Povodom značajnog jubileja, 135 godina postojanja O.Š. “Mrkojevići” u Pečuricama, kod Bara, naša ekipa na njen rođendan, 12. jun, posjetila je ovu primjernu obrazovnu ustanovu, koja je, između ostalog, jedinstvena i po tome što su polovina od ukupnog broja odlični i vrlo dobri đaci, a gotovo svi imaju i odlično vladanje.
Zbog okolnosti izazvanih pandemijom koronavirusa, jubilarni rođendan obilježila je na specifičan način. Nijesu izostale nagrade najbolim učenicima škole, a kao trajno svjedočanstvo vremena za nama, ostaje i knjiga nastala tim povodom “Moć olovke”.
O.Š. “Mrkojevići”, u ruralnom području barske opštine, ispisala je još jednu svijetlu stranicu u svom istorijatu dugom 135 godina. Učenici i profesori, iz godine u godinu, nižu odlične rezultate u svim nastavnim oblastima, te su značajan jubilej dočekali sa ponosom i radošću.
“Za svo to dugo vrijeme trajanja, na što smo posebno ponosni, naša škola je bila pokretač ovog kraja. Razvijala je Mrkojeviće, ali i Mrkojevići su živjeli uz i za školu, i trudili se da poboljšaju uslove rada u njoj. Svake godine na njen rođendan organizujemo svečani program, koji je praznik za ovaj kraj, i koji okupi na stotine građana. Ovoga puta, prilagodili smo se novonastalim okolnostima zbog pandemije koronavirusa”, kazao je direktor ove uspješne obrazovne ustanove, Osman Grgurević, koji je istakao da je veoma zadovoljan rezultatima, potkrepljujući to, između ostalog, nizom uspjeha na opštinskim i državnim takmičenjima.
Samo prošle godine osvojili su nekoliko nagrada na državnom takmičenju osnovnih škola – prvu u odbojci, drugu iz biologije i, takođe drugu, na državnom takmičenju recitatora.
Škola sa područnim seoskim odjeljenjima ima 310 učenika, od kojih je polovina postigla odličan i vrlo dobar uspjeh. Među najboljima, sa svim peticama u toku devetogodišnjeg školovanja, su: Darijan Arabelović, Alisa Kovačević i Nejla Kovačević.
“Ponosan sam što sam dobitnik Luče. To zahtijeva puno rada i truda, ali na kraju se isplatilo. Ponosan sam i što sam đak ove škole, jer sam u njoj naučio mnogo. Osnovna škola i treba da usmjeri đake na pravi put i podstakne ih na učenje i sticanje znanja”, kazao je za Radio Bar i Bar Info Darijan Arabelović, a njegove drugarice, Alisa i Nejla takođe ističu da je za najbolji rezultat potrebno mnogo napora i rada, ali da su uspjele da ga ostvare zahvaljujući velikoj podršci roditelja, nastavnika i Uprave škole.
Prenijeli su nam i svoje utiske sa on-line nastave , ali i nastajanja dnevnika i knjige tokom epidemije koronavirusa. “Čitav projekat ‘Uči doma’ je veoma dobro i brzo organizovan. Bilo je zanimljivo pratiti nastavu na televizijskim kanalima, ali i učestvovati u drugim on-line aktivnostima. Na inicijativu nastavnice Snežane Pejović, nastale su naše bilješke ‘Jedna stranica iz mog dnevnika’, koje su kasnije objedinjene u zbornik radova, pa knjigu ‘Moć olovke”, ili ‘Olovka piše srcem’. Ja sam u svom radu pisao kako provodim vrijeme u izolaciji, pomažući roditeljima u kućnim poslovima, ali i u bašti i na imanju”, ispričao nam je Darijan.
Alisa se, po sopstvenom kazivanju, fokusirala na prednosti karantina i on-line učenja. “Časovi putem Interneta su bili veoma zanimljivi, brzo sam se navikla. U mom dnevniku i radu, zabilježila sam kako nam je izolacija omogućila da više vremena provodimo sa porodicom, a pružila mi se prilika da se više posvetim i čitanju. Pisala sam i o tome da želim da postanem đak generacije, i taj san mi se i ostvario”, ispričala je Alisa Kovačević.
Za Nejlu Kovačević je u početku bilo teško da se navikne na on-line učenje i nastavu, ali, kako nam je kazala, na kraju je sve bilo mnogo bolje nego što su očekivali. “U prilogu, iz kojih je kasnije nastala elektronska knjiga, osvrnula sam se na negativne strane karantina i izolacije. Prvenstveno, mnogo su mi nedostajali škola, drugovi i drugarice. On-line predavanja ne mogu u potpunosti zamijeniti ljepotu susreta i druženja sa profesorima i drugovima, a pandemija nam je donijela i ružna sjećanja na špicu i zvuk pojedinih emisija na televizijama, koje su svakodnevno donosile strašne informacije o zaraženima i preminulima”, prenijela nam je svoje utiske iz doba korone Nejla, koja poput svojih drugova, Darijana i Alise, planira da upiše Gimnaziju. Vjeruje da ona pruža najbolje mogućnosti i znanja za kasnije studiranje i ostvarenje njene vizije da postane arhitektica za enterijer.
