Postavka, čija je autorka mr Maša Seničić, umjetnica iz Beograda, otvorena je 19. avgusta kao završeno veče programa „bARS“ 39. Barskog ljetopisa, a posjetiocima kroz fotografije, audio i video-zapise, arhivsku građu, dokumenta, hotelski inventar, plažni mobilijar, razglednice i druge predmete vratila sjećanje na vrijeme kada je hotel „Inex Zlatna obala“ bio jedno od prepoznatljivih mjesta društvenog i kulturnog života Bara i Crne Gore. Izazvala je veliko interesovanje.

Priča o nekadašnjem hotelu i njegovom značaju za lokalnu zajednicu zainteresovala je i upravu nedavno otvorenog „Iberostar Selection Montenegro“ hotela u Sutomoru, a Perello je nakon obilaska izložbe za Radio Bar i Bar Info kazao da ga je sve što je vidio i čuo podstaklo na razmišljanje o organizaciji sličnog događaja u novootvorenom hotelu.

„Kroz izložbu u galeriji, a naročito kroz predavanje selektora koji je, kako sam saznao, i sam lično vezan za ovaj lokalitet, shvatio sam da je INEX od sedamdesetih do devedesetih godina prošlog vijeka za stanovnike grada bilo zaista posebno mjesto. Iznenađen sam koliko su ljudi voljeli hotel, koji je sada, naravno, potpuno drugačiji. To jeste bilo sjajno mjesto, kakvo je i danas. Sada jeste drugačije, ali i dalje je važno za ovaj grad i ljude koji u njemu žive“, kazao je Perello.

Nakon obilaska izložbe, kako dodaje, uvidio je da „INEX Zlatna obala“ nije bio samo hotel.

„On je bio socijalno značajna tačka, simbol druženja sa prijateljima i porodicom, mjesto gdje su se organizovale razne proslave. Mislim da bi bila sjajna ideja da se slična izložba organizuje i u samom hotelu, koja bi približila našim gostima kako je hotel nekada izgledao, ali bismo taj nekadašnji povezali sa sadašnjim izgledom hotela“, precizirao je  i dodao da bi izložba takve vrste bila svakako značajna za turiste, ali i za ljude iz Crne Gore, koji bi na taj način mogli da se neposredno upoznaju sa razvojem samog objekta.

Izložba autorke mr Maše Seničić bavi se odnosom prostora, sjećanja i njegovih novih značenja. Seničić projekat „Zlatna obala“ razvija više od deset godina, a njeno interesovanje za nekadašnji hotel „Inex“ posebno je intenzivirano nakon njegove prodaje 2013. godine i rušenja glavne zgrade 2017. godine. Izložba je, u drugačijem obliku, prethodno predstavljena i u Zagrebu.

Za ovaj dio Sutomora ovog ljeta počelo je potpuno novo poglavlje. „Iberostar Selection Montenegro“ otvoren je 17. juna, a Perello ističe da u hotelu mogu biti zadovoljni rezultatima ostvarenim tokom ovogodišnje sezone.

„Dostigli smo visok nivo zauzetosti smještajnih kapaciteta, a posebno nas raduje činjenica da već imamo rezervacije za narednu sezonu. Ponosni smo što imamo još jedan uspješan projekat u Crnoj Gori, uz naše dosadašnje hotele u Budvi, Bečićima, Herceg Novom…“, saopštio je Perello.

Otvaranjem hotela u Sutomoru, grupacija „Iberostar“ je proširila prisustvo na crnogorskom primorju. Perello precizira da se objekat sastoji od glavne zgrade i vila koje ga okružuju, te da je kapaciteta 292 sobe.

„Imamo četiri restorana i četiri bara, spa od oko 3700 kvadratnih metara, sa unutrašnjim bazenom i brojne druge sadržaje. Naravno, imamo i nevjerovatni plažni dio, gdje su zalasci Sunca zaista posebni…“, naglasio je generalni menadžer hotela.

Izložba koju je mr Maša Seničić kreirala uz pomoć brojnih građana Bara mogla bi, izgleda, da predstavlja most između dva vremena i dva hotela – jednog koji je čvrsto urezan u kolektivno sjećanje Barana i drugog koji će tek postati dio memorije novih generacija.

The post Delegacija novog hotela Iberostar Selection Montenegro obišla izložbu posvećenu INEX-u, hotelu prethodniku first appeared on BARinfo.

Postavka je posjetioce, koji su u velikom broju pohrlili u Umjetničku galeriju „Velimir A. Leković“, vratila u vrijeme kada je nekadašnji hotel „Inex“ bio jedno od prepoznatljivih mjesta društvenog i kulturnog života Bara i Crne Gore uopšte. Sedamdesete, osamdesete i devedesete godine predstavljene su kroz fotografije, audio i video-zapise, arhivsku građu, dokumenta, hotelski inventar, uniforme, plažni mobilijar, razglednice i druge predmete, kao svjedočanstvo vremena koje mnogi Barani pamte po ljetu, muzici, susretima i događajima vezanim za „Inex“.

Posebnost izložbe je i lična veza autorke sa ovim prostorom. Njen djed, kao zaposleni u preduzeću „Ivan Milutinović“, učestvovao je u izgradnji hotela „Inex“, dok je porodična kuća u naselju nadomak „Zlatne obale“ „bila mjesto njenih ljeta i odrastanja“. Upravo je nestanak tog prostora, kako je objasnila, bio povod da počne da prikuplja materijale i svjedočanstva o nekadašnjem životu oko „Inexa“.

„Kada je srušena glavna zgrada hotela, mi tada već odavno nismo imali kuću u naselju, a ovdje je mnogo komšija sa kojima sam provela djetinjstvo ili koji su proveli djetinjstvo sa mojim ocem. Osjetila sam kao da je izgubljeno neko mjesto sjećanja što me je potreslo na poseban način“, kazala je Seničić, objašnjavajući šta je prethodio nastanku izložbe.

„Materijale sam počela da prikupljam mahnito i bez ikakve agende, ne znajući šta ću sa njima uraditi. Kasnije se otvorila mogućnost da ih predstavim u Zagrebu, ali od početka jedino što je imalo smisla bilo je to da izložbu vidi upravo barska publika. Zato ne volim da kažem da sam njena autorka, više neki sakupljač i kustos, neki mali direktor arhiva u ’Zlatnoj obali’”, kazala je Seničić, naglašavajući da je tezu doktorske disertacije koju će odbraniti u septembru promijenila zbog „Zlatne obale“, pa je sa istraživanja filma prešla na istraživanje mjesta sjećanja.

Izrazila je zahvalnost nekadašnjim radnicima „Inexa“, njihovoj djeci, stanovnicima naselja „Ivan Milutinović“ i svima koji su nesebično ustupili fotografije, predmete i priče.

„Oni, zapravo, jesu koautori ove izložbe“, naglasila je autorka.

O značaju izložbe za završetak ovogodišnjeg bARS programa govorio je selektor Željko Milović, koji je podsjetio da je cilj programa, između ostalog, bio da se afirmišu mladi i lokalni autori.

