U hotelu “Princes” sjutra će biti održana promocija romana “Metohija, goblen bez okvira”, autorke Sonje Živaljević.
Objavljivanje ovog djela kao samizdat podržali su Ministarstvo kulture i Sekretarijat za kulturu Podgorice.
“Metohija, goblen bez okvira je istinita, topla i nježna priča o gradu kojeg više nema. Fokusirajući se na bolničku sobu u kojoj prelomne trenutke života dijele stara Albanka, lijepa Turkinja i osjetljiva 17-godišnja Crnogorka, autorka gradi vezivno tkivo svog kolaža, metaforu o neophodnosti i ljepoti zajedničkog življenja”, napisala je recenzent knjige Jovanka Vukanović.
Jedan od recenzenata je i Petar V. Arbutina, koji je između ostalog rekao: “Lirski pristup autora melem je koji sigurno ne može izlečiti bol prognanih, ali ga može olakšati, izvlačeći na površinu mirise, boje i zvuk ravnice, izvora Belog Drima, manastirskih tajni, starih dućana i slastičara, komadiće stakla u boji kroz koje dopire toplota. Za dušu”.
Promocija je na programu u 19 sati, a o djelu će govoriti autorka.
Sonja Živaljević, knjževnica, književna kritičarka, lektorka, inicijatorka brojnih zanimljivih projekata koji promovišu Bar i Crnu Goru, prije svega kao atraktivnu turističku destinaciju. Radila je u dnevnom listu ,,Pobjeda” kao lektorka – redaktorka do 2006. godine, potom kao urednica u Izdavačkoj kući ,,Nova knjiga”, a od 2007. ( kada ju je osnovala) do 2023. bila je glavna urednica Izdavačke kuće ,,Gligorije Dijak”. Piše poeziju i prozu, reportaže, tekstove za nacionalni i druge turističke sajtove, brošure, vodiče, scenarije… Njena poezija zastupljena je u više antologija i prevođena na engleski i italijanski jezik, monografije, čija je autorka ili koautorka, takođe su prevedene na više jezika.
Gostujući nedavno u programu Radio Bara i Bar Infa, Živaljevićka je navela da je riječ o autobiografskom romanu.
“Iako će mnogi reći da je svako djetinjstvo lijepo, mislim da je bila privilegija odrastati u tom periodu, periodu Jugoslavije, i da je bila privilegija odrastati baš na prostoru Metohije. To je bilo vrijeme zajedništva, bratstva, istinskog uzajamnog poštovanja. Nacije nisu postojale, postojali su ljudi, i eventualno neljudi, ali ja se takvih ne sjećam, bar ne u Metohiji. Nesebično druženje, podrška, bez obzira na narodnost, religiju, političko uvjerenje. Imala sam školske drugove svih nacionalnosti i voljeli smo se kao braća i sestre. Kada to danas pričam mojoj djeci, oni ne vjeruju da je vladala takva sloga i ljubav. Mislim da je to bio odraz opšteg stanja u društvu, ondašnjih vrijednosti. Osjećam veliku ljubav prema tamošnjim ljudima i prema Metohiji koja je nevjerovatno područje, kako zbog darova prirode tako i zbog kulturno-istorijskih znamenitosti. Moram reći da mi mnogo nedostaje”, kazala je Živaljević, koja je svoje misli pretočila u roman “Metohija, goblen bez okvira”.
