Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika „Nekazano“ i Kulturni centar Bar održali su u Domu kulture Bar autorsko poetsko-likovno veče Vesne Oborine.
U programu su pored autorke Vesne Oborine učestvovali Vjera Bojanić – moderator, dr Milun Lutovac, Labud N. Lončar i učenice Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole: Anja Pavlović, Enesa Sukić, Mirela Šabotić, Ana Popović i Aleksandra Đurović.
Otvarajući veče, Labud N. Lončar, predsjednik Međunarodnog udruženja književnih stvaralaca i umjetnika “Nekazano” se zahvalio Kulturnom centru Bar na saradnji, a posebno dr Milunu Lutovcu “koji je pomogao sa svojim saradnicima da do ove večeri dođe” i sa kojima je pripremio likovni dio večeri tj. izložbu radova Oborine. Zahvalio se i učenicama SEUŠ iz Bara na učešću i pomoći pri realizaciji književnih večeri koje “Nekazano” organizuje, ističući činjenicu da su one “sjajni mladi stvaraoci čije radove udruženje rado objavljuje u svojim časopisima i zbornicima”.
Moderatorka, pjesnikinja Vjeru Bojanić, zamolila je prisutne da minutom ćutanja odaju poštu skoro preminulim pjesnicima Zoranu Raoniću i Veselinu Brnoviću, koji su svojim stvaralaštvom, kako je navela, ostavili neizbrisiv trag u istoriji Crne Gore.
Ukratko je predstavila biografiju i posljednje dvije knjige Vesne Oborine “Na oltaru ljubavi“ i “Rascvala zova”. Pročitala je djelove recenzija, potom je mlada Anja Pavlović pročitala recenziju knjige “Na oltaru ljubavi” Veselina Brnovića, a učenice Enesa Sukić, Mirela Šabotić, Ana Popović i Aleksandra Đurović su odrecitovale po tri autorkine pjesme.
O knjizi haiku poezije “Rascvala zova” govorio je pjesnik i haiđin Goran Radičević, potpredsjednik Udruženja “Nekazano”, koji je ujedno i glavni i odgovorni urednik časopisa za haiku koje “Nekazano” objavljuje: “Na mene su dubok utisak ostavili načini na koje Oborina koristi boju i zvuk. Znao sam i prije čitanja zbirke da je i slikar, te sam i očekivao odlično zapažanje i nijansiranje njenih haiku inserata iz prirode. Ali, nijesam očekivao da će kolorit i snagu određenih boja koristiti kao događaj i od njih stvoriti onaj +ah’ momenat koji je nezaobilazan u tradicionalnom, a mislim i u gendai haiku”, kazao je Radičević.
On je dodao i da zbog toga njeni haiku nijesu samo puka refleksija prirode i filozofije postojanja, već i živa slika koja se u mašti čitaoca pretvara u animaciju.
Posle njegovog izlaganja, obratio se Labud N. Lončar, napominjući da se Oborina iz kulturnog života i dešavanja povukla prije dvije godine, nakon smrti supruga. Ove godine se vratila objavljivanjem dvije knjige i njena želja je bila da se poslije dužeg vremena javno pojavi u Baru, “gradu koji voli i poštuje, i gdje su nastale neke od njenih prvih slika”.
Dr Milun Lutovac je govorio o slikama Oborine, ističući njenu akvarel tehniku, koja je zahtjevna, a kojom ona veoma dobro vlada. Napomenuo je da su voda i obale dominirajući motiv na njenim slikama koje asociraju na mir i mirenje čovjeka sa sobom. Kazao je kako je izuzetno zadovoljan što Kulturni centar zajedno sa Udruženjem “Nekazno” oživljava kulturnu scenu Doma kulture, koji je bio kolijevka mnogih naprednih ideja i prvih poetskih udruženja na području bivše SFRJ.
U nastavku večeri, gosti su uživali u razgledanju dvadeset šest slika izloženih u holu Doma kulture i i potpisivanju knjiga.
