Danas je u Baru, u Domu revolucije, povodom 80 godina od početka antifašističke borbe u našoj zemlji i stotinu godina od rođenja Stane Tomašević Arnesen, održan omaž i odata počast hrabroj revolucionarki, političkoj komesarki i prvoj ženi ambasadorki u poratnoj Jugoslaviji.
“Stana Tomašević je inspirisala omladinu, ne samo u Crnoj Gori i Jugoslaviji, već širom Evrope, da se odupru pošasti XX vijeka, fašizmu, ali, ona je i danas pouka i poruka, naša učiteljica i naše ogledalo”, čulo se na skupu koji su organizovali Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, Udrženje boraca i antifašista Bar i Opština Bar.
Stana Tomašević Arnesen, hrabra partizanka, revolucionarka, politička komesarka i prva žena ambasadorka u poratnoj Jugoslaviji, jedna je od ličnosti koje su snažno obilježile našu antifašističku borbu, začetu u njenom rodnom gradu, Baru, 13. jula na Virpazaru.
“Bila je jedna od prepoznatljvih ličnosti II Svjetskog rata, hrabra i odlučna. Pamtimo je i po pričama njenih savremenika, koje pojedine ljude čine posebnim, a takvih priča o Stani ima napretek. Bar se ponosi činjenicom da je jedna takva partizanka rođena u našem gradu, i da Stana Bar nije nikad zaboravila. O tome svjedoče njene brojne posjete, a jedna nagrada u obrazovanju nosila je njeno ime”, kazao je predsjednik Opštine Dušan Raičević, koji je podsjetio da je Bar kolijevka otpora fašizmu i mjesto prve oslobođene teritorije u okupiranoj Evropi.
“Trinaestog jula 1941. godine, zapaljena je baklja slobode na Balkanu, istog dana kada je Crnoj Gori 1878. godine, na Berlinskom kongresu, priznata nezavisnost. U Mišićima i slobodarskom Virpazaru započeo je organizovani otpor okupatoru naše države. Barani su se od tada borili širom Jugoslavije i ostavljali svoje živote u klancima Sutjeske, Neretve i nebrojenim drugim bitkama, od Vardara do Triglava. Jedno od svjedočanstava NOB-a je i koncentracioni logor u Baru, formiran septembra 1942. godine, kroz koji je, samo za jednu godinu, prošlo preko 10.000, a strijeljano 180 zatvorenika”, kazao je predsjednik Raičević i naglasio da će na tom mjestu opština podići spomenik i na taj način odati počast stradalnicima, ali, kako je naveo, iskazati i zahvalnost i solidarnost sa nesrećnim ljudima, kao i uputiti poruku “da se ne zaboravi”.
Stana Tomašević Arnesen rođena je 28.aprila 1921. godine. Zbog očeve službe, školovala se i odrastala u raznim mjestima bivše Jugoslavije, a rat je zatekao kao učiteljicu u selu Vrulja, kod Pljevalja.
“Da je sudbina opredijelila da u mnogim stvarima bude prva i najbolja , potvrđuje i činjenica da je od samog početka rata bila u prvim borbenim redovima. Nakon izbijanja ustanka u Crnoj Gori, jula 1941. godine, primljena je u članstvo Komunističke partije Jugoslavije. Jedna je od prvih žena- boraca, koje su se nalazile na funkciji političkog komesara”, kazao je diplomata i donedavno, ambasador Crne Gore u Vašingtonu, Nebojša Kaluđerović, koji je istakao da je “Stana Tomašević Arnesen, kako je u svemu nosila barjak, ostala zapamćena i kao prva žena ambasadorka u SFRJ, i to kao izuzetno uspješan i sjajan diplomata”.
