Mirjana Rajčić, muzikoterapeutkinja i profesorka klavira iz Bara koja živi i radi u Madridu, ekranizovala je sopstvenu autorsku kompoziciju “Hiraeth”.
Riječ je o suptilnoj posveti preminulom ocu, muzičaru Nebojši Rajčiću, a sama velška riječ izražava čežnju za domom koji više ne postoji. Povezuje se s gorko-slatkim osjećajem zbog gubitka nečega ili nekoga, i u isto vrijeme osjećajem zahvalnosti što je mešto postojalo.
“Unazad godinu dana, svaki put kad bih se na trenutak umirila i zatvorila oči, čekao bi me neobičan prostor s pomiješanim osjećajima duboke tuge, paralizirajuće boli i snažnog nedostajanja. No, gotovo istovremeno, navirali su osjećaji zahvalnosti, ljubavi i sjećanja koja su mi uporno mamili osmjeh… I eto, upravo tada kada sam pomišljala kako ne mogu osjetiti više toga odjednom, pojavljivao se osjećaj prihvatanja u mojim dubinama. Tako sam pronašla riječ ‘Hiraeth’, pod čijim okriljem stavljam ove osjećaje pretočene u zvuk. Kompozicija je posvećena tati, te osjećaju duboke zahvalnosti, poštovanja i ljubavi prema periodu života koji smo provjeli zajedno i prema njegovoj konstantnoj upornosti da nas nasmije i razveseli”, ističe Mirjana Rajčić.
Video je oblik dokumentarnog &art zapisa koji potpisuje umjetnički fotograf Andrijana Pajović. Audio i video zapis su rađeni u “Estudio Uno” u Madridu, koji je takođe radio Mix & Mastering.
“Pored toga što je cijenim kao umjetnika, rasle smo zajedno i skoro pa istovremeno prolazile kroz proces boli zbog gubitka roditelja . Tako sam odlučila da je pozovem da radi video zapisa. Imala sam u glavi nekoliko scena koje su se morale naći u videu, a sve ostalo je bila improvizacija nastala u tri sata. Iako smo imale pregršt pehova zbog nedostatka vremena i tehničkog materijala, sam proces nam je prijao i značio za dalji rad. Nacho Kerbüs je, naravno, sve naše propuste ‘peglao’ koliko je bilo u mogućnosti, u video postprodukciji”, zaključila je Rajčić.
Mirjana Rajčić je završila 1996. Muzičku školu u Baru (gdje je kasnije i predavala), potom 2000. Srednju muzičku u Podgorici, diplomirala 2004. na Muzičkoj akademiji Cetinje, u klasi Vladimira Bočkarjova i Olge Borzenke, a potom 2009. specijalizirala na FMU u klasi Aleksandra Serdara. Dobila je preko 20 nagrada na državnim i međunarodnim takmičenjima, koncertrirala sa renomiranim umjetnicima na stotinjak koncerata u zemlji i inostranstvu. Studije muzikoterapije završila je na Medicinskom fakultetu, Univerzitet Autonoma, Madrid.
“Muzikoterapija se primjenjuje od prenatalnog perioda pa do posljednjeg daha. Ona nalazi primjenu u svim granama medicine. Efekti su različiti kod svake osobe i zavise od faze u kojoj se pacijent nalazi – da li se radi o djeci, adolescentima ili odraslima, u kojoj su životnoj fazi, imaju li već neka znanja o muzici i slično. Zbog svega toga, muzikoterapija je u potpunosti podređena individualnim potrebama pacijenata. U Madridu je zastupljena od predškolskih ustanova do staračkih domova, bolničkih odjeljenja za hronične bolesti, onkologiju, pedijatriju, u centrima za rehabilitaciju i centrima za djecu i odrasle s posebnim potrebama, kao i u privatnim muzikoterapeutskim centrima”, govorila je Rajčić.
Za sada, u Crnoj Gori ovaj način liječenja nije zastupljen. Mirjana je jedan od dva školovana muzikoterapeuta iz naše zemlje. Objavila je knjigu “Muzika i mi”, u kojoj istražuje pitanje uticaja muzike na čovjeka multidisciplinarnim pristupom koji uključuje psihologiju muzike, muzičku pedagogiju, kao i sociološke i filozofske aspekte ovog fenomena.
