Ustavni sud Crne Gore ocijenio je većinom glasova da uslovljavanje boravka djece u vrtićima sprovedenom obaveznom vakcinacijom nije u suprotnosti sa Ustavom, zbog čega nije prihvatio inicijative za ocjenu ustavnosti članova 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Zakonom je predviđeno da se izuzetak odnosi isključivo na djecu kod koje postoji trajna medicinska kontraindikacija za određenu imunizaciju.
Kako se navodi u odluci, zaštita zdravlja djece i stanovništva predstavlja legitiman cilj zbog kojeg zakonodavac ima pravo da propiše obaveznu vakcinaciju. Ta mjera istovremeno štiti dijete koje prima vakcinu, ali i druge osobe izložene zaraznim bolestima, naročito djecu koja iz medicinskih razloga ne mogu biti vakcinisana.
Ocjenjujući postojanje stvarne društvene potrebe za ovim ograničenjem, sud je uzeo u obzir nizak obuhvat imunizacijom u Crnoj Gori i visok rizik od širenja zaraznih bolesti. Sudije su imale u vidu i podatke o dosadašnjim mjerama, ukazujući da prekršajne sankcije nijesu dale očekivane rezultate u praksi.
“Zakonodavac je imao relevantne razloge da, radi zaštite javnog zdravlja, propiše i vakcinaciju kao uslov za boravak u predškolskoj ustanovi”, zaključuje se u odluci Ustavnog suda. Sud je pritom razmotrio i prigovor da posljedicu odluke roditelja snosi dijete kome se onemogućava boravak u kolektivu.
Ustavni sud je naglasio značaj predškolskog obrazovanja za razvoj ličnosti, učenje i socijalizaciju, uvažavajući činjenicu da neispunjavanje zakonskih uslova ograničava pristup tom okruženju. Ipak, ocijenjeno je da to ograničenje ne zadire u samu suštinu prava na obrazovanje u mjeri koja bi bila nesrazmjerna cilju zaštite javnog zdravlja.
Prema ocjeni suda, prilikom utvrđivanja najboljeg interesa djeteta mora se voditi računa o njegovom pravu na zdravstvenu zaštitu, ali i o interesima ostale djece koja borave u istoj ustanovi. Posebna težina data je zaštiti djece koja ne mogu biti vakcinisana zbog trajne medicinske kontraindikacije, jer njihova bezbjednost direktno zavisi od visokog obuhvata imunizacijom ostalih mališana.
“Zakonodavac je mogao zahtijevati ispunjavanje opšte zakonske obaveze vakcinacije kao izraz zaštite zdravlja drugih i društvene solidarnosti”, ističe se u obrazloženju. Ustavni sud je napravio i jasnu razliku između zakonske obaveze i prinudnog sprovođenja medicinskog zahvata, precizirajući da osporene odredbe ne predviđaju fizičku prinudu.
Sud je odbacio prigovore o ugrožavanju pravne sigurnosti, diskriminaciji ili povredi jednakosti pred zakonom, naglasivši da su obaveze i posljedice jasno definisane, pa roditelji znaju šta se od njih traži. Zaključeno je da je postignuta pravična ravnoteža između prava djece na obrazovanje i obaveze države da štiti zdravlje stanovništva, u skladu sa praksom Evropskog suda za ljudska prava.
Odluka se odnosi isključivo na ustavnost zakonskih odredaba, dok eventualne pojedinačne povrede prava mogu biti predmet kontrole po ustavnoj žalbi tek nakon iscrpljivanja djelotvornih pravnih ljekova. Sud je ujedno odbacio zahtjev za privremenu obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji, jer za takvo odlučivanje nijesu postojale procesne pretpostavke.
Odluka je donijeta sa pet glasova za i dva protiv, nakon što prvobitni predlog sudije izvjestioca da se pokrene postupak ocjene ustavnosti nije dobio potrebnu većinu. Različito izdvojeno mišljenje dali su predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko i sudija Faruk Resulbegović, ocijenivši da je osporenom normom grubo narušeno jedinstvo pravnog poretka.
Oni podsjećaju da Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje da se obrazovanje ostvaruje u predškolskoj ustanovi po tom aktu i posebnim prosvjetnim zakonima. Takođe, Zakonom o predškolskom vaspitanju i obrazovanju precizirano je da je ono jednako dostupno svakom djetetu i da se ne može neposredno ili posredno ograničavati po osnovu ličnog svojstva ili drugih okolnosti.
Zakonodavac, kako ukazuju Armenko i Resulbegović, nije predvidio shodnu primjenu drugih propisa, već je izričito isključio mogućnost da se drugim zakonima ograničava dostupnost predškolskog obrazovanja. Oni ističu da član 26 Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju propisuje da samo oboljelo dijete privremeno ne može boraviti u vrtiću, te da se vraća uz potvrdu izabranog pedijatra da je zdravo.
Nasuprot tome, uslovljavanje boravka prethodnom vakcinacijom propisano je Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, čime se odstupa od sistemskog zakona u oblasti obrazovanja. “Zaštita javnog interesa ne može biti obezbijeđena na štetu načela zakonitosti”, ocijenili su Armenko i Resulbegović u izdvojenom mišljenju.
Predsjednica suda Snežana Armenko posebno je ukazala na to da je osporenom odredbom došlo do zadiranja u prava djeteta i povrede jednake dostupnosti obrazovanja. Ona smatra da zakonodavac, i pored nespornog cilja zaštite zdravlja, nije uspostavio pravičnu ravnotežu jer nije obezbijedio uslove za obrazovanje djece koja ne mogu u vrtiće.
“Zakonodavac nije omogućio dostupnost vaspitanja i obrazovanja svoj djeci, iako je i ono od javnog interesa”, navodi Armenko. Ona dodaje da je zakonom predviđena mogućnost obrazovanja kod kuće, ali da Ministarstvo nikada nije donijelo propis kojim bi se uredio način sprovođenja takvog vida rada u predškolskom uzrastu.
Odluka Ustavnog suda biće objavljena u Službenom listu Crne Gore i na internet stranici suda nakon što prođe Redakcionu komisiju.