“Vrijeme njenog diplomatskog angažmana je tražilo ljude posebnog kova, prave ljude na pravim mjestima. Bilo je to doba kada Jugoslavija ozbiljno izlazi na svjetsku scenu, postaje lider ‘trećeg svijeta’, uticajni i cijenjeni akter u međunarodnim odnosima. Period nakon odbrane nezavisnosti od Informbiroa, pronalazi svoj put u novim, promijenjenim okolnostima. I tada, u podijeljenom, bipolarnom svijetu, Jugoslavija postaje, zajedno sa mnogim drugim, novooslobođenim zemljama, afirmacijom multilaterizma, jedan od lidera Pokreta nesvrstanih. Trebalo je izgrađivati vanjsku politiku Jugoslavije u tim uslovima, i graditi ravnopravne odnose sa svima u svijetu. To su mogli da iznesu samo najbolji među najboljima. Sasvim je prirodno da se u tom društvu, koje je ostavilo istorijski trag, našla i Stana, zajedno sa velikanima diplomatije- Veljkom Mićunovićem, Vladimirom Rolovićem, Danilom Lekićem…”, naveo je, između ostalog, ambasador Nebojša Kaluđerović.
Stana Tomašević Arnesen je nosilac Partizanske spomenice 1941. i drugih stranih i jugoslovenskih odlikovanja, među kojima i Ordena Bratstva i jedinstva prvog reda. Cijela njena porodica učestvovala je u NOR-u.
Stanin brat, diplomata i publicista Nebojša Bato Tomašević, u svojoj knjizi ” Orlov krš”, zapisao je, između ostalog:
“Rodila si i podigla, Milice, žensko čeljade kakvo se do sada nije rađalo u Crnu Goru. Vazda je bilo hrabrijih i odvažnijih žena u sve ratove. Ali, Stana ti je pameću iznad mnogijeh umnijeh Crnogoraca”, bile su riječi jednog od Staninih saboraca upućenih njenoj majci, ili : “Kroz prizmu mladosti donosila je polet i zadovoljstvo, ali uvijek je nosila cijenu i muku stradanja. Oštra i pravična, Stana je bila neumorni i nesebični borac za ljudsko dostojanstvo”…
Diplomata Nebojša Kaluđerović dodao je da je Stana Tomašević, uprkos ličnim i životnim nedaćama, zadržala čvrstinu i dostojanstvo ličnosti, uz otmeno i elegantno držanje.
“Bila je drugarica i dama”, kazao je Kalađurević.
Zapamćena je i i fotografija ove jedinstvene žene, u partizanskoj uniformi, koju su engleski avioni sa lecima bacali u savezničkim državama, pozivajući omladinu Evrope da slijede njen primjer. Ti leci, sa osmjehom hrabrosti, prkosa i lakoće umiranja za ideale slobode, bačeni su i u Oslu, u Norveškoj. Zato su Stanu u ovoj zemlji, kada je postala ambasadorka, dočekali kao staru poznanicu.
Predsjednik UBNOR-a Bara, Đuro Marković, naglasio je da je Stana bila simbol jugoslovenskog partizanskog antifašizma, i Crnogorka.
“Nije bila srpska ambasadorka, niti srpska heroina. Bila je i ostala naše gore list, Crmničanka, Crnogorka i Jugoslovenka”, kazao je Marković.
Diplomata , Nebojša Kaluđerović, naglasio je da Stane Tomašević ne možemo i ne želimo da se sjećamo samo sa istorijske distance.
“Ona je i danas pouka i poruka. Ona je danas, naša učiteljica, naš primjer i naše ogledalo. Da bismo mogli sve te poruke da shvatimo, ne smijemo je zaboraviti”, zaključio je Kalađurević.
Stana Tomašević Arnesen umrla je 1983. godine u Beogradu.
Generalni sekretar SUBNOR-a i antifašista Crne Gore, Dragan Mitov Đurović, koji je vodio program posvećen sjećanju na istorijsku ličnost, istakao je, takođe da je “sjećanje jedini raj koji vječno traje”, te da ne smijemo zaboraviti da je “iz crvene petokrake iznikla nova Crna Gora”.
