Najljepši objekat u Baru – Dvorac kralja Nikole, koga zovemo tako, iako nikada u istoriji crnogorski kralj nije bio njegov vlasnik – uskoro će otvoriti svoja vrata. A Bar Info i Radio Bar danas Vas slikom, snimkom i tekstom vode premijerno u obilazak obnovljenog najljepšeg zdanja na barskoj rivijeri.

Kompletna temeljna rekonstrukcija započela je još 2023. godine, radovi su povjereni renomiranoj firmi “KOTO” iz Beograda, a razlog za ovoliko odlaganje svečanog otvaranja bio je niz neočekivanih otkrića tokom same sanacije. Ekipu Bar Infa i Radio Bara, kao prvog medijskog tima koji kamerom i fotografijama prezentuje novi izgled Dvorca, dočekali su Đorđe Milosavljević – glavni arheolog-konzervator i Anja Todorović – arhitekta u firmi KOTO, rukovodilac ogranka u Crnoj Gori.

I jedno i drugo su jedinstveni u ocjeni da je rekonstrukcija odrađena relativno brzo, s obzirom na nove okolnosti, te da je sada Dvorac najbliži originalu iz vremena Petrovića. “Po našim podacima, rekonstrukcije su rađene 1970. godine i 1984. nakon zemljotresa, a negdje 2007. odrađena je obnova fasade. Imali smo u rukama planove, nacrte, arhivska dokumenta, fotografije, sve što se iz prošlosti moglo pribaviti. Sva nova saznanja koja su prikupljena prilikom demontažnih radova su ponovo procesuirana i implementirana u novi projekat, što je iziskivalo iznova nove zakonske procedure, samim tim i pomjeranje rokova“, kažu oni.  

I letimičan pogled na Dvorac spolja donosi drugačiju sliku od one na koju smo navikli. Obilazak unutrašnjosti utisak mnogostruko pojačava. Na samom ulazu, vrata su očišćena od naslaga boje, tako da se vide rozete i ostali ukrasi, u centralnom hodniku su nove, moderne led lampe, a na svakoj od soba, u prizemlju i na spratu obnovljeni su trobojni vitraži.

Glavnu novinu na prizemlju predstavlja rekonstruisana balska dvorana. Parket na podu je drugačije, suptilnije dizajniran, novo je osvjetljenje, a u nju se više neće ulaziti na dosadašnja vrata. Nekadašnji depo, sa strane, preuređen je u neku vrstu preddvorane sa garderobom, pa će se kroz ovu prostoriju ulaziti u glavnu salu. Predviđen je i lift za osobe sa posebnim potrebama.

Na krovu Balske dvorane postoji terasa, na koju se decenijama rijetko izlazilo jer boravak nije donosio osnovnu sigurnost zbog opterećenja, ali i zbog niske ograde. Đorđe i Anja kažu da je taj dio rekonstrukcije bio poseban izazov.

„Balska dvorana je prokišnjavala, a ranije su taj problem pokušavali da riješe dodavanjem slojeva betona i hidroizolacije, što je uništilo statiku. Bilo je dodato nekih 30 cm debljine betona na osnovni podni nivo balkona, što je nekih 700 kg po metru kvadratnom bespotrebnog tereta. Čim smo to uklonili, balkon više nije bio opasan za izlazak. Time smo spustili i pod, pa je tako ograda sada na bezbjednoj visini. Uz to, uradili smo sondiranje slojeva i sondiranje greda da su utvrdi količina armature. Rezultate je obradio naš kolega Kolja Muravljev i dao rješenje sanacije karbonskim trakama, to je nova generacija armature – umjesto debelih žica su stabilne karbonske trake. Urađena je nova ploča, hidroizolacija i vraćen kamen koji je najsličniji originalnom. Imali smo i još jedan problem, vrlo konkretan – nismo znali kako je tačno pod balkona izgledao, a to smo otkrili tek kad je izašla fotografija u knjizi ‘Dvorci Petrovića’ gdje se vidi kralj kako sjedi na balkonu, a pod je u vidu roze-bijelih šahovskih polja“, navode Đorđe i Anja.

Na gornjim spratovima Dvorca krije se najveće otkriće – ispod debelih naslaga betona izronile su originalne zidne dekoracije. Pred konzervatorima se otvorilo novo pitanje – šta raditi s tim, jer bi restauracija crteža znatno povećala troškove, i odložila otvaranje objekta. Gradska uprava je bila decidna u tome da se takav biser mora sačuvati, i odvojila dodatni novac za to.  

Crteži raznih motiva, cvijeća, riba, makova, ptica, jelena… dokazuju raskoš lagodnog života kraljevske porodice u Baru. Ima ih u bukvalno svim prostorijama na dva gornja sprata, ali i u hodnicima.

