„Za tebe, ljubavi moja 2“ naziv je izložbe radova novosadske umjetnice Marijete Sidovski, otvorene večeras u Zavičajnom muzeju. Seriji kolažnih crteža, nastalih u posljednjih šest godina, poseban romantični, a snažan pečat, slikarka je dala dodatno oplemenivši prostor Preverovim stihovima pjesme „Buket“. Balsku dvoranu prelivala je i melodija „Podsjeti me što to bješe ljubav…“, muzičke legende Olivera Dragojevića.
„Osobenost Marijetine umjetničke leksike očitava se u naizgled jednostavnom činu spajanja različitih medija/tehnika u transmitere poruke koja je lako čitljiva/razumljiva, poznata. Umjetnica filigranskom preciznošću i minucioznom posvećenošću, pohranjuje i gradacijski slaže u svoj ‘intimni herbarijum’ rafinirano, potisnuto, neizrecivo, njoj značajno i vrijedno. Korišćenjem simbola – pera i arhaično ispisanih inicijala, Marijeta priziva zapretene svjetove davnašnjih kultura, kada su sudbine onih što voljaše jako zavisile od napisanih poruka, misli, emocija u mirišljavim pismima. No, pero kojim su bilježene isto tako simboliše i lakoću dolaska/odlaska, lepršanja leptirića u stomaku ili lahore, bure, maestrale što (ih) nose zvonki glas ljubavi…“, kazala je, uvodeći publiku u poruke i čari ovog romantičnog ciklusa posvećenog ljubavi, istoričarka umjetnosti, dr Anastazija Miranović.
Ona je u slojevitom prikazu djela Marijete Sidovski objasnila da „višeslojnost čitanja ovog umjetničkog pisma penetrira u staroslovensku i vizantijsku kulturu, istodobno i u kulturu Zapada, koja nam je donijela svijet elektronskih medija, skraćenih slovnih poruka u globalnoj internet zajednici“.
„Tom svijetu brzih komunikacija dominantno pripadaju mladi i njima treba približiti nekadašnje vidove komuniciranja ljubavi, ne da bi ih redefinisali, već podsjetili da se zadrže na onom bitnom – emotivnom, esencijalnom, suštinskom – svjesni da ljubav usrećuje i boli podjednako – nekad i sad, i ne priznaje generacijska ograničenja“, poručila je Miranović.
Harizmatična i srdačna Marijeta Sidovski je, u razgovoru za Radio Bar i Bar Info istakla da joj je velika čast i sreća da njena prva izložba u Baru bude organizovana u „predivnom Dvorcu kralja Nikole“. Objašnjava da je do saradnje sa dr Anastazijom Miranović došlo posredstvom zajedničkog prijatelja i, kako kaže „velikog čovjeka i umjetnika“ Aldemara Ibrahimovića.
„On je predložio da ovaj ciklus romantičnog naziva svoj izložbeni život završi baš u Baru. Bio je veliki izazov da ‘napunim’ ovako veliki prostor, jer radim male formate i volim kamerne izložbe. Anastazija je prihvatila tu vrstu izazova, pa smo napravili nešto što će dvije sedmice krasiti ovu salu, donositi osmijeh, sjećanja i stvarati nove, lijepe uspomene“, vjeruje umjetnica.
Sidovska se složila sa komentarom da je fascinantno, što prostrana, bijela balska dvorana, ipak nije „progutala“ njena djela malog formata, već su se ona savršeno uklopila i srodila sa velikom scenom.
„I mene je, kada smo postavljali izložbu, oduševilo kako lijepu konekciju sa prostorom imaju djela. Cio koncept izložbe je ‘ispričan’ baš kako treba. Tako je od početka – od ‘Buketa’ Žaka Prevera, gdje je ‘Ona’ ja, (pošto je ovo lični dnevnik), preko ogoljenih razmišljanja i stranica umjetničkog dnevnika o nekom mom personalnom životu i mojoj ljubavi, gdje mogu da se prepoznaju svi. Počinjem od Prevera gdje Ona čeka Pobjednika i neće da prihvati bilo koga, i bilo kakvu ljubav… Potom dolazi samo pero, gdje Ona njega traži i onda, na kraju, priča se završava sa dva pera, koja su asocijacija na dvoje zaljubljenih koji žive ljubavni život i nikada se neće rastati, uz divne stihove Džonija Štulića ‘Meni se, dušo od tebe ne rastaje’, objašnjava Sidovska.
Umjetnost romantične Marijete prožeta je poezijom, od rok poezije do klasične, pa je suptilno implementirana u njeno cjelokupno stvaralaštvo. Na pitanje otkud broj 2 u nazivu ciklusa, objašnjava da je proces rada otpočeo 2016. godine, ali da joj je pandemija stala na put.
„Pandemija je zatvorila sve, pa tako i kulturne i izložbene puteve. Posljednje predstavljanje imala sam u Njujorku, a sve što je u tom momentu bilo zakazano (Subotica, Sombor, Novi Sad…) stalo je i čekalo da dođe bolje vrijeme. I došlo je. Ovaj ciklus nisam mogla ni zamisliti da ću zatvoriti na bolji način nego ovako – u jednom romantičnom dvorcu, gdje je ljubav dobila krunu. U međuvremenu su se neka djela ‘otuđila’, našla nove zidove, domove… Postoje brojne lijepe priče, a jedna od njih je da je moja slika poslužila umjesto vjereničkog prstena za jednu djevojku koja se u mom djelu pronašla… jednom ću možda napisati knjigu o tome šta sve prati moj rad i šta sve ljudi u njemu pronalaze… Put ovog ciklusa, koji je nastavljen 2021. godine, je tako morao da ima tu ‘dvojku’, jer to više nije bila ona priča koja je bila kompaktna od početka“, otkriva Marijeta Sidovska.
Mr Marijeta Sidovski (1973) diplomirala je slikarstvo sa konzervacijom i restauracijom u Skoplju na Fakultetu likovnih umjetnosti, a potom magistrirala na Fakultetu primjenjenih umetnosti u Beogradu. Studijski se usavršavala u Parizu, Bretanji, Njujorku, Firenci itd. Radila je u Muzeju savremene umetnosti u Skoplju do 2016. a od tada je radno angažovana u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu. Do sada je izlagala na preko 40-ak samostalnih i više desetina kolektivnih izložbi. Dobitnica je brojnih nagrada za slikarstvo, konzervaciju i restauraciju.
