Povodom 80 godina od završetka Španskog građanskog rata Udruženje boraca NOR-a i antifašista Bar, sinoć je u Dvorcu kralja Nikole priredilo omaž hrabrim Baranima Milu Damjanoviću i Antu Đedoviću koji su se priključili španskim borcima u borbi protiv fašizma i na aragonskom frontu položili svoje živote.
Na večeri su govorili general u penziji Špiro Niković, predsjednik UBNOR-a Bar Đuro Marković i književnik i publicista Čedo Lješević. U muzičkom dijelu programa učestvovali su sopranistkinja Bojana Pejanović i korepetitor na gitari Nedeljko Pejović , stihove je kazivala mlada recitatorka Radmila Škuletić, a voditelj programa bio je glumac Dragiša Simović.
Večeri u čast dvojice španskih boraca prisustvovali su predsjednik i potpredsjednica Saveza Udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, akademik Zuvdija Hodžić i Branka Nikezić.
Omaž posvećen Baranima Milu Damjanoviću i Antu Đedoviću, učesnicima Španskog građanskog rata počeo je kazivanjem slobodarske pjesme Rajka Joličića “Crna Gora”.
Danas zvuči gotovo nevjerovatno i zadivljujuće da se u predvečerje II svjetskog rata slobodomisleći ljudi iz malene Crne Gore upute u Španiju kako bi pomogli ljevičarski i antifašistički nastrojenim španskim herojima u borbi protiv pošasti XX vijeka, ne žaleći nijednog trenutka da za to polože i svoje živote.
“Oni su životima platili svoja uvjerenja, svoju plemenitu namjeru da budu među prvim Evropljanima na putu da zaustave već narasle sile evropskog fašističkog mraka koje su tridesetih godina XX vijeka zatamnjele evropsko plavetnilo slobode i desetkovale slobodoljubive narode i države Evrope. Za nas u Udruženju boraca i antifašista Bara je dužnost i moralni okvir da njegujemo tradiciju borbe za slobodu i trajna sjećanja na ličnosti i događaje koji im pripadaju”, kazao je pozdravljajući prisutne Đuro Marković, predsjednik UBNOR-a i antifašista Bar.
Milo Damjanović je rođen u Sotonićima, u Crmnici 1897. godine. Na ratište u Španiju stigao je iz SAD gdje je kao član KP od 1928. bio zapaženi politički aktivista među našim iseljenicima. Iako zaliječeni tuberkulozni bolesnik, sa pola pluća, među prvim je dobrovoljcima i organizatorima ilegalnog centra u Njujorku.
Anto Đedović je rođen 1908. godine u Šušanju-Bar, u siromašnoj porodici. Bio je obućarski radnik.
“Milo je iskazao vanredne sposobnosti za rukovođenje borbenim jedinicama, ali i za izvođenje borbenih dejstava po raznim taktičkim zadacima. U jednoj takvoj bici je i izgubio život. Za Anta je, takođe karakteristično da je od samog početka bio aktivista u radničkom pokretu i KP Jugoslavije. On je organizator i učesnik svih demonstracija 1927. i 1928. za poboljšanje uslova života radničke klase. Zbog toga je i više puta hapšen. Stalno je težio da ode u Španiju i bori se na strani španske republikanske vojske. Bio je hrabar borac, izuzetnog karaktera. Nije bilo boja i borbe, juriša, u kojima Anto Đedović nije bio na prvoj liniji, odlučan i hrabar. Kada ga je general Lekić pitao zašto je tmuran, jer je stalno bio okružen ratištem, mrtvima i ranjenima, Đedović mu je odgovorio: ‘Jesam, druže generale tužan i tmuran, ali sigurni budite, neću nikada obrukati Crnu Goru’. Ti ljudi, ti sjajni heroji stalno su u svom srcu gajili beskonačnu ljubav prema svojoj zemlji, tradiciji i svojim sunarodnicima. To nas duboko podstiče da se njihovim primjerima uvijek služimo i da ih nikada ne zaboravimo”, istakao je general Špiro Niković.
Da antifašistička tradicija i borba naših naših predaka ne smiju biti zaboravljeni, naglasio je i književnik i publicista Čedo Lješević, koji je i upozorio na pojavne oblike fažizma u savremenom dobu, koji su stalna prijetnja.
“Prvenstveno, to su pojave reafirmacije ideologija, politika i ličnosti koju su Crnu Goru kroz istoriju vojnički porobljavali, ljudski pokoravali, a kulturno primitizovali. Zatim, to su pokušaji uzdizanja i lažnog predstavljanja ideologija, poitika i crnogorskih ličnosti koje su služile okupatorskim i drugim anticrnogorskim silama zarad denacionalizacije i asimilacije crnogorskog naroda, bez obzira koje nacije i vjere bio. To se mora spriječiti i od strane državnih institucija i od našeg udruženja boraca i antifašista”, kazao je Čedo Lješević.
Publika je na večeri čula i pjesme Rajka Joličića posvećene hrabrim španskim borcima Milu Damjanoviću i Antu Đedoviću, te poemu poznatog crnogorskog pjesnika Mila Kralja “Vjetar raznosi zvijezde”-palom borcu u spomen-Antu Đedoviću.
Omaž je završen čuvenom partizanskom kompozicijom “Konjuh planinom”, koju je zajedno sa sopranistkinjom Bojanom Pejanović i gitarsku pratnju Nedeljka Pejovića, otpjevala i publika u sali Dvorca kralja Nikole.