„Bilo je puno posla, bilo je slatkog posla, i ono što mi je posebno drago, bARS je izveo na svjetlo dvoje mladih, talentovanih ljudi, Veljka Ivanovića, koji je inače kompozitor muzike za film i televiziju „Wow“ i koji je komponovao muziku za film posvećen jubileju Muzeja Crne Gore, i Elenu Tomanović, kao ’domaćicu’ bARSa, koja će iduće godine, nadam se, diplomirati glumu u Beogradu“, kazao je Milović.

Govoreći o završnoj izložbi, Milović je istakao da je njena realizacija dogovarana četiri godine, kao i da je prije Bara bila predstavljena u Zagrebu i na još nekoliko mjesta. Posebnu važnost, međutim, dobila je upravo u Baru, jer govori o prostoru koji je obilježio živote brojnih generacija.

„Najvažnije je da je došla ovdje, jer je ovo priča o hotelu koji je značio ljudima. Moj tata je tamo radio od početka, a ja sam radio osamdesetih i devedesetih. Vjerujem da ne postoji nijedan Baranin, uglavnom stariji od 50 godina, koji nema bar neku uspomenu, uglavnom slatku, na ’Inex’. Upravo je zbog takve kolektivne memorije bilo prirodno da izložba ’Hotel Inex: Nakon Zlatne obale’ bude završnica ovogodišnjeg bARS-a“, zaključio je Milović, izrazivši zahvalnost publici na velikom interesovanju za ovogodišnji program.

Završno veče bARSa bilo je obojeno muzikom jer je otvaranju izložbe prethodio mini-koncert, na kojem su nastupili Željko Milović, Elena Tomanović i Veljko Ivanović.

Tomanović je u uvodnom obraćanju podsjetila da su tokom deset dosadašnjih bARS programa predstavljene knjige Milana Vujovića, Miša Škuletića i Marka Vukosavovića, objavljena kompilacija CD-a barskih muzičara, otvorene izložbe Relje Dedeića i Joka Lekića, kao i postavka starih fotografija na gradskom trgu. Program su upotpunili autorsko veče Dejana Senića i koncerti grupe AkademiA i Stevana Fedija.

O interesovanju publike svjedočila je i dobra posjećenost programa, potvrđujući da sadržaji posvećeni lokalnim autorima, umjetnicima i kulturnom nasljeđu imaju svoje mjesto u okviru „Barskog ljetopisa“.

The post Povratkom u slatku prošlost hotela Inex Zlatna obala zaokružen ovogodišnji bARS first appeared on BARinfo.

Ovo dokumentarno ostvarenje kombinacija je igranog materijala iz sadašnjosti, video-snimaka koji datiraju s početaka devedesetih i arhivskih fotografija oživljenih uz pomoć vještačke inteligencije. Riječ je o emotivnom podsjećanju na ljude i događaje u posljednjih 50 godina kulturno-umjetničkog života Bara, pri čemu je najjači utisak, očekivano, izazvalo “pojavljivanje” ljudi koji nisu među živima. 

Iako zvanično kao dvojac potpisuju scenario, režiju, obradu zvuka, slike i videa, snimanje, foto i video dokumentaciju, jasno je da je dio oko prikupljanja i odabira materijala, pisanja scenarija i naracije pripao Miloviću, a sve vezano za vizuelni i audio dio je odradio Senić.

Poznati barski autor videa, kratkih filmova i dokumentarnih serijala, Dejan Senić, nije krio zadovoljstvo realizacijom projekta.

“Izuzetno sam kao koautor zadovoljan konačnim proizvodom, jer smo dodali još jednu kocku u mozaik ‘kulture sjećanja’, neophodne za svaki grad koji drži do sebe. Bio je vrlo težak višemjesečni posao, pošto je trebalo faktički ni iz čega prikazati istoriju dugu 50 godina institucije koja je među najvažnijim u gradu. Željko je kontaktirao mnoge ljude i na njemu znane načine pronalazio stare fotografije koje su potom oživljavane AI tehnikom, a nakon toga i gotovo izlizane i uništene video snimke na VHS kasetama koji su najprije ‘dešifrovani’ u smislu prepoznavanja ko je ko, kad i gdje, zatim obrađivani i prilagođavani za namjenu.

Odmah na početku smo se nas dvojica dogovorili da to treba da bude nešto poput velikog ‘Baroskopa’, serijala kojeg smo radili za Instagram, samo sa mnogo većom dozom konkretnih podataka i detalja. Pošto zbog nedostatka materijala nismo mogli stvarati vremenski kontinuum u filmu, odlučili smo za prostorni, pa smo kao vezivno tkivo ubacili dvoje mladih koji obilaze mjesta gdje su se organizovala razna kulturna dešavanja, i gdje se kroz flash-back vraćaju slike iz prošlosti.

U samom finišu rada, posebno je bilo teško napisati naraciju na nekih šest-sedam strana, ali konkretnu i što je moguće koncizniju, i tek je neka treća verzija nakon silnih skraćivanja bila upotrebljiva za film. Onda je na red došao moj posao uklapanja naracije sa materijalom kojeg smo imali, sa specijalizovanom muzikom, sa živim kadrovima kamere i drona, a da se našalim, posebna muka je bila zaustaviti Željka koji je tražio da se ubaci ‘još ova fotografija ili još ovaj video’… Na kraju, izašao je film malo duži nego što le planirano, ali je dinamika kadrova takva da čitavih 25 minuta drži pažnju“, rekao je Dejan Senić.

Producent filma je, naravno, Kulturni centar Bar, a direktorica preduzeća mr Aleksandra Grabež kaže da je “možda najljepša njegovaq vrijednost to što ne govori samo o onom što je bilo, već pokazuje koliko jedan grad može da živi kroz kulturu, ljude i uspomene koji ostaju iza njih“.

“U filmu se na poseban način spajaju prošlost i sadašnjost, svaka fotografija, sjećanje i zabilježeni trenutak podsjećaju koliko je Kulturni centar bio važan za generacije Barana. Kroz njegovih 50 godina mijenjali su se ljudi, vrijeme i okolnosti, ali je ostala ista ideja da kultura bude mjesto koje okuplja, povezuje i ostavlja trag. Zato ovaj film nije samo podsjećanje na jednu ustanovu već na jedan dio identiteta Bara. On čuva uspomenu na ljude koji su stvarali kulturni život grada i na trenutke koji mnogi pamte, ali će ih sa ovim filmom moći sačuvati i za one koji dolaze“, istakla je za Radio Bar i Bar Info mr Grabež.

Jedan od likova koji se najčešće pojavljuju u ostvarenju, u raznim ulogama, ujedno je i jedan od simbola razvoja Kulturnog centra – glumac Dragiša Simović, danas penzioner.

