Tradicija proslave Tjelova jača od nevremena

U Šestanima svjetkovina Tjelova (Presvetog tijela i krvi Isusove), vjekovima je okupljala ljude ovih krajeva i održavala amanet po kome se mora proslavljati svaki napredak, sloga i blagost života. Tako je bilo i tokom jučerašnjeg Tjelova, kada su šestanska sela okupila svoja bratstva i nanovo spojila generacije. 

Procesija ovog vjerskog praznika, kojom se slavi djelovanje Duha svetoga tokom kojeg se hljeb pretvara u tijelo, a vino u krv Isusovu, počinje tokom predvečerja uoči proslave, kada nevjeste ili mlade žene ritualno pripremaju prijesnac ili prpeć.

Narednog jutra, uz prve sunčeve zrake na planinskim vrhovima ili prevojima koji gravitiraju šestanskim selima, muškarci vrše obredno izdizanje ranke ili banira – drvenog raspeća koje je ukrašeno lišćem jasena, cera i duba.

Nakon postavljanja banira i gromoglasnog dozivanja, kojim se simbolično tjera svako zlo i nevolja, obavlja se zajednička molitva kojom se od Boga očekuje sloga i blagostanje. Okupljeni nazdravljaju rakijom uz izricanje starih zdravica i jedu pripremljeni prijesnac.

“Ova viševjekovna procesija, koja je navjerovatnije nastala hristijanizacijom starog mita o očuvanju života i napretka, predstavlja jedno da najznačajnijih obilježja ovog kraja. U Šestanima, za koje je stočarstvo ima posebnu važnost, vlada vjerovanje da za Tjelovo ‘zbog berićeta’ valja da padne pokoja kap kiše ‘toliko da skvasi volu rog’. Ipak, jučerašnje isticanje ranki propratila je obilna kiša i gusta magla, dok su sunčevi zraci probili guste oblake tek kada su u selima počela tradicionalna okupljanja. Snaženje međuljudskih odnosa predstavlja veoma važno sociološko obilježje ovog kraja, tako da se tokom ove proslave druženja održavaju uz tradicionalne pjesme, šalu i bogatu šestansku sofru. Svečanost katoličkog blagdana Tjelovo, kojom se obilježava sjećanje na ustanovljenje euharistije (svete žrtve) na posljednjoj večeri, počela se masovnije obilježavati širom Evrope tokom 14. vijeka. Održavanje šestanskog banira jedna je od najduže živećih tradicija ovog podnevlja i autentični je reprezent nematerijalnog kulturnog nasljeđa Crne Gore. U knjizi ‘Zapisana Crna Gora’ novinara Miomira Maroša, koja je proizašla iz televizijskih reportaža emitovanih u emisiji TV Crne Gore ‘Zapisi’, opisano je ovo etno obilježje Šestana, dok je slika banira istaknuta na naslovnici knjige”, kažu u Udruženju građana “Šestani”.

Share.

Comments are closed.