Sinoć je u Baru, na mjestu gdje je u Drugom svjetskom ratu, u italijanskoj fašističkoj okupacionoj zoni postojao koncentracioni logor tokom 1942. i 1943. godine, otvoren spomen park, u čijem je centralnom dijelu spomen obilježje, rad barskog arhitekte Igora Miloševića. Decenijama se čekalo da se na ovaj način oda počast i zahvalnost stradalnicima za antifašističku ideju i bolje sjutra budućih generacija.
Otvaranju spomen kompleksa prisustvovao je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, komandant Mornarice Vojske Crne Gore, kapetan fregate Goran Đurković, predsjednik SUBNOR-a Zuvdija Hodžić, gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković, predsjednici opština Danilovgrad, Cetinje i Ulcinj, predstavnici UBNOR-a Bar i brojni građani, među kojima i potomci logoraša i žrtava na Reni.
Spomen park je otvorio i pozdravio učesnike i goste svečanog programa, predsjednik Opštine Bar, Dušan Raičević.
Spomen kompleks na mjestu nekadašnjeg koncentracionog logora otvoren je u susret velikom datumu naše istorije- 13. julu i jubileju- 80 godina od slavnog crnogorskog antifašističkog pokreta i NOB- e, kazao je predsjednik Opštine, Dušan Raičević.
“Ovaj park memoriše teške sudbine gotovo deset hiljada muškaraca, žena i djece, mnogih interniranih u logore Albanije, Italije i Njemačke, pogubljenih na drugim stratištima ili umrlih, od kojih je 30 strijeljanih na Reni. Predajući večeras ovaj park građanima, odajemo počast stradalnicima logora na Reni, ali, ujedno, mi simbolički, ukazujemo na važnost sveprisutnosti antifašističke svijesti i danas i sjutra. I više od toga- da ideju antifašizma baštinimo kao autentični duh naše Crne Gore i našeg Bara”, istakao je Raičević i dodao da se time šalje i važna poruka da se zlo ne ponovi.
“Danas, kada smo, nažalost, svjedoci primitivnih ataka na antifašističke vrijednosti i tradiciju, brutalnih pokušaja revizije istorije i primitivnih skrnavljenja spomeničkog blaga antifašizma u Crnoj Gori, mi odavde opominjemo na pogubne militantne i fašizoidne politike i zlo koje se ne smije ponoviti ni u kojem vidu. Mi miroljubivo kažemo- naša memorija je živa i uznemirujuća. Mi, dakle, u Baru, upravo na ovom mjestu, ostavljamo trajni biljeg, promovišući etički stav i vrijednosni sistem na kojima počiva neustrašiva i slobodarska Crna Gora 13. jula, ujedno i vrijednosti na kojima je nastala i počiva moderna Evropa”, kazao je, između ostalog, predsjednik Opštine, Dušan Raičević.
On je podsjetio da inicijativa za izgradnju spomen parka potiče iz 1972. godine, a da je tek sada realizovana u najboljoj saradnji sa SUBNOR- om.
“Opština Bar je ulagala, organizaciono i finansijski u ovaj projekat tokom niza godina, ali je uloga da ga završi i zaokruži finansijsku konstrukciju, pripala sadašnjem predsjedniku, Dušanu Raičeviću, na čemu nam naša organizacija odaje veliko priznanje i zahvalnost”, kazao je predsjednik UBNOR- a Bar, Đuro Marković, koji je naglasio da logoraše i žrtve koji su položili živote za našu slobodu, ne smijemo zaboraviti.
“Nema ništa uzvišenije nego umrijeti za drugoga i za svoje ideale, a ništa tužnije nego kada drugi zaborave na one koji su umrli za njih. Ta nas mudrost opominje i obavezuje da poštujemo i cijenimo njihove žrtve i njegujemo svoju prošlost”, poručio je predsjednik UBNOR-a Bar, Đuro Marković.
Surovost logora kao dijete osjetio je naš sugrađanin Sveto Đurović, koji je sinoć sa brojnim potomcima logoraša bio na dugoočekivanom otvaranju spomenika u znak sjećanja na hrabre i požrtvovane partizane.
Među potomcima stradalnika bila je i Radmila Drašković sa Cetinja, čiji su članovi najuže porodice bili zatočeni u logoru, a neki internirani i pogubljeni. Sa posebnom emocijom, kazala je za Radio Bar i Bar info, prisustvovala je sinoćnjem događaju.
“Ja sam pod jakim utiskom, i sigurno bih došla na svaki sličan događaj, posebno u vremenu kada se poništavaju tekovine naše revolucije i borbe, ali ovoga puta i na ovom mjestu nosim izvanrednu emociju. U tom logoru bile su moja majka, tetka i moja baba, koje su, na sreću, preživjele, a ujak je interniran u logor, u Italiji, odakle se nije vratio živ. U jednoj knjizi koja govori o logoru, ostala je zapisana pjesma moje majke, koja na slikovit način govori o teškim uslovima života u logoru, o nepostojanju elementarnih uslova za higijenu, jer je, kako je kazao i Đuro Marković, postojalo samo jedno korito za pranje rublja, nije bilo vode, a kroz logor je prošlo na hiljade ljudi”, kazala je Drašković, koja je ispričala da je iz sjećanja svoje majke i tetke, koje su dugo živjele, saznala da je uprkos svemu, postojao neki zadivljujući prkos i optimizam koji je krasio sve logoraše.
Slađana Savić je kazala da je Bar podizanjem spomenika još jednom pokazao da je slobodarski grad.
“Ovo je divan događaj koji je zaslužio Bar i i svi naši građani i sugrađani koji su položili živote za slobodu i vrijednosti antifašizma. Spomenik na Reni je bio na zabačenom mjestu i zaslužio je da se izmjesti na ovu lokaciju. Poručujemo sa ovog mjesta da ideja antifašizma nikada neće umrijeti”, zaključila je Savić.
Spomenik koji jasno simbolizuje čovjeka zarobljenog u patnji, veoma je uspjelo idejno rješenje arhitekte iz Bara, Igora Miloševića.
