O govoru mržnje u javnom diskursu – problemima koje posljednjih godina ta sve izraženija pojava izaziva u crnogorskom društvu, negativnom uticaju i posljedicama, razgovarali smo sa glavnim imamom Medžlisa Bar, mr Mujdinom-ef. Milaimijem.
RB/BI: Koliko je govor mržnje prisutan u crnogorskom društvu?
Milaimi: Riječ mržnja je, ako je mogu tako kvalifikovati, loša riječ. Ali, prisutna je u cijelom svijetu, na Balkanu, pa tako i u Crnoj Gori. Nažalost, prisutna je od najmlađih uzrasta, u obrazovnim ustanovama, faktički, u svim institucijama… Najgore je i najneprihvatljivije kada čujemo intelektualce, ljude koji su na čelu institucija da govre sa mržnjom, ili kada mržnju siju političari. To je za svaku osudu.
RB/BI: Da li vjerski velikodostojnici, prema Vašoj ocjeni, mogu u značajnijoj mjeri stati na put ili makar uticati da se spriječi govor mržnje?
Milaimi: Da, mogu. Naša uloga kao vjerskih autoriteta i ljudi koji se bave religijom je da više poradimo na tome, da u našim obraćanjima i govorima buduće generacije „hranimo“ isključivo lijepim i pozitivnim riječima i da im objasnimo da je mržnja nedopustiva, nešto što ruši društvo i nikako ne može biti dobro. Ja, sa aspekta Islama, mogu da kažem da je mržnja strogo zabranjena, pa tako u šestom ajetu, poglavlje Hudžurat iz Kur’ana Allah dž.š. kaže: „O, vjernici, ukoliko vam neko donosi neku vijest, riječ da neki čovjek nema ugled, provjerite tu vijest dobro i nemojte na osnovu toga da osuđujete dok nemate dovoljno argumenata“. Dakle, nažalost, danas smo u mogućnosti da mnogo toga čitamo, vidimo ali, obaveza je vjerskih autoriteta, da sa ljudima što više komuniciramo i, naravno, prenesemo istinu. Treba da ukažemo da se mržnjom ne mogu graditi niti institucije, niti porodica, a uz mržnju se ne može funkcionisati nigdje, a posebno ne u multinacionalnoj sredini kakva je Crna Gora. Naša je država mala, u njoj žive vjere naroda sve tri nebeske religije koje šalju poruke da se protiv mržnje moramo boriti i da među sobom treba da širimo isključivo ljubav.
RB/BI: Smatrate li da se vjerski poglavari pridržavaju ovog o čemu ste govorili, ili se po tom pitanju može više uraditi?
Milaimi: Ne želim da budem grub, ali smo u posljednje vrijeme imali i takvih izjava vjerskih autoriteta. Moja poruka bi bila da upravo mi ne smijemo da šaljemo bilo kakve negativne poruke, a svi zajedno se moramo boriti protiv mržnje. Da rezimiram – takav govor ne bi trebao da bude prisutan u budućnosti, iako je, posebno kod nas u Crnoj Gori, zastupljen.
RB/BI: Da li se u komunikaciji sa vjernicima susrećete sa govorom mržnje koju oni ispoljavaju prema drugim vjerskim, nacionalnim skupinama?
Milaimi: Ja, prije svega, bez obzira na sve naše razlike, imam vrlo miran život. Ne dozvoljavam da u mom prisustvu slušam nekoga ko, eventualno, pokušava da zasije međunacionalnu, međuvjersku mržnju. To odmah prekidam. Upravo to je uloga vjerskog autoriteta. Nije lijepo ni čuti, a kamoli da takvo što izlazi iz naših usta. Takvih pokušaja možda ima, ali su vrlo rijetki. Mi to odmah sasiječemo, ne dozvoljavamo da se takva riječ širi. Mi širimo pozitivne misli i ono što svaki čovjek o sebi želi čuti. Nije dobar čovjek koji ne želi svom bratu, komšiji, prijatelju ono što želi sebi. Ako želim sebi dobro – treba da isto želim svakome. To je ta naša riječ. Zaključiću, uvijek se družim sa ljudima koji šire pozitivnu energiju.