„Kao dugogodišnji radnik Kulturnog centra znam da je ta arhivska građa neuredno čuvana, ali je Željko, hroničar grada poznat po svojoj upornosti, prikupio dovoljno materijala da uradi kapitalni projekat za Opštinu i Kulturni centar, a naš sineasta Dejan bio kreativno jak da njegove zamisli sprovede u djelo. Negdje je zapisano da se vrijeme ne pamti po dužini, već po tragovima u njemu. Nije jednostavno kulturno bitisanje jednog grada, hronologije i višedecenijske sadržajne odjeke pretočiti u film od 25 minuta. Ovaj i ovakav film mogao je trajati i duže zbog svih onih ljudi koji su obilježili jedno vrijeme i prostore pod Rumijom, ali i zbog barskog jedinstvenog univerzalnog sopstva. Ipak, ukazalo se na prebogate programske riznice, na višeslojne, višeznačenjske i visokokvalitetne kulturne domete sa kojima se samo rijetki gradovi mogu pohvaliti. Bar jeste jedna osobena rijetka biljka koja se treba pažljivo njegovati. Lično sam zahvalan autorima što će ovim sjajnim filmskim zapisom istgrnuti iz zaborava i sačuvati veliki trud i napor kreativnih neimara Kulturnog centra za neko, nadam se, bolje vrijeme koje dolazi“, istakao je za Radio Bar i Bar Info Simović.

Zanimljivo, naslov filma “438.300 sati” (pedeset godina iskazano u satima) nije puno pominjan u crnogrskim medijima, već je u člancima i video prilozima notiran po kolokvijalnom, radnom naslovu “Pola vijeka Kulturnog centra Bar“.Za AI restauraciju i animaciju fotografija bio je uglavnom zadužen Marko Senić, naratorka filma je Silvija Vukelić, mladi par koji vodi gledaoca od mjesta do mjesta su Masimo Milović i Teodora Radević. U filmu su korištene fotografije i video snimci Anta Bakovića, Foto studija Petović – Media Pro, Radio Bara – Bar Infa, portala Feral, iz arhive Kulturnog centra, kao i iz privatnih kolekcija ljudi koji su sačuvali dragocjene uspomene na posljednjih pet decenija kulturno-umjetničkog života u Baru. 

The post 438.300 sati – film o 50 godina stvaranja kulture i umjetnosti first appeared on BARinfo.

Autor koncepta izložbe je Željko Milović, koji ju je realizovao uz pomoć pedesetak Barana i njihovih porodica, čije su privatne arhive sačuvale vrijedna svjedočanstva o muzičkoj prošlosti grada. Dizajn postavke djelo je Semira Karastanovića.

Izložba obuhvata stotinjak fotografija, među kojima su i do sada neobjavljene slike barske bleh muzike iz privatnih arhiva, fotografije gotovo svih značajnih aktera barske muzičke scene, kao i onih koji su ostvarili zapažene karijere i van granica Jugoslavije. Pored muzičkih događaja, postavka donosi i fotografije manifestacija koje su obilježile društveni život Bara, od proslava važnih datuma iz Narodnooslobodilačke borbe, igranki u staroj Poljoprivrednoj školi i Gimnaziji, do koncerata i zabavnih programa u Domu kulture i sali OŠ „Jugoslavija“.

Izložbu je, kao višedecenijski akter muzičkog života Bara i, samim tim, neizostavni dio izložbe na nekoliko fotografija, otvorio Božidar Gagović izrazivši zadovoljstvo što postavka obuhvata tako širok vremenski raspon od početka do kraja XX vijeka.

„Na nekim od ovih fotografija su moji uzori, ljudi koji su obilježili moje muzičko odrastanje, profesor Miki Jelenić, Vito Ujes, Zoran Vojvodić, pa srednja generacija muzičara, bendovi sedamdesetih poput „Ajkula“. Tu je, naravno, Gula, u svim svojim formacijama i varijantama“, podsjetio je Gagović.

Izložba je, prema riječima autora, Željka Miloviča, smišljeno postavljena da bude kompatibilna sa promocijom duplog kompilacijskig CD-a „Barski pop-rock talasi“, održanom prije dvadesetak dana.

„Na tom disku je predstavljena aktuelna muzička scena Bara, a ovo je ovdje istorija. Znači, u bARSu smo pokušali da pomirimo vremenski dvije zone, ovu sadašnju i onu od prije sedamdeset ili stotinu godina“, kazao je Milović izrazivši posebnu zahvalnost porodicama muzičara koji više nisu među živima, a koji su mu ustupili porodične fotografije i, kao i uvijek, zdušno podržali još jednu postavku.

Proces prikupljanja fotografija je, prema riječima Milovića, trajao mjesec dana. Barani su, ponovio je, bili veoma predusretljivi, a tako će, vjeruje, biti i na završnom program bARSa, izložbi „Inex: Nakon zlatne obale“ 19. avgusta, s obzirom na to da se na Javni poziv odazvao veliki broj ljudi i da su već skenirane brojne fotografije, što je, zaključio je Milović, „uvijek slučaj kad su događaji lokalnog karaktera u pitanju“.

Postavka „Bar između a-molla i F-dura“ biće otvorena do kraja avgusta.

The post Izložba Bar između a-molla i F-dura – muzička prošlost grada na otvorenom first appeared on BARinfo.

Ova jedinstvena izložba donosi više od stotinu fotografija koje dokumentuju bogat muzički život Bara, obuhvatajući širok vremenski raspon od početka do kraja XX vijeka. Iz privatnih arhiva biće premijerno prikazane neobljavljene fotografije barske bleh muzike pođ vođstvom različitih kapelnika, kao i gotovo svi akteri muzičkog (mahom šlager-pop-rock) života u Baru, ali i oni koji su sticali slavu van granica Jugoslavije.

 Poslijeratna foto-priča započinje prvim Festivalom crnogorskih solista amatera iz 1959. na kome je jednu od nagrada osvojio Baranin, a nastavlja turnejom orkestra Srednje muzičke škole u Podgorici, 1960. i 1961, prvom serijom nastupa na kome je u Crnoj Gori propagirana “zapadnjačka” muzika (među izvođaćima su bila i dva naša sugrađanina). Od 1967. kreće beat era, koja se pretapa u šlager, zabavnu muziku, pop i rock, a sentimentalno putovanje muzikom kroz prošlost završava se koncertom za 24. novembar 1999. četiri barske rock grupe.

Kroz ovu postavku biće prikazani i dragocjeni fotosi sa manifestacija koje su oblikovale društveni život grada – od proslava važnih datuma Narodnooslobodilačke borbe (NOB), preko igranki u staroj Poljoprivrednoj školi i Gimnaziji, sve do višesatnih nastupa u Domu kulture i sali OŠ „Jugoslavija“.

Izložbu je idejno osmislio Željko Milović, a realizovao ju je uz svesrdnu pomoć mnogobrojnih Barana – aktera tadašnjeg zabavnog života ili njihovih porodica koji danas brižljivo čuvaju ove istorijske snimke u privatnim arhivama. Za pedantno retuširanje fotografija i vizuelni dizajn same postavke pobrinuo se, kao i ranijih godina, Semir Karastanović.

