, partizana, NOB-a i revolucije. Ona nije fiksirana za podlogu, već, zavisno od konteksta, percepcije i interakcije, može biti ispod žice – ograničena i zarobljena ili nad njom – slobodna / oslobođena za željenu mobilnost. Petokraka je decenijama modni detalj militantnih odjevnih kolekcija, aksesoara – nakita, satova i sl. poznatih modnih brendova. U tom kontekstu prijemčivost / privrženost ovom vremešnom simbolu može biti estetsko-edukativna, no, i provokativna i ona koja “svrstava na jednu stranu”. Suzana refereiše na petokraku kao modni stejtment dnevne politike, koji će lako i brzo biti potrošen i zaboravljen, čim nestane njena utilitarna isključivost ili suprotno, nanovo uveden, ukoliko se procijeni potreba. Moda je rekurzivna, (samo)obnovljiva / (samo)održiva pojava – uvijek se “vraća” u donekle izmijenjenom, no, ipak, prepoznatljivom obliku.

Aluzivna forma rada u vidu fešn torbice personifikuje “težinu” prošlih vremena / istorijskih fakata i narativa što nosimo kao ukras koji uklapamo s određenom “odjevnom kombinacijom” – dnevnopolitičkom potrebom. “Serviran” za konzumaciju na stolu Petrovića, podstiče preispitivanja ličnih / “kolektivnih“ memorija, zarad kontekstualizacije u ovovremenim, društveno aktuelnim diskursima, “plimi” tzv. demokratičnosti “svega i svačega”, koja krajnji epilog ima u anarhiji, autokratiji i centralizaciji, ujedno, i u redukciji – moći, svijesti i djelovanja, u “iskrivljenoj slici” i “poplavi” raznoraznih “diskriminacija, fašizama, šovinizama, segragacija, nacionalnih, rasnih, ideoloških, vjerskih i političkih isključivosti”.  Taj distopijski svijet prijeti da nas uvuče / usisa u svoj zastrašujući areal / auru iz kojih nema povratka. Opasnost od “kolektivnog” (samo)zaborava i skretanja s pravog puta, izazov je vremena koje živimo, a umjetnica minimalističkom, svedenom umjetničkom leksikom ukazuje, apeluje na potrebu “antifašističkog obrazovanja građana, kako bi prepoznali uvijek prisutne pojave pod kojima se skriva fašizam u novom, perfidnijem, a moguće i opsanijem obliku”.

Aktivacija umjetnosti na ovaj način može da produkuje istovremeno, višestruko djelovanje: na postojeću, stalnu muzejsku postavku, na autonomnost izloženog rada, njihova međusobna interakcija (stalne postavke i postavljenog rada u njoj) na savremeni umjetnički i društveno-politički kontekst, interaktivno djelovanje umjetnice i kustoskinje ( gdje kustoskinja učestvuje u kreiranju / promišljanju rada) i sl. neki su od vidova ovakvih kolaboracija / aktivacija umjetnosti.

The post Dr Anastazija Miranović: Umjetnička intervencija u stalnoj postavci Muzeja first appeared on BARinfo.

Cilj Konferencije je pokretanje diskusije o problemima vezanim za poslovanje muzeja i ostvarivanje adekvatnog dijaloga i saradnje između institucija kulture Crne Gore.

U tom kontekstu su i teme koje će se razmatrati na Konferenciji:

 • Stanje/problemi u muzejskoj zajednici Crne Gore;
 • Nova definicija muzeja (usvojena u avgustu 2022. na 26. Generalnoj konferenciji ICOM-a održanoj u Pragu);
 • Poslovanje muzeja u kovid/postkovid periodu;
 • Izazovi poslovanja u nesigurnom/nestabilnom globalnom ambijentu.

ICOM (International Council of Museums) je osnovan 1946. kao internacionalna organizacija muzeja i muzejskih stručnjaka sa sjedištem u Parizu. Kao neprofitna, nevladina organizacija održava formalne odnose sa UNESCO i ima konsultativan status u ekonomskim i društvenim odborima UN. Sa više od 44000 članova u više od 140 zemalja širom svijeta, ICOM je konstituisan u svjetsku mrežu komunikacije muzejskih stručnjaka u svim disciplinama i specijalizacijama, kroz rad komiteta na nacionalnom, regionalnom i internacionalnom nivou.

ICOM Crne Gore osnovan je 2007. sa sjedištem na Cetinju. Aktuelna predsjednica NK ICOM CG je istoričarka umjetnosti, muzejska savjetnica, dr Anastazija Miranović.

The post U subotu konferencija nacionalnog komiteta ICOM first appeared on BARinfo.

U dvorani Dvorca Kralja Nikole skoro pedeset učenika bilo je u prilici, da se tokom uvodnog dijela, u potpunosti informiše o ovoj kulturno-turističkoj manifestaciji kojom se promovišu različitosti kultura, običaja i tradicija. Radonjićka je istakla da se putem ove zajedničke kulturne akcije svakog septembra širom Evrope, u preko 50 država, prezentuju kulturni i prirodni diverzitet, kao i vrijednosti putem kojih se promoviše zajedništvo našeg kontinenta. Naglašeno je da se tokom zadnjih sedmica septembra otvaraju gradska zdanja, kuće pod zaštitom, spomenici, lokaliteti, muzeji i pri tom organizuju izložbe, performansi, akcije i obilasci prirodnih zaštićenih cjelina. Kao cilj manifestacije akcentovana je važnost širenja znanja i svijesti, kako o vlastitom kulturnom nasljeđu, tako i o vrijednostima drugih kultura.  

„Tokom prezentacije pod nazivom ‘Kulturno nasljeđe i priroda’ prisutni srednjoškolci su na veoma iscrpan i interesantan način upoznati sa bogatom kulturno-istorijskom riznicom Bara i njegovog zaleđa, koje je nastajalo u različitim istorijskim epohama, od praistorije, preko antike, srednjeg vijeka pa sve do našeg vremena. Kako je rečeno prostor Bara i njegove okoline u potpunosti predstavlja jedan od najkarakterističnijih činilaca evropskog identiteta, jer su se na njemu ukrštale razne kulture i civilizacije koje simbolizuju duhovni i materijalni dodir Istoka i Zapada. Kustoskinja Radonjić apostrofirala je da neobjašnjivo lijepa priroda barske regije, koja je oivičena sa jedne strane Jadranskim morem, a sa druge obalama Skadarskog jezera, otvara mnoge teme i u dodiru sa 39 kategorisanih kulturnih dobara predstavlja nevjerovatnu zaostavštinu prošlih generacija koju moramo razumjeti na pravilan način i ostaviti u nasljeđe budućim generacijama“, kazao je za Radio Bar i Bar Info organizator projekta prof. Neđeljko Đurović.

Jedinstvo kulturnog i prirodnog nasljeđa, odnosno njihova međusobna uvezanost i interakcija predstavljena je učenicima kroz elaboriranje pet tematski oblasti i to pod nazivima: Skadarsko jezero, Dvorac i dvorski park, Stari Bar, Stara maslina i Rt Ratac.

Nakon predavanja upriličen je i obilazak gradskog muzeja.

The post Đaci iz SEUŠ-a u Zavičajnom muzeju učili o kulturnom nasljeđu Bara first appeared on BARinfo.