U protekla 24 sata u Covid centru barske bolnice preminulo je 6 pacijenata, a isto toliko je životno ugroženo. Na Infektivnom odjeljenju liječi se ukupno 55-oro oboljelih, među kojima su, više od polovine, Barani i Ulcinjani. Ljekari upozoravaju da je znatan porast broja oboljelih i preminulih, ali i pacijenata koji kasno dolaze u bolnicu, te da je neophodno reagovati čim se pojave prvi simptomi.
Razgovarali smo sa doktorima i sestrama koji svakodnevno vode bitku za život sa pacijentima u barskoj bolnici, i građanima koji su svjesni da situaciju iz dana u dan, prvenstveno, pogoršava neodgovornost prema sopstvenom i zdravlju drugih.
U Covid centru barske bolnice liječe se najteži pacijenti iz šest primorskih opština, koji imaju obostranu upalu pluća, znatno oštećena plućna krila, a nerijetko i druge bolesti.
“Nažalost, veliki broj pacijenata dolazi na prvi pregled u veoma teškom stanju, sa odmaklom upalom pluća, kada je praktično nemoguće nešto učiniti. Jedan broj oboljelih, od samog početka ima maligni oblik, zbog čega je ovaj virus veoma opasan i zaokuplja pažnju cijelog svijeta. Zbog čega se razvija teška klinička slika može medicinski da se objasni, ali ne i predvidi. Kod jednog broja inficiranih dolazi do teških zdravstvenih komplikacija, iako su u punoj snazi i zdravi, sa uobičajenim imunim sistemom”, kazao je za Radio Bar i Bar info, dr Dragoslav Tomanović, direktor Opšte bolnice Bar, koji naglašava da je, tim prije, neophodna veća opreznost i odgovornost.
Covid centrom barske bolnice rukovodi konzilijum od četiri ljekara , od kojih su većina sa dugogodišnjim radnim stažom i iskustvom – dr Branko Raičević – infektolog, dr Miodrag Stanković – internista, dr Svetlana Vučetič – anesteziolog-reanimatolog i dr Zoran Vojinović -epidemiolog. Oni, zajedno sa vrijednim medicinskim osobljem,od početka epidemije, pokušavaju da spasu svaki život, ali je to u nekim slučajevima nemoguće, iako je protokol liječenja isti u svim zdravstvenim ustanovama, pa čak i u svijetu, u skladu sa preporukama SZO.
“Koliko god da dugo radimo ovdje, sve nas iznova pogađa svaka smrt i neizliječeni pacijent, iako se mnogi kratko zadržavaju, jer kasno, nažalost, i dolaze”, ističe dr Raičević koji apeluju na građane da se obrate doktoru čim dobiju prve simptome, jer je u tom slučaju, kako navodi, prognoza znatno bolja.
Dr Miodrag Stanković, takođe, ističe da bolesnici dolaze sa teškom kliničkom slikom, uznapredovalom bolešću i da je ishod krajnje neizvjestan, i mijenja se, ne iz časa u čas, već iz minuta u minut. Terapija i liječenje su jednobrazni i svuda isti. Borbu nastavljamo i dalje, uz upozorenje da svi budemo disciplinovaniji”, kaže dr Stanković, koji navodi da se radi o veoma teškim i zahtjevnim bolesnicima.
Liječenje ne podrazumijeva samo terapiju lijekovima, objašnjava dr Svetlana Vučetić, a sve je teže, kaže, i emocionalno, suočavati se sa pacijentima koji gube bitku sa virusom.
“Svim pacijentima je zajednički ogroman strah koji vidimo u njihovim očima, koji se pojačava sa težinom kliničke slike, ali i činjenicom da je ova bolest nepredvidljiva, kao i njena dinamika, evolucija i posljedice. Liječenje se ne svodi samo na medikamente, već dinamičan rad koji podrazumijeva i vježbanje za pravilno rukovanje i nošenje maski sa kiseonikom, demonstriranje i pokušaji da ih pacijenti prihvate. Najteže je kada bolest krene u pravcu koji ne želimo, kada gubimo pacijenta, to je i u redovnim okolnostima veoma teško. I, emocionalno, smo već na granici izdržljivosti, zato mi nije jasno što još treba da uradimo da svi zajedno shvatimo ozbiljnost situacije”, pita se dr Vučetić, koja podsjeća da je Primorje dugo bilo zelena zona, ali da to više nije slučaj.