Pozivamo sve građane i posjetioce Bara da u subotu veče prošetaju Trgom Vladimira i Kosare, i kroz objektiv istorije osjete ritam i melodiju prohujalih vremena koja su izgradila kulturni identitet našeg grada.

The post Retrospektiva muzičkog života Bara u XX vijeku: Melodije i urbani duh first appeared on BARinfo.

Milović je podsjetio da je Vukosavović svjetski poznati stručnjak za finansije i strateški razvoj, te da je cijenjeni istoričar – publicista, inače sin legendarnog generala Raška Vukosavovića – komandanta prve oslobođene teritorije u Drugom svjetskom ratu,

“Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, u Pensilvaniji završio Master of Bussines Administration iz međunarodnog poslovanja. Bio je dio tima koji je uspješno izveo moge kompanije na najveće i napoznatije berze, sve do Wall Streeta. Finansijski je direktor Akademije za menadžment (AOM) u Njujorku i suosnivač Crnogorske akademije za menadžment (MAOM). Glavni je finansijski analitičar za ‘Geneva Global’, kompaniju koja pomaže fondacijama, organizacijama i pojedincima da postignu pozitivne društvene promjene kroz efikasnu filantropiju. Predsjednik je Upravnog odbora za ‘Hope for Ukraine’, kao i Fondacije ‘Urban Mosaic’, koja više od deceniju pomaže ekonomski razvoj urbanih sirotinjskih zajednica u Meksiko Sitiju”, rekao je Milović.

Takođe je naveo da Vukosavović posjeduje najveći privatni arhiv crnogorskih dokumenata na svijetu, kao i podatke o crnogorskim plemenima i porodicama koje je prikupio u Istanbulu. Iz muzeja Češke je otkupio nekoliko vrijednih slika Jaroslava Čermaka i ponudio Narodnom muzeju Crne Gore, na poklon. Trenutno aktivno radi na umrežavanju i povezivanju univerziteta iz SAD (Boston) sa univerzitetima na prostoru bivše Jugoslavije.

Na pitanje kako je, pored toga što je ekonomski stručnjak, došlo do toga da postane istoričar, Vukosavović je odgovorio da “sadašnjost ne postoji bez prošlosti”.

“Sve što radimo danas je rezultat prošlosti, a često nismo svjesni toga. Postoje mnoge rasprave o istoriji, ali se ona gleda iz današnje perspektive, što je potpuno pogrešno. Vraćanje u prošlost, razumijevanje prošlosti meni je bilo veoma bitno”, objasnio je on.

Tokom razgovora publika je bila u prilici da po prvi put čuje detalje o razvoju otpora, ustanku, prvoj slobodnoj teritoriji, slomu ustanka i predaji, o rijetkim politički motivisanim ubistvima, ali i o onima “koja nisu trebala da se dese”, kao i o tome kako je došlo do toga da veliki broj ustanika – 1.400 ljudi iz Crmnice završi u italijanskim logorima.

Bilo je riječi i o “lijevim skretanjima”, a zanimljiv je i podatak da su dvadeset odsto partizana u Crmnici bile žene i da, za razliku od muškaraca “nijedna od njih nije dezertirala”. Još jedan podatak je zanimljiv – u pet proleterskih brigada više od 60 odsto boraca bili su Crnogorci.

Vukosavović je iznio podatak da do septembra 1941. godine nije postojao naziv “partizani”, nego “gerilci”, te da su im uzor bili borci u Španskom građanskom ratu.

Drugi dio večeri bio je posvećen IV Crnogorskoj proleterskoj brigadi i njenom slavnom putu kroz bitke na Neretvi, Zelengori, Sutjesci… uz mnoštvo do sada nepoznatih detalja koje je Vukosavović iznio sa izuzetnom preciznošću. Posebnu pažnju izazvala su njegova prisjećanja na očeve priče o smrti Rista Lekića, pogibiji na Ljubinom grobu, njemačkim zločinima nad ranjenicima, pogrešnim procjenama Vrhovnog štaba radi kojih je Sava Kovačević bio ljut…

Knjiga je napravljena iz dva dijela i napisana je na engleskom jeziku.

“Meni je bilo lakše da radim istraživanje na engleskom jeziku. Druga stvar, ja sam pristupio ovoj knjizi kao veliki ljubitelj istorije, ali ljubitelj istine, koja je najbitnija u svemu tome. Postoji ideja da se prevede, bila bi mi želja da se to desi, ali opet, svaka istorijska stvar koja se prevede ovdje dosta se politički iskrivi. Tako da je možda moj strah da ne bude politički iskrivljena razlog zašto je nisam prevodio” objasnio je on.

Knjiga je trebalo da se zove “Sa druge strane srušenog mosta”, kao podsjećanje na Neretvu i srušenu zemlju.

“Kad sam završio pisanje knjige, ja sam gotovo šest mjeseci imao noćne more, zbog svjedočanstava ljudi o kojima sam pisao. Ostalo mi je u glavi ono što je moj otac uvijek govorio: ‘Ovo su najslavniji sinovi i kćeri’, zato sam tako i nazvao djelo”, kazao je Vukosavović, dodavši da je napisao u želji da od zaborava sačuva svjedočanstva svog oca i brojnih drugih ljudi.

O ovoj temi govorio je relativno često i u Americi.

“Veoma se malo zna o crnogorskom antifašizmu. Zanimljivo je da je u posljednjih deset, petnaest godina popularnost partizanskog pokreta naglo porasla u Americi. Ima istraživanja o tome, možete vidjeti puno dokumentaraca o partizanima, ali je dosta komplikovano ljudima da razumiju pošto je, kao što znate, i naša istorija dosta komplikovana. Kada sam je napisao, javilo se dosta profesora. Knjiga se baš kupuje, po cijeloj Americi”, objasnio je Vukosavović tokom večeri.

U razgovoru za Radio Bar i Bar Info naveo je kako je “interesovanje u svijetu za partizanski pokret sve veće jer postoji sličnost današnjice sa vremenom iz 1930-ih, kada se pojavio fašistički pokret i kada se netolerancija pojavljivala u svakom aspektu društva”.

“Moja poruka svim mladima, bilo da su potomci partizana ili ne, jeste da istražuju istinu. Ta istina će dovesti do toga da je u tom periodu svaka osoba donosila odluku. Odluka koju su lično pravili je odluka ljudskosti. Ići u partizanski pokret je značilo žrtvovanje za svoju porodicu, za svoje društvo i za svoju zemlju. U tom trenutku ne ići u partizanski pokret ili ići u kolaboracijske jedinice je značilo, u stvari, saradnju sa neprijateljem”, kazao je Vukosavović.

U uvodnom dijelu promocije, Elena Tomanović govorila je pjesmu Izeta Sarajlića “Mala, velika moja”, a kasnije je otpjevala i socijalističku pjesmu iz tridesetih “Crveni makovi”.

The post Priča o Najsvjetlijim sinovima i kćerima: Izuzetna promocija Marka Vukosavovića na bARS-u first appeared on BARinfo.

