Gošća emisije „Sunčanom stranom ulice“ Radio Bara bila je profesorica u Školi za osnovno muzičko obrazovanje „Petar II Petrović Njegoš“, sopranistkinja Aleksandra Vojvodić Jovović.

RB/BI: Aleksandra, tema za razgovor sa Vama nikada ne fali, a ovoga puta imamo dva lijepa povoda. Krenimo od izvanrednog uspjeha Janje Tufegdžić i Mihaele Jovović, učenica koje nastavu pohađaju na odsjeku solo pjevanje. One su na nedavno završenom „Sirmium Music Festu“ ostvarile izuzetne rezultate i potvrdile visok nivo obrazovanja koje škola u Baru pruža. Pohvalite nam se uspjehom Vaših učenica.

Vojvodić Jovović: Svaku školosku godinu završavamo učešćem na nekom od takmičenja u zemlji ili regionu. Ovoga puta smo odabrali da se predstavimo na devetom „Sirmium Music Festu“ u Sremskoj Mitrovici, jer ga podržavaju profesori iz prestižnih škola i akademija. Željela bih da napomenem da je ovog aprila gost festivala bila profesorica solo pjevanja iz škole „Mokranjac“, inače prvakinja Staatsopere iz Beča, koja je nastupala u austrijskoj prijestonici i Beogradu, profesorice iz Ljubljane, Novog Sada, ostvarene i kao operske pjevačice. Na takmičenja odlazimo ne isključivo zbog rezultata, nego i da bi umjetnici, ličnosti i autoriteti takvog profila, dali svoj sud i dali nam, kako meni, tako i mojim dragim učenicima, smjernice za dalji rad. Bili su zaista oduševljeni mojim učenicama. Janja je dobila maksimalnih 100 poena. Zaista je perfektno pjevala. To je djevojčica koja ove godine završava treći razred solo pjevanja i obrazovanje nastavlja u srednjoj školi. Godinu mlađa Mihaela, učenica drugog razreda solo pjevanja u mojoj klasi je zavrijedila 99 poena. Ovo je zajednički uspjeh nas tri, jer su takmičenja ovog tipa i obima najbolji pokazatelj kako stojimo na, slobodno mogu reći, svjetskom nivou. Nije ovo prvi put da smo ostvarili izvrsne rezultate, ali smo od dosadašnjih nastupa zaista bili najbolji.

RB/BI: Koliko ste se pripremali za nastupe koje su Mihaela i Janja izvele uz pratnju korepetitorke profesorice Ane Vukazić i koje numere su pjevale?

Vojvodić Jovović: Pripreme za takmičenja traju od početka školske godine. Djeci se već u septembru, shodno propozicijama, daju kompozicije. U pitanju su stari majstori, italijanska solo pjesma i solo pjesma sa ovih prostora. Veoma bitna za nastup je i korepeticija moje koleginice, profesorice klavira Ane Vukazić, bez čije podrške i dobrog sveobuhvatnog zvuka, ne bismo mogli da nastup dovedemo do savršenstva. To je dugotrajan proces – što se tiče tehnike, od prvog razreda, od prvog daha, do savršenog pjevanja, dug je i naporan put.

RB/BI: Mihaela je Vaša ćerka. U kolikoj mjeri ste uticali da zavoli i posveti se muzici, ili je to bila isključivo njena želja? Šta je presudilo?

Vojvodić Jovović: Ona me iznenadila. Nisam je izabrala ja, nego moje kolege. Naš profesor hora, mr Miro Kruščić i profesorica Muzičkog vaspitanja u OŠ „Blažo Jokov Orlandić“ Admira Osmanović, su je stalno birali za solo numere. Za Mihaelu je, rastući uz mene, interesovanje za muziku i pjevanje postalo potpuno normalan teren na kojem se dobro snalazi. Ona je stabilna i posvećena djevojčica, sluh je naslijedila od mene, a glas joj je, još uvijek, dječji. Prvi put sam shvatila da bi ona mogla da se bavi pjevanjem na Međunarodnom takmičenju u Nišu, na kojem je osvojila prvu nagradu. Žiri je bio toliko zadovoljan njenim pjevanjem da su me kritikovali što je više ne forsiram, uz procjenu da je dijete zaista za taj poziv. Tako da, njena je želja, a moja je strijepnja, jer najbolje znam kroz šta sam sve na mom profesionalnom putu prošla i još uvijek prolazim. Biće isključivo njena odluka da li će se u budućnosti baviti tim pozivom. Da ima talenta – ima, samo treba, naravno, još puno rada. 