Desetine poruka koje dobijaju od izliječenih pacijenata, i zahvalnost, sjenči sve veći broj onih koji dolaze sa veoma lošim stanjem pluća, za koje unaprijed znaju da neće moći da se izbore sa opasnim virusom.
Uz doktore, “lavovski” dio posla nose i medicinske sestre. Silvija Obradović i Sanja Lojić, glavna sestra, ispričale su nam, iz njihovog ugla, koliko su teški patnja, neizvjesnost i smrt, stalno prisutni u Covid centru.
“Borimo se za svaki život podjednako, užasno je teško. Sa pacijentima smo non-stop, preživljavamo svaku njihovu suzu, muku i sudbinu. Trudimo se, sa našim ljekarima, da što veći broj pacijenata bude izliječen, kao što je to bilo do prije mjesec. Zašto se stanje pogoršava ne znamo, ali tu smo da se i dalje borimo .Nadam se da će nam naši sugrađani pomoći u tome tako što će poštovati mjere predostrožnosti”, kaže posvećena sestra Silvija Obradović, kojoj je najteži momenat, koji će uvijek nositi urezan u sjećanju, bio slučaj bračnog para iz Budve ,koji su se zajedno borili sa virusom, ali mlada žena od 48 godina, nije uspjela.
“Scenu koju sam tada vidjela i emotivni šok njenog supruga, patnju, nikada neću zaboraviti”, priča sa suzama u očima, sestra Silvija.
Za glavnu sestru, Sanju Lojić, svaki momenat je težak .
“Očigledno je da je mnogo teže, nego do sada. Svi se trudimo, doktori su dostupni 24 sata, daju sve od sebe, potrebnu njegu, terapiju, toplu riječ. Pokušavamo i da budemo u stalnom kontaktu sa familijama oboljelih. Ne mogu izdvojiti što mi je najteže, da li bolest, tuga, neizvjesnost, smrt… Svaki trenutak u Covid centru je težak i upečatljiv”, kaže setra Lojić.
Izuzetno teško iskustvo ljekara i sestara jeste i situacija kada su oboljeli rođena braća, a jedan od njih umre. Imali su nekoliko takvih slučajeva, i to je nesaglediva tuga i bol.
U broju pacijenata koji se liječe u barskoj bolnici i koji imaju tešku kliničku sliku, i dalje prednjače Barani i Ulcinjani. Od 55-oro trenutno smještenih na Infektivno odjeljenje, 23-oje su iz Bara, a 13-oro iz Ulcinja.
Pitali smo naše sugrađane da li se plaše korone, što misle o sve većem broju oboljelih i preminulih, da li se pridržavaju preventivnih mjera i smatraju li da bi ih trebalo pooštriti.
“Zašto bih se plašio, kada će biti ono što je suđeno, ali treba nositi masku i pridržavati se pravila. Ljudi umiru i bez korone, čini mi se da sada za svakog ko umre, kažu da je preminuo od virusa”, kaže Adam.
Naš sugrađanin, Duško ističe da se plaši, i da misli da svi moraju osjećati strah.
“Nije svejedno. Smatram da se ne pridržavamo mjera, i da je zato situacija svakog dana sve gora”.
Milorad se plaši i ne plaši, kako je kazao.
“Ne znam što reći. Nosim masku, malo izađem da prošetam i to je to. Mislim da su pacijenti koji se liječe u barskoj bolnici i koji ne uspiju da se izbore sa virusom, već imali zdravstvenih problema, ali da je korona samo to probudila i dodatno ugrozila njihov život”, dodaje Milorad.
Nepoštovanje mjera i prisustvo proslavama doprinjelo je većem broju oboljelih i umrlih, kaže Adelina, ali smatra da, ipak, ne bi trebalo zatvoriti Bar i Ulcinj.
Tako razmišlja i Branka, koja ističe, da je nepovoljan ishod u barskoj bolnici, poslednjih dana, prvenstveno uzrokovan neodgovornošću.
“Moramo se uozbiljiti, ali ne možemo zatvarati gradove. Kako će narod da živi i obezbjedi egzistenciju, već ovo predugo traje”, kaže Branka.