Prva izložba na bARSu privukla je priličan broj posjetilaca koji su u Kreativnom habu u Starom Baru imali priliku da se susretnu sa radovima koji radikalno napuštaju konvencionalne slikarske okvire, donoseći autentičan spoj naučne misli, filozofije i apstraktnog vizuelnog eksperimenta.

„Relja Dedeić od trinaeste godine živi u Baru, tu je stekao afirmaciju, postao voljeno ime u svijetu slikarstva, a bARS od svog nastanka njeguje priču o ’našim ljudima na našim mjestima’. Izložba ’Frekvencija, vibracija, energija’ je jedan od načina da se to i pokaže“, kazala je u uvodnom dijelu programa Elena Tomanović i pročitala dio iz recenzije dr Miluna Lutovca.

„Opsesija matematičkom elegancijom dovodi nas do naslova nove postavke Relje Dedeića ’Frekvencija, vibracija, energija’. Veza između arhitekture svemira utemeljena je na energiji, frekvenciji, vibraciji i umjetnosti, duboka je i neraskidiva. Slikarstvo kroz istoriju nije bilo samo puko oponašanje fizičkog svijeta, već pokušaj vizualizacije sila i zakona koji oblikuju vidljivo i nevidljivo. U Dedejićevoj sferi, ekspresionalističko-apstraktnog slikarstva, boja se pojavljuje kao čista frekvencija. Fizički gledano, boja ne postoji sama po sebi. Ona je način na koji ljudski mozak prepoznaje i interpretira različite frekvencije svjetlosti. Notni sistem palete Relje Dedejića nalik je kompoziciji grupe ’Air’ – ’La Femme d’Argent’, gdje umjetnik kompozitor ne miješa samo pigmente, on manipuliše frekvencijama i radikalno mijenja pristup slikarstvu, shvativši pravilo kako preživjeti slikanje objekata, poniranjem u njegova fraktalna stanja“, zapisao je dr Lutovac.

Selektor bARSa Željko Milović, kazao je otvarajući izložbu, da do prije četiri mjeseca nije mogao da poveže ime Relje Dedeića slikara sa Reljom Dedeićem kojeg je poznavao iz „Dublin Puba“.

„Onda se nekako poklopilo kao u svim divnim filmovima o umjetnosti da je ista osoba i konobar i slikar, kao nekad Vlado Iličković, a i mnogi drugi koje znamo koji se time bave kao usputnim poslom, zato što od slikarstva, nažalost, u Crnoj Gori ne može da se živi. Reljine slike su zanimljive jer vas ubace u koloplet boja i pomjeranja, i kako se snađete u njima – tako vam je. Htio bih da čestitam Relji na izložbi, da mu kažem da smo ponosni što je dio bARS-a i da mu poželimo još ovakvih izložbi, ne samo u Baru, nego širom Evrope, jer malo ko zna koliko puno je Relja zaslužio, a koliko malo mu ovaj grad i Crna Gora, zbog njegovog kvaliteta, adekvatno odgovaraju“, kazao je Milović.

Oni koji prate dosadašnji rad Relje Dedeića, mogu da uoče hronologiju istraživanja koja se najčešće oslanja na nešto nevidljivo. To nevidljivo se, prema riječima autora, može tumačiti kao suština arhitekture, cijeloga svemira, univerzuma.

„Pošto je svako od nas, kao individua, poseban univerzum, to su, u stvari, unutrašnja stanja nas samih, neki mikro ili makro univerzum, koji odiše frekvencijom, vibracijom, energijom. Iako su to različite riječi, one imaju isto značenje u smislu efekta koji ja objašnjavam u svojim radovima“, pojašnjava Dedeić.

Osvrnuvši se na značaj učešća na bARS-u posvećenog barskim autorima, Dedejić kaže da ne voli da se identifikuje ni sa nacijom, ni sa vjerom, pa samim tim, ni sa lokalnim stvarima.

„Nemam ništa protiv, život je takav, priča je takva da nešto mora da se stavi u određeni kontekst, pa i bARS i ’Barski ljetopis’. Smatram da za naš grad jeste to divna manifestacija koja širi kulturu na pravi način i pomaže mladim ljudima i nama srednjih godina da se bolje afirmišemo i da stvorimo bolje uslove za rad. Ali, suštinski mislim da ništa ne treba da se lokalizuje, da sve treba da ima širinu i da svakom ko ima bilo kakav kvalitet treba omogućiti da bude prisutan.“

Ambijent Kreativnog haba, prema riječima Dedeića, već sam po sebi ima svoju priču, frekvenciju, vibraciju, energiju, čak i bez njegovih radova. Toliko je, prema njegovim riječima, istorija utkana u taj prostor da je privilegija boraviti u njemu.

„S druge strane, ovo nije klasičan galerijski prostor. Radovi su jedan do drugog, a tako se ne izlaže. Mora da postoji veći prostor između njih, da bi se sagledao svaki ponaosob i da bi onaj ko posmatra imao komunikaciju sa radom. Međutim, pošto je ambijent takav kakav jeste, prostor takav kakav jeste, ja sam vidio šansu da se promijeni nešto van klasike posmatranja stvari,i mislim da ovaj prostor zaslužuje da ga zaposjednu umjetnici. Nisam pravio koncept za ovaj prostor, jer nisam znao da će izložba uopšte biti ovdje. Ja sam pristao na to, sviđalo mi se, iako to nije po mom ukusu u smislu rasporeda radova. Ovo je kao jedna kutija u kojoj je sav univerzum nabijen, možda nije lako ljudima da sagledaju to sve, jer su moji radovi puni kolorita. Ipak, mislim da ko god pogleda radove imaće određeni doživljaj i osjećaj da je vidio nešto. Apsurdno je da mene pitaju šta koji rad znači jer to ni ja nekad ne znam. Treba da doživljavaju kroz svoje životno iskustvo ono što vide i da energiju, vibraciju i frekvenciju koju posjeduju presele na rad i da osjete istu tu frekvenciju, energiju i vibraciju koja im sevraća. Tako se stvara najbolji utisak. Osjetiće nešto ili ništa, to nije važno, važno je da postoji komunikacija“, zaključio je Dedejić.

Izložba Relje Dedeića „Frekvencija, Vibracija, Energija“otvorena je do sredine avgusta.

The post bARS: Frekvencija, vibracija, energija Relje Dedeića u Kreativnom habu first appeared on BARinfo.

Ovaj izdavački projekat na najbolji način prikazuje bogatu i dinamičnu aktuelnu pop-rock scenu Bara, donoseći nove, neobjavljene i/ili još aktuelne snimke. Raspon izvođača je fascinantan – od Gule i “Katapulta”, kao konstante ovdašnje scene punih 40 godina, do prvog solističkog izdanja Ivane Janković, prepoznatljive pjevačice grupe “Grimm”. Kroz materijal dvadeset dva izvođača različitih senzibiliteta, izdanje u 26 pjesama mapira sve, od indie-rocka, preko metala, mainstream rocka i pop muzike, do ambijentalnih instrumentala i psychodelic elektronike. Urednik i konceptor ovog kapitalnog izdanja je Željko Milović.

