Prošle nedjelje realizovana je četvrta radionica koju je organizovala NVO „Adria“, kako bi obezbijedili vidljivost i učešće u zajednici odraslim licima sa intelektualnim smetnjama u našem gradu. Ova nevladina organizacija, na čijem čelu je Marta Anđelić, dvije i po decenije nastoji da skrene pažnju na probleme ove populacije i njihovih porodica.
Radionice su organizovane u sklopu planiranih aktivnosti, koje je podržala Opština Bar, a na njima je bilo riječi o problemima sa kojima se susreću odrasla lica sa smetnjama u razvoju. Prisustvovali su im predstavnici Opštine, Centra za socijalni rad, Bolnice.
“Na prvoj radionici govorili smo o dosadašnjim iskustvima i potrebama naših korisnika. Tu su roditelji i odrasla lica sa smetnjama u razvoju pričali što bi oni željeli, što im treba i što im nedostaje. Na drugoj smo govorili o potrebama i očekivanjima staratelja i roditelja. Odrasla lica sa smetnjama u razvoju zavise od svojih roditelja i staratelja i nemaju nikakve službe podrške. Na trećoj radionici govorila je pravnica iz Centra za socijalni rad. Ona je odgovarala na pitanja roditelja i staratelja, te je predočila načine pravne zaštite odraslih lica sa intelektualnim smetnjama, kada ostanu sami, odnosno bez roditelja i staratelja. To je pitanje vrlo bitno, jer svi se pitamo što će biti sa njima kad nas ne bude. Četvrta radionica bila je posvećena službama podrške, jer trenutno u Baru ne postoji ni jedna prava službe podrške za odrasla lica sa smetnjama u razvoju. Naše udruženje podršku pruža u skladu sa finansijskim mogućnostima za maksimalno šest odraslih osoba. Međutim, nemamo vozilo, nemamo ni osoblje, a moramo imati makar jednog animatora, a česte su i bolesti, i kod roditelja i kod odraslih lica sa intelektualnim smetnjama. To nam je veliki problem”, objašnjava Anđelić, dodajući da je bukvalno „pet do dvanaest“ da se formira neka služba podrške koja će biti na opštinskom nivou.

Ona naglašava da je pomoć potrebna i njihovim roditeljima, jer su sve stariji, sa hroničnim bolestima. Oni koji nemaju veliku porodicu, imaju problem gdje i kome da ih ostave ako moraju da budu odsutni.
„Jedini način da oni budu zaštićeni i da budu u sredini u kojoj su živjeli, je podržano stanovanje. Mi to tražimo od lokalne zajednice još od 2001. godine. Tražili smo da se napravi dnevni centar, koji bi bio multifunkcionalan i gdje bi bile uključene različite službe podrške. Podržano stanovanje je, po nama, jedan od najboljih vidova zaštite odraslih lica sa smetnjama u razvoju, jer imaju svoju slobodu, a 24 sata su pod nadzorom, njih troje-četvoro žive u stambenoj zajednici, druže se, nisu izopšteni iz zajednice”, navela je.
Anđelić objašnjava da roditelji brinu i da su se na posljednjoj radionici saglasili da je neophodno da se u okviru lokalne zajednice riješi ovo pitanje.
“Da zajedno formiramo projekat za podržano stanovanje, neka bude pilot projekat za čitavu Crnu Goru. Za početak neka to bude za tri-četiri odrasla lica sa smetnjama u razvoju, da u to budu uključeni Opština Bar, Centar za socijalni rad, Dom zdravlja, Bolnica i srodna udruženja koja žele da se uključe u ovaj servis podrške”, kazala je Anđelić, te dodala da bi članovima njenog Udruženja, ali i ostalim OSI, bilo korisno kada bi “postojao makar jedan automobil ili kombi koji bi služio u lokalnoj zajednici za prevoz OSI.”
NVO Adria je jedan od inicijatora izgradnje Dnevnog centra za osobe sa smetnjama u razvoju i raduje ih mogućnost da će taj centar naredne godine početi sa radom.