„Cio dvorac je bio ukrašen zidnim dekoracijama, što je bilo pravilo ljetnjikovaca i vila, čak i mnogo manje važnijih nego što je ovaj objekat. Ta se praksa vezuje za kraj XIX i početak XX vijeka. Naišli smo na problem jer su 1984. godine, kad je rađena statička sanacija, svi unutrašnji zidovi obloženi debelim slojem betona, što je zarobilo ove dekoracije i gotovo ih sve uništilo. Na svu sreću, postoje pregradni zidovi od betona iz neke od faza dograđivanja krajem XIX vijeka, i na njima je sačuvana originalna dekoracija, kao i na mansardi. Sve gdje se moglo doći do stare izvorne dekoracije, ona je sačuvana, rekonstruisana i prezentovana na uvid javnosti i budućim posjetiocima Dvorca. Važno je istaći da su vlasnici mijenjali izglede zidova na svih recimo pet godina, pa se mogu vidjeti sačuvani na jednom zidu ostaci nekoliko perioda slikanja tim ukrasnim šablonima“, ističe Milosavljević.  

Iz centralne sobe izlazi se na potpuno obnovljeni balkon sa podom istovjetnim balkonu iznad balske dvorane, a drvenarija koja je decenijama bila najveći problem objekta potpuno je obnovljena. Prozori imaju originalan izgled, a načinjeni su od ariša, četinara koji je ubjedljivo najbolji za tako nešto.

Sa zadnje strane objekta aktiviran je izlaz koji sada vodi u laboratoriju. Istraživanjima je utvrđeno da je prostorija koja je godinama bila zazidana, a nakon toga služila kao podrum, u stvari bila bistijerna u kojoj se čuvala voda. Poseban odjeljak je zauzimao veliki kazan, danas potpuno obnovljen, u kome se grijala voda za kraljevsku familiju.

„Vidi se da je prostorija zasvođena. U prvu prostoriju je dolazila voda, potom išla kroz filtere od kamenja i uglja do druge dvije prostorije odakle je cijevima dovođena do prostorija gdje su ih koristili članovi dinastije Petrović. Zidovi su obloženi hidrauličnim malterom i zato znamo da je bila bistijerna, do početka svoda. Očuvan je i jedan zdenac, dok je drugi potpuno zazidan“, ističe arheolog-konzervator.

I ne, iako se ta bajkovita priča proteže mnogo godina unatrag, nije postojao podzemni tunel od podruma do Gvardije, u slučaju bjekstva. Realno, čemu bi služio tajni prolaz za bijeg dugačak samo nekoliko desetina metara?

„Nema tajnog prolaza i teško da ga je ikada bilo. Odradili smo jednu sondu na mjestu gdje su ljudi navodili eventualno postojanje tajnog prolaza i ništa nema osim zemlje“, jasni su Milosavljević i Todorović.

Zadnje stepenište dobilo je novo, umiveno ruho. Obnovljeno je novim ciglama, rađenim na starinski način, a napor arheologa nagrađen je i malim otkrićem.

„Do 1895. objekat je služio kao ljetnikovac Petra i Zorke Karađorđević, a onda u Bar dolazi knjaz Danilo Petrović. Tada ovo nije bilo funkcionalno kao dvorac, već kao kuća za odmor, pa je, shodno željama mladog princa, sve preuređeno – dodata je mansarda, pa zadnje stepenište, a 1909. i balska dvorana. Takvog stepeništa ima na svim dvorcima Petrovića, samo što je ovo jedino građeno opekom, ostala su od kamena. Zanimljivo, kad smo skidali staru ciglu pronašli smo kao spoliju djelove nekog doprozornika ili nadvratnika sa mnogo starijeg objekta, dok je u temeljima kamen novoklesan baš za ovaj objekat“, zaključuje Milosavljević, dodajući odgovor na pitanje koje mu stalno postavljaju: „Na osnovu svih fotografija i dostupnih arhivskih dokumenata, ovo danas je originalna boja Dvorca, crven je bio samo od 1984. do 2007. godine“.

I kule Gvardije su u fazi završnih radova. Jedna će biti suvenirnica, a druga kafić. U drugoj fazi uređenja kraljevog kompleksa biće odrađen eksterijer – park Dvorca, staze u njemu, fontana i botanička bašta.

Rad na Dvorcu je svakako jedan od najkompleksnijih poduhvata toga tipa ikada na južnom Jadranu. Iščekivanje dugo više od dvije godine ubrzo će biti okončano, nakon što se barski Zavičajni muzej artefaktima useli u nove prostorije. Kompletan novac za ovaj opsežan i težak posao, uključujući konzervatorske radove i uređenje enterijera sa namjestajem, obezbijedila je Opština Bar. Nezvanično, radi se o sumi od blizu dva miliona eura.

I da se vratimo na početak priče.

Dvorac kralja Nikole niko nikada tako nije zvao, dok je bio u upotrebi. Od nastanka po projektu arhitekte Josipa Sladea do podizanja mansarde, objekat se zvao Vila Topolica, i kao takav upisan je na svim razglednicama. Od podizanja mansarde pa sve do kraja crnogorske države, objekat se zove Dvorac prijestolonasljednika Danila (koji je u njemu najčešće od svih Petrovića boravio, još od odlaska Karađorđevića 1895. godine). I svi novinski natpisi, domaći i strani, potvrđuju to: u svakom od njih se ističe da je to “Dvorac knjaza prijestolonasljednika Danila”. I ničiji drugo.

Ne zna se tačno kad je objekat nazvan “Dvorac kralja Nikole”, najvjerovatnije u decenijama nakon Drugog svjetskog rata.