Tokom nastanka CD-a i sam je, priznaje, bio iznenađen svježinom i raznolikošću izraza barskih muzičara.

“I kao i uvijek kad nešto radim, ako nešto ne naučim, kao da nisam ni radio. Zbilja sam otkrio nekoliko ljudi koji su stvarali, a da ja nisam imao pojma. Moram da odam priznanje svim muzičarima koji su bezrezervno stali iza projekta barskog CD-a i što nijednog trenutka nisu pomislili da bi to moglo biti zloupotrijebljeno“, kazao je Milović.

Po njegovim riječima, snimci su bili različitog kvaliteta, pa je angažovan Veljko Ivanović da ih doradi i niveliše, uz dozvolu muzičara. Istakao je da je “čudno i neočekivano bilo koliko je saradnja među muzičarima bila dobra”.

“Važi ona tvrdnja da barski muzičari očima ne mogu vidjeti jedni druge, kao i svi sujetni muzičari, uostalom, ali to ovdje nije slučaj. Doza sujete naravno postoji, ali je takođe primjetna i činjenica da jedni drugima često pomažu na projektima. Prosto, ima bendova koji nemaju svu opremu ili nemaju mogućnost da plate prateće vokale, ili shvate da je uvijek dobro ubaciti ‘svježu krv’, nekoga ko muziku osjeća drugačije”, objašnjava.

Rekao je da njega nije začudilo što je Opština stala iza ovog projekta jer “ima urbani senzibilitet“, a pomogla je nekoliko drugih muzičkih projekata u posljednje vrijeme.

Ovo izdanje, saglasan je Milović, pokazalo je da Bar ima kvalitetan muzički podmladak. “Ako bih mogao da tipujem ko će da ostavi trag u svojoj vrsti muzike, onda je to ‘Rikavac’, jedan od neprikosnovenih metal bendova u Crnoj Gori“, smatra urednik ovog izdanja, kojeg krasi atraktivno vizuelno rješenje i kolor booklet od 12 strana.

Promociji je prisustvovao i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, koji je za Radio Bar i Bar Info kazao da Opština Bar u kontinuitetu duži niz godina podržava nevladin sektor kroz konkurse koji se redovno raspisuju.

“Posebno nas raduje činjenica kada uspijemo obezbijediti da, kroz podršku rada nevladinog sektora, kultura dođe do izražaja. Raduje me činjenica da je NVO Mediteran Multimedia iskoristila još jedan javni poziv i realizovala zaista značajan projekat za barsku kulturu. Sve što oni rade ostaje nekim novim generacijama. Nevjerovatno je da je Željko Milović uspio da okupi toliki broj izvođača i kompozicija, na oduševljenje svih nas. Uprkos svim izazovima, očigledno, muzička scena u Baru opstaje i živa je“, kazao je Raičević.

Božidar Božo Gagović, koji je instrumentima, glasom, aranžmanima ili produkcijom prisutan na čak devet numera, pohvalio je spremnost barskih muzičara da po potrebi formiraju “ad hoc” bendove i istakao da nije iznenađen podrškom Opštine Bar, koja, po njegovim riječima, uvijek stane iza kvalitetnih projekata.

“Mnogo stilova se na ovom albumu naslonilo jedno na drugo, i Bar prikazuju u najboljem mogućem svijetlu”, istakao je Gagović.

On je iskazao zadovoljstvo što je bio angažovan u dijelu kreativnog konsultovanja i odabira numera.

“Drago mi je što su CD-ovi žanrovski raznoliki. Po meni, najbitnije je što je ovo presedan kada govorimo o Crnoj Gori i što nijedan crnogorski grad nije imao ovakav projekat. Ovo je, takođe, dokaz da Bar u muzičkom smislu ima mnogo toga da ponudi i bespredmetno je da to uopšte i ponavljam. I to ne samo u muzičkom, već i u bilo kom drugom umjetničkom smislu. Mi imamo hrpu slikara koji valjaju, glumaca, o muzici da i ne pričam. To što smo malo po strani, nismo centralizovani, i ne funkcionišemo iz Podgorice nego iz Bara, to je druga stvar. Ali, svako nađe način da dođe do svoje publike i za sve ove godine sam tek nekoliko puta čuo da je neko nezadovoljan nekim uratkom iz Bara”, kazao je Gagović.

Saglasan je da bi ovakva izdanja mogla da se objavljuju na nivou od pet ili deset godina i da bi uvijek Bar imao da ponudi kvalitetne numere.

“Pet godina je neka realna varijanta i siguran sam da će tada svi od izvođača sa ovog izdanja imati dobar broj novih pjesama. Izvođači koji su dio ovog izdanja su prihvatili prijedlog za učešće na kompilaciji sa puno volje, želje i sa iskrenim radovanjem. I mi, sa tri albuma, ‘Grimm’ sa takođe tri ili Gula sa 6-7 studijskih, svi su voljno htjeli da budu tu. Za mene je ovo jedan veliki kulturni događaj“, kazao je Gagović.

Nagrađivani muzičar Boban Mijović vratio se ove godine na scenu pop-rock muzike sa grupom “Ku Music Team”, koji je na ovom albumu zastupljen sa numerom “Ljubav i bol“.

“Pjesme jednostavno cure, a ove dvije sam osjećao da morao da objavim. Zahvalio bih se Opštini Bar koja je mnogo pomogla u realizaciji projekata našeg, a vjerujem i ostalih bendova. Bez te podrške ne bismo mogli da realizujemo čitav niz pjesama“, kazao je Mijović.

Poslije dugogodišnjeg angažmana u grupi “Grimm”, Ivana Janković donijela je odluku da započne paralelnu solo karijeru. Dio antologijskog izdanja je njena pjesma “Ne idi sad”, ali se glas ove Baranke može čuti na nekoliko numera ovog duplog CD-a.

“Uživam u ovom poslu i može se reći da sam pomagala svim bendovima i pjevačima iz sebičnih razloga, prosto zato što ja to volim. Što se tiče solo karijere, napokon sam prestala da se ‘plašim svoga ‘lada’, što bi rekli Barani, i odlučila da ipak to što stvorim, kakvo god da je i koliko god mu mana ja našla, dovoljno je dobro i zaslužuje da ga materijalizujem”, kazala je Janković.

Glas Andree Demirović zatvara prvi i otvara drugi CD.

“Drago mi je što je sačuvan snimak mog izvođenja pjesme ‘Nocturno’ Olivera Dragojevića od prije nekoliko godina na bARS-u, pjesme za koju sam lično vezana, a tu je i ‘I Believe’, koju smo ljubaznošću RTCG-a dobili za objavljivanje“, kazala je Demirović.