RB/BI: To i na Vas blagotvorno djeluje.
Milaimi: Tako je. Potpuno sam miran, spokojan, lijepo se osjećam gdje god idem, sa Hasanom, Markom, Milanom… Trudim se da u svemu i svakome vidim dobro, da širim ljubav, a ne mržnju.
RB/BI: Odakle, po Vašem mišljenju, potiče mržnja?
Milaimi: Iz neznanja najviše. Znate, od ljudi koji su primitivni, a uz to nezadovoljni svojim statusom, nezadovoljni svojim životom… Vidite, svi imamo uspone i padove, pa i mi koji se bavimo ovim poslom. U određenim momentima znamo biti nezadovoljni, ali nezadovoljstvo ne smijemo ispoljavati na način što ćemo biti primitivci, prema nekome isijavati mržnju ili govoriti sa mržnjom. Nezadovoljni ljudi mrze, iz nezadovoljstva potiče mržnja i ja to drugačije ne umijem da objasnim.
RB/BI: Na koje sfere mislite da se govor mržnje najviše reflektuje?
Milaimi: Pozivam političare da posluže kao uzor, bez obzira na političku opciju, pa poručujem: pridržavaj se svoje ideologije, nudi ono što misliš da je dobro, ali, molim te, nemoj upućivati riječi mržnje prema onima koji misle drugačije. Oni su ogledalo države, pa je stoga nedostojno da čujete političara da sije mržnju. To se reflektuje na osnovce, tinejdžere, a da ne pričamo o negativnom uticaju društvenih mreža…
RB/BI: Kakvo je Vaše viđenje medijske scene u Crnoj Gori i regiona s aspekta širenja govora mržnje i lažnih informacija?
Milaimi: Koliko sam informisan, prije godinu je Vlada Crne Gore donijela odluku o medijskim pravilima u toj oblasti. Razni se komentari postavljaju na društvenim mrežama i portalima koji su zadržali mogućnost komentarisanja. Na medijskom nebu je govor mržnje itekako prisutan. Naravno da čovjek ima pravo da kaže šta misli, ali, ako ta riječ ruši ugled ove države, institucije ili jedne familije, treba je izbrisati, jer takve ljude nikada ne možemo eliminisati. Uvijek je bilo onih koji su među ljudima sijali mržnju. Bilo je tako i uvijek će biti. Treba da reklamiramo pozitivne i dobre stvari, a mržnji treba dozvoliti što manje prostora, posebno u medijima.
RB/BI: Da li ste aktivni na društvenim mrežama?
Milaimi: Jesam. Danas, prema mojoj ocjeni, čovjek koji se bavi ozbiljnim poslom, ako nije aktivan na društvenim mrežama, ne može ga obavljati kvalitetno. Smatram da to važi za ljude u svim oblastima – sportu, kulturi, vjeri, obrazovanju… Posredstvom društvenih mreža pratimo situaciju, reklamiramo ono što je dobro i korisno. Često u svom govoru spominjem vrlo zanimljiv i važan primjer. Ispričaću Vam ga: Čovjek je imao dva sina. Poslao ih je da studiraju u kolijevku kulture – Egipat. Poslije godinu pitao ih je za utiske. Jedan od sinova je bio razočaran. Kazao je da su ljudi loši, nevaspitani, da u Egiptu čistoća nije na nivou, ukratko – sve najgore. Impresije drugog sina su, međutim, bile potpuno oprečne. To proizilazi iz razloga što se prvi družio sa lošim, a drugi sa dobrim ljudima.
Imam lični profil, a aktivan sam i na profilu Islamskog kulturnog centra. Preko njih upućujemo lijepe riječe, promovišemo pozitivne stvari, ne obraćajući se isključivo Muslimanima, već naš rad prezentiramo svim ljudima.