RB/BI: Vijest koja je svakako dodatno pobudila pažnju je i što su na festivalu učestvovale i bivše učenice barske Muzičke škole, koje su obrazovanje nastavile u Školi za muzičke talente „Andre Navarra“ u Podgorici. To je još jedna potvrda da ljubav prema muzici, koju su uz Vašu pomoć počele graditi kroz osnovnu školu, traje čitav život. Pomenimo i njihova imena i postignuća.

Vojvodić Jovović: Moje učenice Tara Vlajnić i Milica Adamović su, poslije Niže muzičke škole, nastavile da pohađaju časove solo pjevanja, opet u mojoj klasi u školi „Andre Navarra“. Dugogodišnji rad je krunisan sjajnim rezultatima na takmičenju u Sremskoj Mitrovici, gdje su dobile maksimalan broj poena. Veoma uspješne su bile i na ostalim takmičenjima na kojima su ove godine učestvovale. Tara je izuzetno talentovana djevojka, veoma je muzikalna i tehnički je odlično napredovala, pa je sa njom veliko zadovoljstvo raditi. Smatram da su joj vrata, koje god akademije poželi da pokuca, širom otvorena. Ponosna sam na nju, a naravno i na učenicu drugog razreda, Milicu Adamović.

RB/BI: Na takmičenjima su odlične rezultate ostvarile i Vaše kolege. Ko se naročito istakao?

Vojvodić Jovović: Harmonika: Aleksandar Basarab, Stefan Đukić i mr Sanja Hajduković. Flauta: Suzana Pepđonović, Tamara Stijepović i Marija Blažević. Klavir: Nikoleta Strugar, Ana Vukazić, Jelena Dobrković i mr Maja Basarab. Truba: Uroš Sučić. Violončelo. Igor Novak. Korepetitori: Jovana Vukazić, Nikoleta Strugar, Jelena Dobrković…

RB/BI: Koliko trenutno imate učenica i da li se taj broj tokom godina  mijenja – da li interesovanje mladih za solo pjevanjem jenjava ili je u ekspanziji?

Vojvodić Jovović: Imamo dvije klase solo pjevanja koje vodimo koleginica Bojana Pejanović i ja u ŠOMO u Baru. Imamo po 12 učenika. Svake godine je odziv za prijemni ispit izuzetan. Bitno nam je da naši sugrađani upute djecu za koju procijene da imaju dobar glas i sluh da ih obučimo da pjevaju. Smatram da je pjevanje najljepši instrument i da je zaista privilegija mladu osobu naučiti da lijepo pjeva, pa makar se kasnije ne odlučila da nastavi muzičko obrazovanje u srednjoj školi ili na fakultetu. Divno je ako zna da zapjeva u društvu ili na nekoj proslavi.

RB/BI: Koje numere djevojčice najradije izvode, koji kompozitori su najbliži dječjim godinama i senzibilitetu?

Vojvodić Jovović: Počinjemo od dječjih pjesmica, ali su to sve kompozitori koji su pisali za dječje glasove. S obzirom da radimo po sistemu bel canto (italijanskog pjevanja), krećemo od italijanskih majstora koji su napisali veliki broj kompozicija namijenjenih oblikovanju dječjeg glas. Na početku djetetu dajemo nešto što mu se svuđa, pjesmicu koju lako može da savlada, a uz to „prilijepimo“ italijanskog majstora koji odmah, od starta oblikuje glas i dah i tehnički ga usmjerava. Na taj način ih već na prvom času „uhvatimo“ da zavole pjevanje.

RB/BI: Osnovnoškolsko muzičko obrazovanje solo pjevanja traje tri godine. U kom dobu se djeca talentovana za pjevanje upisuju u Muzičku školu i da, pored solo pjevanja, mogu pohađati i nastavu iz nekog instrumenta?

Vojvodić Jovović: Program učenja solo pjevanja podrazumijeva dva puta nedjeljno časove solo pjevanja, jednom nedjeljno čas klavira i dva puta nedjeljno časove solfeđa. Klavir je propratan instrument i da bi učenik mogao da vježba glas, neophodno je da zna da svira klavir. U drugom i trećem razredu pohađaju i hor.

RB/BI: Počeo je upis učenika u prvi i drugi razred Škole za osnovno muzičko obrazovanje „Petar II Petrović Njegoš“. Šta maleni, potencijalni đaci mogu očekivati na prijemnom ispitu?

Vojvodić Jovović: Upis traje do 5. juna. Dijete se može prijaviti elektronskim putem, preko zvaničnog sajta www upisi.edu.me ili lično da dođe u školu svakog radnog dana od 10 do 14 časova. Pravo na upis u prvi razred imaju djeca od šest godina, a pravo direktnog upisa u drugi razred mališani stari sedam i osam godina. Na prijemnom ispitu testiramo sluh, potrebno je da otpjevaju pjesmicu. Ako je talentovanije sugerišemo da pohađa časove violine ili solo pjevanja.