U muzičkom dijelu programa Elena Tomanović, koja je i vodila program, uz pratnju Veljka Ivanovića na gitari izvela je numere “Htio sam noćas da ti pišem” grupe “Katapult” i “Slamka spasa” benda “9”, nakon čega je prikazana video poruka pjevača sastava “9” Milića Šarovića sa kruzera koji plovi po Atlantiku.

Na dvostrukom CD-u “Barski pop-rock talasi” zastupljene su numere bendova “Katapult”, “AkademiA”, “Grimm”, “9”, “Rikavac”, “VIS Bež”, “Ku Music Team”, “Kapp”, “Spiral Frequency”, “Varya i žirafe”, “Bad Taste”, “Projekt Vilanelle” i “Padrino”, potom Solfire, Emira Plave, Vladimira Vanje Orlandića, Andree Demirović, Mitra Škuletića, Ivane Janković, Ane Vukazić i Veljka Ivanovića, Mirjane Rajčić i Harisa Babajića.

The post Na bARS-u promovisan jedinstveni muzički projekat – kompilacija barskih pop-rock izvođača first appeared on BARinfo.

Epicentar ovog zemljotresa se nalazio u Jadranskom moru, između Ulcinja i Bara, na udaljenosti od 15 km od obale. Ognjište potresa bilo je na dubini od 30 kilometara. Upravo zbog toga trus se žestoko osjetio u cijeloj Crnoj Gori, a podrhtavanje je zabilježeno čak i u višespratnicama u Beogradu.

Začula se prvo strahovita tutnjava, a ubrzo je počelo i podrhtavanje tla. Sa planina su se odranjala čitava brda stijenja i kamenja, a zgrade u centru grada su lelujale kao da su od gume. Samo jezgro Topolice bilo je obavijeno prašinom, jer je zgrada Opštinskog suda srušena do temelja.

Stakla velikih izloga u glavnoj gradskoj ulici su popucala, a stvari iz njih rasute po putu. Petospratni hotel “Agava“ raskrilio se poput harmonike i nalijegao na prvi sprat, međutim, niko od 30 gostiju i osoblja hotela nije poginuo, iako su skakali i sa najvisočijeg sprata na tlo. Bilo je i hrabrih ljudi, poput Boška Đurovića, Krsta Markovića i učenika Milojice Milićevića koji su uskakali u hotel dok je zemlja drhtala, u pokušaju da izvuku preživjele.

U Luci Bar naprsli su gatovi, džinovske dizalice iskočile iz svojih ležišta, a dva sata nakon zemljotresa izbio je požar u skladištu gata dva i progutao velike količine pamuka. Na rezervoarima na Volujici došlo je do naprsnuća i gorivo je počelo da ističe. Desetak brodova usidrenih u luci hitno je napustilo vezove.

Veoma je oštećena stara zgrada Bolnice, pa je 300 bolesnika moralo biti iznijeto u dvorište. Stari Bar je bio polusrušen, a više od 50% kuća je uništeno u Pečuricama, Zupcima, Dobroj Vodi, Šestanima, Krajini, Sutomoru, Mišićima, Čanju… Crmnica je najgore prošla – tu je bilo i najviše ljudskih žrtava, a kuće koje su “preživjele“ zemljotres mogle su se izbrojiti na prste.

Udarom zemljotresa nestalo je vode i struje, prekinute su sve PTT veze, a urušena je Jadranska magistrala prema Ulcinju i Petrovcu. Crmnički vijadukt je bio teško oštećen. Stradala je i pruga Beograd-Bar, od Skadarskog jezera do Sutomora i Bara. Kolosjeci, šine, mostovi, elektro-vučna postrojenja i signalno-sigurnosni uređaji su pokidani. Naprsli su portali na tunelima. Oštećene su mnoge zgrade i radionice pri željezničkim stanicama. Bar je, u svakom smislu, bio odsječeni grad.                  

Prva vijest o zemljotresu na Crnogorskom primorju u svijet je “otišla” zahvaljujući radio-amaterima i dopisniku “Politike“ Bošku Miloševiću, nepun sat nakon prvog udara. Milošević je dotrčao do Obalske radio-stanice Bar, gdje su bili dežurni Radivoje Todorović i Rašo Ulićević. Pošto nije bilo struje, Todorović je kucao duge i kratke znake na Morzeovom odašiljaču, Ulićević je pridržavao bateriju, a Milošević diktirao vijest upućenu Pomorskoj radio-stanici Dubrovnik. Već sat kasnije Ulićević i Todorović su uspjeli da uspostave i foničnu vezu s Dubrovnikom. Posredstvom Radio Titograda, sve jugoslovenske stanice su prenijele prvi iscrpniji raport Miloševića.

Radio amateri su čitavog dana izlazili u susret mještanima koji su pohitali ka trošnoj baraci (kasnije su prebačeni na trikonhos – crkvicu kod “Agave“, u kombi), gdje je bio smješten Bar-radio. Telegrafisti su primali poruke i prenosili ih širom zemlje. Ljudi su javljali prijateljima i rođacima da su živi.

Odmah nakon zemljotresa, u Baru se, na ledini ispred zgrade Opštine (današnja Vojno-pomorska uprava) kod trikonhosa, sastao Opštinski štab Civilne zaštite. Pristupilo se pružanju pomoći nastradalima, te uspostavljanju reda u gradu i prigradskim naseljima, u nastojanju da se izbjegne haos koji je bio na vidiku. Najteži ranjenici helikopterima su prebačeni za Titograd, a istim prevoznim sredstvom stizali su iz raznih krajeva zemlje ljekari za Bar. Pijaće vode nije bilo ni za lijek, a prvi su u pomoć pritekli Dubrovčani i dovezli brodom-cisternom neophodnu tečnost za stanovništvo. Bila je to prva humanitarna akcija nakon katastrofalnog zemljotresa. 

U popodnevnim časovima 15. aprila uvedeno je vanredno stanje – zabrana prilaska stambenim objektima od 18 sati do 5 ujutro. Pred svakim objektom nalazile su se dežurne ekipe i pripadnici vojske koji su pazili da se neko ne vrati u kuće, ili da one ne dobiju “neželjene stanovnike”. Pristigli su i šatori za barsku Bolnicu, koja je tek u večernjim satima dobila struju iz agregata. Oko 21 sat, došlo je 7.000 litara vode iz Titograda, i data je bolnici i pekari.

Mnogi su hladnu noć 15. na 16. april proveli na livadama, iznijevši za djecu improvizovane krevete i pokrivši ih najlonom, dok su se stariji okupljali oko vatre. Jedan dio stanovništva je spavao u automobilima, oko 500 njih i na brodu “Sveti Stefan”, a ŽTO Titograd je na raspolaganje stavilo putničke vagone, pa su se mnogi odlučili na selidbu u voz.  

Pošto je postojala opasnost od epidemije, pristupilo se vakcinaciji stanovništva. Voda je cisternama počela da se distribuira 16. aprila, a za gladno stanovništvo dijeljene su konzerve. Ubrzo su počela da pristižu ćebad, i ono najvažnije – šatori. Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito je obišao Crnogorsko primorje i pozvao sve jugoslovenske narode da pomognu Crnoj Gori. Čitava zemlja podigla se na noge i uključila u davanje pomoći maksimalnom brzinom i intenzitetom.