“On-line komunikaciji i nastavi, djeca su se prilagodila vrlo brzo”, smatra njihova nastavnica Snežana Pejović, koja je jedna od troje pedagoških radnika u školi “Mrkojevići”, nagrađenih iz “Fonda za talente”, izuzetno podsticajnog i dobro osmišljenog programa, koji je pokrenulo Ministarstvo prosvjete. Objasnila je kako je nastala ideja o dnevniku “Olovka srca”, a zatim i zbornik radova i knjiga.
“Nastojala sam da djecu dodatno inspirišem na rad i pisanje, jer je naša škola, inače, prepoznatljiva kao ustanova koja osvaja nagrade na literarnim takmičenjima. Učenici su mi elektronskim putem slali svoje sastave, a uz podršku Uprave škole, kolega, ali i prijatelja, nastala je, na oduševljenje svih, i povodom našeg jubileja, elektronska knjiga”, kazala je nastavnica Pejović, koja je i odgovorila na pitanje koliko se razlikuje rad u gradskoj i seoskoj školi.
“Ovo je prigradska škola koja djeci omogućava i pruža sve ono što može da pruži i druga, znatno veća obrazovna ustanova. Pri tome, ne mislim samo na profesionalnost nastavnog kadra i Uprave, znanje i posvećenost, već i na uslove. Radimo u školi u kojoj gotovo svaka učionica ima računar i internet, magnetnu tablu i drugu savremenu nastavnu opremu, ali posebno sam ponosna što sam dio ovog kolektiva i što radim sa veoma vaspitanom djecom. Osim obrazovanju, velika pažnja posvećuje se i vaspitanju. Ova djeca još uvijek se podižu i vaspitavaju po patrijarhalnom modelu, koji, nažalost, sve više iščezava. Zato sam posebno srećna i čast mi je što radim ovdje”, istakla je nastavnica Snežana Pejović.
O.Š. “Mrkojevići” nastala je daleke 1885. godine. Sagradili su je mještani, a i danas njen rad, uz Ministarstvo prosvjete i Opštinu Bar, pomažu brojni donatori i iseljenici, Rotari klub Bar, privrednici mrkojevićkog kraja… Opština Bar obezbjeđuje besplatan prevoz svim učenicima, što je značajna cifra, koja na godišnjem nivou iznosi 50.000 €. Nedostaje fiskulturna sala, o čemu se govori decenijama, ali i tom problemu se bliži kraj.
“U decembru prošle godine, potpisan je memorandum između Ministarstva prosvjete, Opštine Bar i kluba iseljenika iz Čikaga ‘Rumija’, o izgradnji sale. Nadamo se da će zajedničkim naporom, uz svesrdnu podršku kolektiva i Uprave, ta inicijativa biti realizovana, tim prije, jer fiskulturna sala ne znači samo novi kvalitet za naše učenike i rad škole. Ona znači mnogo više, za cjelokupni kraj. O.Š. ‘Mrkojevići’ je centar kulturnih dešavanja i okupljanja svih mještana”, ističe direktor Osman Grgurević, koji smatra da bi bilo neophodno i lijepo, upravo povodom jubileja, u ovoj godini, rekonstruisati stari objekat škole, podignut prije 135 godina, i sačuvati ga kao spomen kuću.
“Tim prije, što su u njemu smješteni vrijedni arhiv i školska biblioteka koja broji 11.000 naslova, a krov prokišnjava. Takođe se u tom objektu, dok ne bude izgrađena fiskulturna sala, odvija nastava fizičkog vaspitanja”, kazao je Grgurević.
Kada je osnovana, školu “Mrkojevići” pohađala su samo muška djeca, a od dvadesetih godina prošlog vijeka, i ženska. U početku je imala oko 500 đaka, a kroz istoriju i područna odjeljenja u selima: Gorana, Dobra Voda, Dabezići i Kunje. Zbog odliva stanovništva, sada rade samo područne škole u Gorani i Dobroj Vodi.
Ova obrazovna ustanova dobitnik je brojnih priznanja, među kojima i Nagrade oslobođenja Bara, Ordena zasluga za narod sa srebrnim zracima, priznanja “Stana Tomašević Arnesen”, a 1990. godine dobila je i najveće državno priznanje iz oblasti obrazovanja – nagradu “Oktoih”.
