Tragovi sjećanja poput nevidljivih niti povedu dušu kroz vremenske talase. U tim svjetlucavim iskricama beskraja utkana su draga lica sa kojima smo nosili nade, ljubav, posvećenost pozivu, rečenice zajedno ispisane, hrabrost da budeš i ostaneš svoj…
Dajana – oči srne, obojene slobodom, još snažnijeg pera koje je umjelo britko da sasiječe, izgovarajući istine koje su ponekad bile neugodna, ali nužna lekcija. Ta snaga u tihom, ali dubokom traganju za pravdom, u sposobnosti da sagleda suštinu, uprkos svijetu koji je često bio prepun buke…
“Kada si u nedoumici kako da završiš tekst, stavi tačku”… ovaj njen savjet i danas nosi cijeli svemir značenja. Traješ kao tihi vodič kroz profesionalni svijet…
Cica – zaljubljenik u novinarstvo, njena najveća i istinska ljubav. Šetala se kroz svjetove ozbiljnih događaja, lutala po nedođijama, razgovarala sa princezama, ljekarima, skitnicama – sa svima, u neprestanom traženju duša i priča. Njene riječi i osmijeh poklanjale su dobrotu, a sreću je nalazila u svakoj ispisanoj rečenici, u svakom članku koji je donio svjetlost na tamnu stranu svijeta…
Tragovi, nevidljivi, prisutni u mislima koje ne možemo opipati, strujanja koja teku kroz srca…