Dva dana nakon zemljotresa, počeo je sa radom i Radio Bar, i dao nemjerljivi doprinos uspostavljanju normalnog funkcionisanja života, prije svega servisnim informacijama o distribuciji opreme i namirnica. 

U danima (i nedjeljama) koja su uslijedile osposobljen je vodovodni i elektrosistem, a kroz opštinu (i sam centar grada) počela su nicati prava mala šatorska naselja. Svuda gdje je bilo zemlje i travnjaka (a bilo ga je kudikamo više nego danas), stvarane su naseobine – na livadi iza Lamela (današnja Pijaca), na mjestu gdje su danas kafići u Ulici Vladimira Rolovića – preko puta “Turista”, u Pionirskom parku (između “Agave” i tadašnje autobuske stanice), oko Poljoprivredne škole, Doma kulture, Pošte… Sve važnije opštinske institucije smještene su u šatorima ispred “Crvene banke”. U prigradskim naseljima šatori su podizani uglavnom nedaleko od domova. Život je počeo da se normalizuje u vanrednim uslovima, stanovništvo da odlazi na posao, a djeca u škole, uglavnom po šatorima i u montažnim objektima.

U zemljotresu iz 1979. godine izgubila je živote 101 osoba u Crnoj Gori (49 u Baru) i 35 u Albaniji. Povrijeđeno je više od hiljadu ljudi, a među njima 159 teško. Lakše i teže povrijeđenih samo u Baru bilo je preko 300. Velika je bila sreća što se zemljotres dogodio u nedjelju, pa nisu radile radne organizacije i ustanove, jer bi broj žrtava bio neuporedivo veći.

Ono što nije uspio da sruši zemljotres 15. aprila, dokrajčio je novi razorni udar – 24. maja iste godine. Bio je 8,3 jedinica Merkalijeve skale, sa epicentrom u Jadranskom moru između Budve i Ulcinja. U naredna četiri mjeseca evidentirano je 3600 zemljotresa, od čega sedam sa jačinom 7 Merkalija i dva sa jačinom od osam Merkalija. Do kraja 1979. godine registrovano je 90 jakih naknadnih zemljotresa, sa magnitudom većom ili jednakom 4 Rihtera, kao i skoro 10.000 slabijih potresa.

U Baru je u katastrofalnom zemljotresu uništeno 4.490 stanova, od toga u samom centru grada 370, te 5.344 stana (ili kuće) u privatnom sektoru. Potpuno je ruinirano 90.660 m2 poslovnog prostora u društvenoj svojini, a oštećeno 321.980 m2. Cifra je nešto manja kad je riječ o poslovnim objektima privatnih lica – uništeno je 14.120, a oštećeno 18.056 m2. Oštećen je 2.431 metar operativnih obala, više od 7 kilometara tunela, 31 kilometar željezničke pruge, 280 kilometara lokalnih puteva i 60 kilometara magistralnih, 17 km kanala i kolektora, 70 km vodovodne mreže…

Ukupna šteta na području Bara bila je oko 15,4 milijardi novih dinara, odnosno oko milijardu dolara. To je bilo ravno dvadesetogodišnjem društvenom proizvodu opštine Bar u tom periodu. Sanacija šteta od zemljotresa trajala je duže od decenije. Cijela Jugoslavija je pružala finansijsku pomoć Crnogorcima tri godine, dok su zaposleni u Srbiji izdvajali gotovo 15 godina procenat od svojih ličnih dohodaka. U pomoć se uključila i međunarodna zajednica, finansirajući izgradnju nekih zdravstvenih i obrazovnih objekata u opštini.

Zemljotres iz 1979. godine je donio presudne promjene u arhitektonskoj, saobraćajnoj, ekonomskoj, u konačnici i demografskoj strukturi urbanog jezgra Bara. Nestala je naseobina promediteranskog tipa, u kojoj su se svi poznavali i međusobno posjećivali, a nastao konglomerat što je u decenijama nakon tragičnog događaja multiplicirao broj stanovnika, koji su sa sobom donijeli drugačije navike, obilježja i preference. 

The post Godišnjica velikog zemljotresa iz 1979. godine first appeared on BARinfo.

Iza projekta stoje dvije barske NVO koje se bave onim što zovu “kultura sjećanja” – “Bubulj produkcija” i “Mediteran Multimedia”. Željko Milović potpisuje izbor i pisanje tekstova i naraciju, a Dejan Senić foto i AI video obradu, kao i režiju. Izvorno, snimci se postavljaju na Instagram profil bar_ai_history, odakle ih preuzimaju i dijele mnogi, od institucija do pojedinaca.

“Svi smo svjedoci da moderan način života dovodi do toga da se svaki sadržaj mora prilagoditi kraćem vremenskom formatu, najčešće za potrebe mobilnih telefona. To posebno važi za mlađe sugrađane, kojima je minut trajanja sasvim dovoljan da dobiju informacije koje ih zanimaju. Zato smo za njih, ali i za veliki broj sugrađana koji nisu imali priliku da se detaljnije upoznaju sa bogatom istorijom Bara, pokrenuli ovaj serijal. Zamišljen je kao svojevrsna ‘mini enciklopedija’ jednominutnih priča, koje će se emitovati jednom nedjeljno, četvrtkom oko podneva“, rekao je za Bar Info Dejan Senić.

On objašnjava da, iako film traje svega minut i na prvi pogled djeluje jednostavno, proces njegovog nastanka nimalo nije jednostavan.

“Za minut ovakvog sadržaja potrebno je dosta vremena. Proces obuhvata pronalaženje adekvatnih fotografija, njihovo retuširanje i AI obradu, zatim snimanje kadrova sadašnjeg izgleda lokacije, pisanje teksta, snimanje i obrada naracije, a potom i pažljivu montažu kadrova kako bi sve bilo dinamično i sadržajno. Sve mora biti ispričano u samo jednom minutu – i slikom i riječju. Projekat nije nastao preko noći, Željko i ja smo ga mjesecima pripremali“, naglasio je Senić.

Dodaje i da će serijal, osim mlađih generacija, probuditi posebne emocije kod starijih sugrađana: “Vjerujem da će se starije generacije sa dozom nostalgije prisjetiti nekih davnih vremena, mjesta i trenutaka koji su obilježili njihovo djetinjstvo i razvoj našeg grada”.

Senić ističe da je “sve rađeno iz čistog lokalpatriotizma”, te da je “u prvom ciklusu planirano deset kratkih filmova”.

Prva epizoda serijala “Baroskop” tiče se Željezničkih zgrada, prvih na Topolici, a narednog četvrtka na redu je video priča “Parapet”. Samo za prvih 7 sati od postavljanja, broj posjetilaca priloga na Instagramu je premašio 10.000.     

The post Na društvenim mrežama startovao Baroskop first appeared on BARinfo.