NVO “Adria” koja je dvije decenije posvećena odraslim licima sa smetnjama u razvoju, i koja je, podsjetimo, u svojim prostorijama obezbijedila dnevni boravak i druženje, uz kreativan rad za ova lica, ovogodišnji Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, 3. decembar, posvetila je složenoj problematici – ko će brinuti o njima nakon smrti roditelja i bliske rodbine.
“Pripadnici ranjivih grupa, kao što su osobe sa invaliditetom, posebno odrasla lica sa intelektualnim smetnjama, isključeni su iz zajednice i prepušteni sebi i porodici. Mi, njihovi roditelji, smo sve stariji i sve više brinemo o budućnosti naše djece poslije nas. Želimo da ukažemo, i na ovaj datum, na potrebu za većom podrškom na svim nivoima, kako bi se formirale mreže usluga za odrasla lica sa intelektualnim smetnjama. Time bi značajno doprinjeli kvalitetu njihovog života, a istovremeno, smanjili roditeljski stres i brigu za njih, kada jednog dana ostanu sami”, kazala je za Radio Bar i Bar info, Marta Anđelić, predsjednica NVO “Adria” ,koja je izrazila očekivanje da će se lokalna uprava više angažovati na rješavanju ove kompleksne problematike.
“Društvo bi trebalo da na konstruktivan način djeluje kada je riječ o osobama sa invaliditetom, zasnovanim na principu partnerstva i međusobnog uvažavanja. To je jedini put koji će nam omogućiti da stvorimo normalnije i humanije društvo za sve jer, kao što se i navodi u Rezoluciji Generalne skupštine UN – ‘Svi ljudi su po prirodnom pravu jednaki i rađaju se slobodni i ravnopravni u dostojanstvu i pravima’”, istakla je Anđelić.
Profesor Slobodan Vuković, roditelj tridesetčetvorogodišnjeg Dušana sa intelektualnim smetnjama, istakao je da, za sada, dobro funkcionišu, ali da je pitanje kako dalje.
“Kod nas je srećna okolnost što imamo još dvoje djece, pa poslije naše smrti, Dušan neće biti potpuno sam, ali nije tako kod svih. Sa druge strane, to je veliko opterećenje za drugu našu djecu, i pitanje je da li će, uz sve obaveze, moći da se na adekvatan način posvete bratu. Bilo bi dobro da država omogući ‘podržano stanovanje’, posebno za osobe sa smetnjama u razvoju koje nemaju nikoga nakon smrti roditelja. Ima ljudi koji posjeduju imovinu, a nemaju nasljednike. Možda je to način da riješimo ovaj problem, a da država obezbijedi servis potreban za OSI”, smatra profesor Vuković.
Predsjednica NVO “Adria” Marta Anđelić, razgovarala je sa Bojkom Klisić koja ima sina sa smetnjama u razvoju.
“Moj sin zavisi od mene, ali i suprug, koji je, takođe, invalid. Ja sam bolesna, i sve to je mnogo otežavajuće i problematično. Ne smijem ni da mislim što će se desiti sa njima, ako moja bolest uznapreduje. Razmišljam o domu gdje bi mogli da budu smješteni, ali da li mi imamo takve ustanove? Imam i drugu djecu, ali oni imaju toliko obaveza i problema, da je gotovo nemoguće da se posvete ovoj problematici. Zato sam tu da se zajedno borimo i učinimo nešto za našu djecu sa smetnjama u razvoju, jer nisu ona kriva, ali ni mi, što su takvi i imaju te nedostatke”, zaključila je Klisić.
