Nakon bašti, u kojima osobe sa invaliditetom gaje povrće i cvijeće, barsko Udruženje roditelja djece sa smetnjama u razvoju pokrenulo je novi projekat – proizvodnju kvalitetnog soka, bez konzervansa.
I ovaj program, koji posredstvom ” Caritasa” finansira EU, omogućiće nova radna mjesta i doprinijeti da osobe sa invaliditetom kvalitetnije provode vrijeme i poboljšaju svoj status.
Uvijek veoma aktivno barsko Udruženje roditelja djeca sa smetnjama u razvoju, osmislilo je novi, inovativni program, ne samo kada je riječ o OSI populaciji.
“Ovo je važno, ne samo za članove našeg udruženje, već uopšte građane, jer znamo da naša prelijepa Primorka, koja nam je puno značila, odavno ne radi, te nemamo nikakav pogon za preradu i proizvodnju soka. Zato sam došao na ideju da napravimo, makar mini pogon, u kojem ćemo zaposliti lica sa invaliditetom. Biće to još jedan moj skromni doprinos poboljšanju njihovog položaja, a ujedno bićemo na usluzi i građanima, jer do sada su voće morali nositi u Podgoricu ili Nikšić na preradu”, kazao je za Radio Bar i Bar Info profesor Slobodan Vuković, član Udruženja, koji ističe da će proizvoditi kvalitetan sok, bez konzervansa, koji se na odgovarajućem mjestu može čuvati i do dvanaest mjeseci.
Potrebna oprema za mini pogon, mlin, prese, pasterizatori i drugo, nabavljena je sredstvima koje je Udruženje dobilo u okviru projekta „Societies”, finansiranog iz fondova EU, posredstvom poznate humanitarne organizacije “Caritas”.
“Projekat je počeo u aprilu prošle godine, traje četiri godine, a vrijedan je milion i stotinu hiljada eura. Realizuje se u pet zemalja, uz Crnu Goru, još i u Albaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, kao i na Kosovu. Njegov glavni cilj jeste unapređenje statusa OSI, a posebno onih koje imaju problema sa mentalnim zdravljem”, objasnio je Marko Đelović, direktor “Caritas”-a Crne Gore, koji je istakao da je ideja o uzgoju povrća i cvijeća, a sada i proizvodnji soka, barskog udruženja, izuzetno značajna.
“Ta organizacija radi na idealan način, kombinujući elemente socijalne inkluzije, kreirajući mogućnosti za rad i punu integraciju osoba sa invaliditetom”, kazao je Đelović.
U toku je studijska posjeta kolega, predstavnika institucija i organizacija koje se bave problematikom OSI, iz četiri zemlje, koji su i partneri u projektu, kako bi se upoznali sa raznim programima, primjerima dobre prakse i razmijenili iskustva.
“Oduševljena sam primjerima koje sam vidjela ovdje, i to nam može poslužiti kao model, da i mi u Srbiji implementiramo nešto slično. Takođe, kolege ćemo upoznati sa onim što mi radimo, jer zajedmo možemo biti jači i uspješniji. Ovakva i slične ideje, kao proizvodnja, mogu biti veoma korisne, jer trebalo bi pronalaziti mogućnosti za trajno uposlenje OSI, a ne zavisti isključivo od projekata, čiji je kontinuitet često upitan”, kazala je Suzana Gajić Jovanović, iz Udruženja ” Okular”, iz centralne Srbije, koje u okviru Caritasovog programa, realizuje Inkluzivni klub za mlade.
“Željeli smo da omogućimo da mladi provode adekvatno slobodno vrijeme, sa svojim vršnjacima bez invaliditeta. Sprovodimo različite aktivnosti, zavisno od njihovog interesovanja, organizujemo posjete, trudimo se da budemo dio ili organizujemo razne kulturne i sportske manifestacije, jer je mlade sa invaliditetom potrebno dodatno motivisati. Njima je teže da učine prvi korak prema zajednici, a sa druge strane, zajednici je ponekad teško da ih prihvati na odgovarajući način. Kada zajedno radimo na tome, sve bude mnogo ljepše i lakše”, kazala je Gajić Jovanović.
Udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju ” Pravo na život” iz Ulcinja, oformilo je vešeraj, u kojem će zaposliti OSI, ali nedostaju dodatna finansijska sredstva kako bi mogao da radi u punom kapacitetu.
“Pratimo konkurse i projekte koji bi omogućili zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Došli smo na ideju o vešeraju, jer je higijena pola zdravlja. Pomažemo socijalno ugroženima i samohranim majkama, a nadam se da ćemo za početak, zaposliti tri osobe sa invaliditetom, i da ćemo ukoliko dobijemo donatorska sredstva i proširiti rad”, kazao je Rizaja Dervišaga, iz ulcinjskog udruženja, koji je apelovao na poslodavce da zaposle OSI, jer to njima mnogo znači, a i poslodavci mogu na taj način ostvariti benefite.
Kao roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju, koji najbolje osjeća i zna koje su potrebe ove populacije, Dervišaga ističe da je neophodna njihova socijalizacija i drugačiji tretman, ali da je od neprocjenjivog značaja i osnivanje po opštinama Dnevnih centara za OSI.
U pogonu za proizvodnju soka u barskom udruženju, očekuju da će osobe sa invaliditetom dnevno moći da proizvedu od 600 do 1000 litara soka, od sirovina koje donesu građani ili članovi drugih, sličnih organizacija.