RB/BI: Kojim medijima najviše, a kojima najmanje vjerujete?
Milaimi: Pitanje je složeno. Ne vjerujem kada čujem ili pročitam negativne stvari, a posebno imam otpor prema govoru mržnje, jer to ne mogu prihvatiti kao ispravno. Ono što me raduje i što volim da vidim u medijima je kada se govori o nekim korisnim projektima, posebno u oblasti obrazovanja. Nažalost, primitivizam je dosta prisutan. Od medija treba „uzeti“ ono što misliš da je za tebe najbolje i… ići dalje.
RB/BI: Smatrate li da je raspirivanje govora mržnje u dovoljnoj mjeri sankcionisano?
Milaimi: Nije sankcionisano. Naravno, država ima svoj zakon, svoj sistem. Ipak u ovom trenutku taj sistem još uvijek nije dovoljno čvrst i jak, nadamo se da će u budućnosti stati na svoje noge. Naša poruka je da treba sankcionisati sve koji zaslužuju da budu kažnjeni, jer govor mržnje izaziva veliki nered svugdje, pa time i u vjerskim zajednicama. Zalažem se za to da se poštuje Ustav države, pravila vjere, zakon, a onaj ko to prekrši treba da snosi odgovornost.
RB/BI: Iako ste već dijelom odgovorili, ipak želim da Vas pitam šta mislite koji su mehanizmi u borbi protiv govora mržnje i na koji način se na pojedinca može uticati da se on ne primjenjuje u svakodnevnom životu i u javnim nastupima, naravno?
Milaimi: To je najbolje pitanje. Prvo, profesorima, učiteljima, vjerskim autoritetima, obrazovanim ljudima savjetujem da svoj posao obavljaju kvalitetno i da najmlađima prenose isključivo pozitivne riječi i da svi, ujedinjeni, pokušamo da se borimo protiv izgovaranja i ispoljavanja mržnje prema drugima. Mi živimo u multinacionalnom, multivjerskom društvu, a meni je upravo to zanimljivo, pa zato i volim Crnu Goru. Jedno od vjerskih pravila podrazumijeva jedinstvo u različitosti. Da je htio Bog, stvorio bi sve muslimane, katolike, pravoslavce, budiste, Srbe, Crnogorce, Albance ili Amerikance… Bog je stvorio različite nacije da bi se međusobno upoznali. Taj zadatak je težak onoliko kako ga ko razumije. Samo obrazovanjem, od najmlađeg uzrasta, institucije trebaju učiti kako da se poštujemo, vrednujemo ljudska i sva ostala živa bića, jer za svakoga postoji razlog zašto ga je Bog stvorio. Ostala stvorenja On je stvorio da bi čovjek bio zadovoljan i srećan. Naša uloga je da širimo dobru, pozitivnu riječ i da se borimo protiv mržnje.
RB/BI: Pretpostavljam da je upravo to i poruka kojom bismo mogli da zaključimo razgovor na temu govor mržnje u javnom diskursu.
Milaimi: Želi svom bratu ono što želiš sebi. Budi dobar prema komšiji bez obzira kako se zove. Mi u Baru treba da živimo kao da plovimo zajedno jednim brodom. Ako se desi da nekada neko od nas padne, svi treba da skočimo da ga spasimo, da mu damo mogućnost da živi, da bude srećan u našem gradu, u Crnoj Gori. Poruka je više nego jasna: dragi Bog voli sve one koji vjeruju u njega, sve koji šire lijepu riječ, sve koji se bore protiv mržnje, sve koji rade na tome da se gradi dobro i zdravo društvo i, najvažnije, da našoj djeci obezbijedimo pretpostavke da se školuju i obrazuju. Bez obrazovanja, nema nam napretka. To je imperativ na kome insistiraju i Kur’an i Biblija.
