Barska publika je nedavno imala priliku da u Starom Baru prisustvuje promociji zbirke poezije Igora Remsa “Ulje od oleandra” ili “Barski nokturno”, u kojoj su poetski obrađeni mnogi barski toponimi, a na večeri u Dvorcu kralja Nikole, održanoj u subotu, težište je bilo na knjizi “Slike pjesnika” i likovnosti u poetici autora, koji i slika i piše.
O tom aspektu Remsovog stvaralaštva govorila je istoričarka umjetnosti, direktorka Narodnog muzeja Crne Gore, dr Anastazija Miranović, a medijatorka programa bila je novinarka Vesna Šoškić.
Nije rijedak slučaj, kazala je na večeri dr Anastazija Miranović, da se umjetnik izražava na različite načine i u više medija.
„Talentovani ljudi uvijek imaju različite umjetničke potencijale, a od okolnosti zavisi da li će se svi ispoljiti. Igor je jedan od sretnika koji je to prepoznao u sebi i svoju kreativnost materijalizovao kroz stihove i slike. Još od starih Grka, Aristotela i dalje, znamo da je umjetnost u čovjeku bila zapretena u više formi- pa smo imali filozofe- pjesnike, pjesnike- vajare…, ali je definitivno renesansa potvrdila tu punoću višeznačja, a tako je do današnjih dana. Naš poznati savremeni umjetnik Dimitrije Popović je vrsan i pisac i slikar. Dakle, da li prvobitno bješe RIJEČ ili SLIKA?.. Da li je to uopšte važno, kada je, zapravo, POGLED bio prije svega… “Napisane slike” Igora Remsa transponuju slike u riječi, a riječi u slike, tvoreći neuhvatljivo “Između”, što istovremeno emanira iz stihova i pikturalnog sloja njegovih pjesama i slika. I ono što je prećutao, što nije želio/mogao podijeliti sa nama, dio je relacione tišine koja glasnogovori i ukazuje na ono što se dešava izvan slika i iznad teksta… život sam, dopadljiv/propadljiv, tajnovit/mističan, metafizičan u svojoj realnosti/biti. Titraji tekstualnog trepere u likovnom, inverzno, reverzibilno… u uzajamnom sadejstvu podrške“, kazala je, između ostalog, govoreći o likovnosti u poeziji Igora Remsa, dr Miranović, koja je navela da je pjesništvo ovog autora puno simbolike, ekspresivno, ali istovremeno i introvertno. Obiluje različitim stilskim figurama- metaforama, personifikacijama, stanjima, i bavi se mnogim velikim temama, uobičajeno, dominantnim u umjetnosti.
„U pjesništvu Remsa permanentno se prepliću poeta i slikar“, istakla je dr Miranović, koja je kao najilustrativniju za tu tezu, izdvojila pjesmu „Ćutnja“, koju je, kao i još nekoliko pjesama pročitala publici.
Igor Rems je, u razgovoru sa Vesnom Šoškić, ispričao kako je započet njegov umjetnički put i kako doživljava slikarstvo i poeziju.
„Nikada se ne bih bavio slikanjem, ni pisanjem, da nije bilo nesrećnih, devedesetih godina u našoj zemlji. Sa mojim samoizgnanstvom, proradilo je u meni nešto što ne bih nazvao ni revoltom, ni buntom, nego prije očajem. Veoma je teško kada se čovjek nađe izvan granica svoje zemlje, o tome su, uostalom, pisali i veliki pisci, poput Crnjanskog. U takvim okolnostima može, čini mi se, najviše da stvara. Nekome je za to potrebna sreća, a nekome patnja, tuga. Meni je inicijalna kapisla bilo ovo drugo- građanski rat u mojoj zemlji i izbjeglištvo“, kazao je Rems, koji je naveo da su slikanje i pisanje kompatibilni, ali za njega je poezija bila mnogo teži stvaralački proces.
„Ja sam prvih nekoliko godina, kada sam počeo da pišem, imao muku od tog nagona za rječju. Slikanje mi je pomoglo da se relaksiram i odmorim od mukotrpnog pjesništva. Sada je to drugačije“, otkrio je publici Igor Rems.
Da teška vremena mogu biti produktivna za umjetnike, a umjetnost ljekovita, potvrđuje i dr Anastaztija Miranović, koja takođe svoju kreativnost izražava na više polja- kao teoretičarka umjetnosti, u projektima koji se tiču naše kulturne baštine, ali i kao direktni stvaralac- u umjetničko- modnom dizajnu. U periodu prvog talasa koronavirusa završila je novu kolekciju inspirisanu hiljadugodišnjom tradicijom kraljevine Crne Gore “Zlatovez vjekova”.
Igor Rems je u karantinu, nakon povratka iz Kelna, gdje živi, napisao nove pjesme, od kojih je neke publika premijerno čula na večeri u Dvorcu kralja Nikole.
