Cijene osnovnih životnih namirnica „skaču“ iz dana u dan. Slična je situacija i sa proizvodima na Zelenoj pijaci. Ipak, prodavci i pored povećanja nabavnih, tvrde da nisu znatno podizali cijene u odnosu na prošlu godinu. Prema njihovim riječima, najveći problem predstavlja sve manji broj kupaca.
Kada je riječ o povrću, krompir na Zelenoj pijaci košta 1,50 euro, kupus 0,80€, cijena šargarepe, krastavca i luka iznosi dva eura, paprika se kreće od dva do tri eura, zelena salata i blitva 3,50 eura, patlidžani i tikvice 1,50 euro… Od voća, trenutno je najtraženija smokva, a kilogram se može naći za tri eura. Cijena grožđa kreće se od tri do 4,50€, banane, limun i pomorandže su dva eura, dok su nektarine i breskve tri. Kilogram lubenice je 0,70€ , a maline i aronije se prodaju u kutijama od po 250g, po cijeni od dva, odnosno tri eura. Suve smokve su pet eura, pasulj četiri, a koštnjavo voće 15 eura. Svježe spremljene zelene masline koštaju pet, a crne sedam eura, dok je cijena meda i maslinovog ulja 12€.
Milanka drži štand na pijaci preko 30 godina, a kako ističe, ova godina je najgora. Ipak, cijena zakupa tezge se nije mijenjala.
„Cijene su skočile i nama, kada nabavljamo robu, a samim tim i kada je prodajemo. Ima mnogo manje kupaca. To nije slučaj samo kod mene, već kod svih, ako ćemo iskreno. Ovdje sam 33 godine i nikad gore nisam poslovala. Ove godine je najgore. Cijena zakupa tezge je uvijek ista, nisu dizali ništa i stvarno su korektni“, iskrena je.
„Sve prolazi, ali hrana je postala baš skupa. Mi ono što imamo, naše domaće, možemo dati jeftinije, a ono što uzimamo, moramo da držimo cijenu kako bi zaradili nešto, da ne sjedimo džabe. Podjednako kupuju i stranci i naši, mora da se jede“, kazao je Anto.
Iako su cijene u porastu, kupci na Zelenoj pijaci smatraju da kvalitetan proizvod nikada ne može biti skup.
Na pijaci redovno kupuje penzionerka Rada.
„Otkako sam 70-ih došla u Bar, kupujem na pijaci, tu je nekoliko štandova koje redovno obilazim. Cijene su znatno skočile, penzija stoji, a cijene idu gore. Sve je skupo, ali mora da se živi. Srećom imamo dobra primanja, pa možemo i da priuštimo, žao mi je onih koji ne mogu“, ispričala nam je Rada.
„Mislim da su cijene pristupačne, s obzirom na kvalitet i domaće proizvode koje nudi pijaca. Kada je proizvod kvalitetan, provjeren, cijenu ne gledam, jer za djecu uzimam i gledam da je najbolje. Uvijek prije biram pijacu“, kazala je mlada majka Jelena.
„Ne smeta mi poskupljenje, jer znam da je sve što kupim zdravo. Imam svog prodavca i uvijek od nje kupujem. Biram pijacu jer znam da je zelenilo isključivo svježe“, navela je Slađana.
Sredovječna gospođa uvijek bira pijacu, jer je roba, kako ističe, svježija i kvalitetnija nego u marketima.
„U prodavnicama se ne vodi računa, svi diraju prstima namirnice, ispreturaju, bacaju… Kad kupite kvalitetnu robu, onda nije skupa, a kad je lošeg kvaliteta, dođete do kuće, ona se već promijeni, a ako ostane za sjutra možete da je bacite, dok je ovdje, na pijaci sve uvijek svježe, lijepo… Za sve namirnice, kada je riječ o povrću i voću ovdje dolazim, u prodavnicama to ne kupujem“, istakla je Ksenija.
„Glavni razlog zbog kojeg kupujem na pijaci je što nije prskano. Veće su cijene, to sam naročito primijetila kada trgujem paradajz, jer ga puno i konzumiram, ali i drugih namirnica. Kupujem kao ranije, ali manje, bolje da se ne kvari“, rekla je Milica.
Na Zelenoj pijaci zatekli smo i veliki broj stranih turista koji rado ovdje trguju.
„Sve vrijeme kupujem na pijaci, za nas su cijene normalne. I mi odrasli, ali i djeca, volimo voće i povrće, zato sve i kupujemo. Dosta je kvalitetno i lijepo, za naš standard nije skupo“, kazala je Ljudmila iz Rusije.
„Prvi put sam u Crnoj Gori, ali ne i posljednji. Došao sam kod prijatelja u posjetu. U odnosu na Njemačku cijene su znatno povoljnije. Volim da kupujem svježe voće i povrće, jer volim da kuvam i želim da to bude od svježih namirnica“, objasnio je Fulk iz Njemačke.
