Pandemija koronavirusa reflektovala se i na mentalno zdravlje građana. Drugi talas epidemije donio je porast psihičkih poremećaja, ali i pospješio konzumiranje alkohola i psihoaktivnih supstanci. Svaki drugi građanin je anksiozan, što prije nije bio slučaj, upozorava dr Branka Purlija, psihijatrica i koordinatorka Centra za mentalno zdravlje u barskom Domu zdravlja.
“Kada je riječ o prvom talasu epidemije, Crna Gora je nesumnjivo preduzela najbolje preventivne mjere u regionu, ali pokazalo se da one nijesu održive na duže staze, ako imamo u vidu kvalitet života. Tu prvenstveno mislim na psihološki, ekonomski i tjelesni, fizički status. Sada, u drugom talasu, pretežna odgovornost je na nama, a građanima je na raspolaganju besplatan zdravstveni sistem. Pandemija koronavirusa prijeti da izazove pandemiju psihičkih poremećaja, jer je prati ogroman strah i zabrinutost. Svi su pogođeni, a posebno određene ciljne grupe, prije svega, starije osobe sa hroničnim oboljenjima. Osnovni psihološki uticaj koji izaziva virus jeste pojačana stopa stresa, anksioznosti, depresije, povećana upotreba alkohola i droga, ali i sve izraženiji pokušaji samopovređivanja i samoubilačkih misli”, kazala je za Radio Bar i Bar info, dr Branka Purlija, koja je istakla da se u barskom Domu zdravlja i Centru za mentalno zdravlje svakodnevno obraća za pomoć sve veći broj pacijenata, jer rade nesmetano, kao u redovnim okolnostima, uz poštovanje preporuka NKT-a.
“Najviše je izražen porast broja građana sa anksioznim poremećajem, znači osjećajem straha, tjeskobe i zabrinutosti. Do sada , takvo stanje je bilo prisutno kod svake treće, četvrte osobe, a sada sa sigurnošću možemo reći da je svaka druga osoba anksiozna. Pacijenti nam objašnjavaju da imaju osjećaj beznađa, strah da će se dogoditi nešto loše, a sama definicija da je ‘anksioznost strah bez osnova’, je nevalidna. Ipak, moramo razlikovati tjeskobu kao prirodno stanje, koja nije patološka i koja nije anksioznost. Niko od nas ne voli da živi u strahu, ali on ima i dobre strane. Ako ne bismo osjećali strah, dobili bi ‘armiju’ ljudi koja prelazi ulicu ne gledajući ni lijevo ni desno, koja vozi automobil 100 km na čas, ili ako imamo lupanje srca, a ne osjećamo strah, nećemo otići kod kardiologa. Isto tako, ako nemamo strah od korone, nećemo se pridržavati mjera kao što su higijena ruku, maska i distanca . U tom smislu, strah je dobar, ali ne patološki koji parališe i onesposobljava”, navodi dr Purlija, koja je vrijeme u kojem živimo, nazvala “hemijskom civilizacijom”, jer prijeti, zbog upravo prisustva straha i anksioznosti, prekomjernom upotrebom psihoaktivnih supstanci, alkohola i sedativa.
“Osobe koje su oboljele od koronavirusa, moraju da shvate da to nije ništa strašno, da se može dogoditi svakome i da zbog toga ne bi trebalo da trpe stigmatizaciju. Ne treba da se stide, moraju zatražiti i dobiti pomoć od nas, zdravstvenih radnika i najbližih. Kada su u pitanju psihički poremaćiji, tu je još više prisutna stigma, iako, kao što sam navela, svaka druga osoba pati od anksioznosti. Kako ćemo postupiti u takvim slučajevima zavisi od mehanizama odbrane svake osobe. Neko će se sa tim izboriti sam sa sobom, neko uz podršku ukućana i najbližih, a često je potrebna i psiho i farmako terapija, uz upotrebu anksiolitika, koje moramo obazrivo uzimati, uz stručnu pomoć i maksimum tri mjeseca. Dobro je što se ovaj vid poremećaja veoma uspješno liječi”, poručuje dr Branka Purlija, koja podsjeća, da su i u ovom, kao i u prvom talasu epidemije, građanima na raspolaganju i brojevi telefona za psihosocijalnu podršku, od 7 do 21 h.
U intervalu od 7 h-12 h, mogu pozvati na brojeve telefona 030/312 929 i 069/227 866, od 12 h do 16, 30 h- 068/891 116, a od 16,30 h do 21 h , na telefon broj 067/ 518 687.
“Kroz razgovor, našim sugrađanima pružamo emocionalnu podršku i instrukcije kako se ponašati u vrijeme epidemije, pritom, ne koristimo medicinsku terminologiju, već rječnik prilagođavamo širokom krugu ljudi. Oni koji nam se javljaju za pomoć, najviše se žale na napetost, depresivno-anksiozni poremećaj, česta je pojava hipohondrije, kao i opsesivno-kompulzivni poremećaji, koji predstavljaju drugu krajnost i ogledaju se u tome da pojedini pacijenti peru ruke i po stotinu puta dnevno, a kao, što sam kazala, povećana je i upotreba droga i alkohola, kao i prisustvo suicidnih misli. U drugom talasu epidemije bilo je pokušaja samoubistava, koji, na sreću , nijesu realizovani , već su pacijenti na vrijeme zbrinuti i pružena im je stručna pomoć”, kazala je dr Purlija, koja je podsjetila da je u prvom talasu epidemije znatno više bilo ograničeno kretanje, što je bilo dodatno otežavajuće, ali da sada, kada su kućna izolacija i karantin predviđeni samo za oboljele i njihove kontakte, moramo biti još obazriviji.
“Hipokrat je govorio da je ‘važnije znati koja ličnost ima neku bolest, nego koju bolest ima’. Posebno su ugrožene starije osobe, jer se često osjećaju usamljeno, tužno i napušteno, zatim djeca koja su na svakodnevnom ispitu zrelosti. U životu nikada nije sve lijepo ili sve ružno, već se uvijek smjenjuju dobro i loše, te stalno moramo mijenjati strategiju ponašanja. Loše misli intenziviraju anksioznost, zato se moramo boriti za dobre misli i u doba korone, i ne smijemo dozvoliti da neodgovornost i primitivizam budu modeli ponašanja, koji će nam se osvetiti. Ako je duh zdrav, on je kao čist vazduh koji uništava sve mikrobe. Ako je duh zdrav, duša je sigurno zdrava , a ako je duša zdrava, zdravo je i tijelo”, ističe dr Purlija, uz preporuku građanima da se pridržavaju preventivnih mjera i osmisle svoj život što bolje.
“Najvažnije je da je san uredan i da je ciklus spavanje-budnost redovan, takođe, da je ishrana zdrava i redovna, da se svi vrate radnim aktivnostima koliko je to moguće, i da obavezno imaju hobi”, zaključuje psihijatrica, dr Branka Purlija, kordinatorka Centra za mentalno zdravlje u barskom Domu zdravlja.
