Jeste tačno da je smrt jednog čovjeka kao da umire cijeli svijet, a koliko je tek tužnija, surovija i veličanstvenija smrt istinskog i velikog pjesnika koji živi živote svih nas i pripada svima. Bar danas tiho “plače”, ali i slavi duh, vječnost, ljubav i plemenitost kojima nas je darivao Miroslav Jovanović Timotijev, od kada je prije gotovo tri decenije iz rodnog Nikšića došao u grad pod Rumijom.
“Prvi put sam rođen u Nikšiću, a drugi u Baru”, govorio je Timotijev, i nikada se nije pitao što grad koji voli daje njemu, a on je svima dao mnogo. To ne čudi kada znamo da su njegova bogomolja, svetionik i Olimp bili knjiga, poezija, ljubav, blagost i toplina kojima je obasjavao svijet, a korifeji, nad čijim djelima se kao na izvorištu napajao, rastao, plemenio i brusio svoj jedinstveni duh, Lućijano Blage, Bela Hamvaš, Borhes, Prust, Vistan Hju Odn, Ezre Paund, Njegoš, Miljković…
Ako je pjesnik jedino biće koje nosi srce izvan sebe (Lućijano Blage), “evo vam ga i nemojte mi ga vraćati”, govorio je Miroslav Jovanović Timotijev.
Hvala, dragi Timotijev, za to veliko srce, velikodušnost i pjesme i stihove koji spadaju u sam vrh našeg savremenog pjesništva, a možda još uvijek čekaju na puno i pravo vrednovanje, jer u skromnosti, koja ti je bila imanentna, nisi težio eksponiranju i publicitetu. Uspjeli smo da te nagovorimo da iz svog svijeta poezije i ljubavi sa Mimom, samo nakratko izađeš, kada je riječ o tvojoj promociji (bili ste redovni gosti na događajima iz kulture), tek kada se navršilo pola vijeka tvog stvaralaštva i istinskog življenja sa poezijom. Govorio si “ne možeš biti bogat bez riječi, kao ni srećan samo sa njima”. Pamtimo tih nekoliko nezaboravnih književnih večeri i intervjua, ali i tvoje poetsko izgaranje i stalno drugovanje sa smrću, zbog čega su te književni kritičari titulisali kao “princa grobljanske poezije”, ali i kao jednog od rijetkih crnogorskih pjesnika “poeta doctus”, o čemu svjedoči tvoja erudicija i “raskošni dijalog sa poezijom samom, prostorima i vremenima”.
Svi koji smo te lično poznavali, bili smo uvjereni i da si princ života i princ u životu. Tih, odmjeren, otmen, dostojanstven, obrazovan… Takav si bio i u bolesti i smrti koja, znao si, uskoro dolazi. Suočio si se sa tim hrabro, bez straha, lagano, sa istom tom otmenošću i dostojanstvom, ne opterećujući druge i ne žaleći za sobom. Kako veliko i gordo, toplo i ljudski zvuče tvoje riječi: “Ne, nisam nesrećan, naprotiv. Nesrećan je samo onaj čovjek koji nema većih smrti od svoje. I u bolesti moram ostati dostojanstven i dostojan svoje poezije”. I, ostao si. Sve do 2. decembra, pred podne, kada je zauvijek sklopio oči u zagrljaju voljene žene.
Pokazao nam je kako se istinski voli sa “junakinjom svoje životno – poetske priče” Milicom Vukmanović, ali i onda kada je sa ogromnom ljubavlju i toplinom pričao o svojoj djeci, unucima, roditeljima.
Koliko danas trebaju ovakvi ljudi, koliko smo osiromašeni i naš grad i država, što sa nama više ne obitava čovjek – pjesnik, u punom i najuzvišenijem smislu tih riječi, Miroslav Jovanović Timotijev. Ali, koliko smo i danas i zauvijek bogati, jer nam je ostavio svoje djelo.
“Poezija je ono najljepše što stoji nasuprot mojoj prolaznosti. Želim da me nadžive moje knjige”, poručivao je još pjesnik, i ne mora da brine, on je već u carstvu vječnom.
Miroslav Jovanović Timotijev bio je pjesnik, prozaista, književni kritičar, esejista, kolumnista, pisac za djecu. Rođen je 1950. godine, a prvu pjesmu „Južno od mojih očiju“ objavio je 1968. u beogradskom “Čiku”. Objavio je desetak knjiga za odrasle i pet za djecu. Prevođen je na nekoliko stranih jezika, zastupljen u izborima i antologijama, dobitnik nagrada i priznanja, među kojima i Udruženja pisaca za djecu i mlade za životno djelo, odnosno ukupan književni opus i izuzetan doprinos književnosti za djecu. Pisao je zanimljive kolumne za nekadašnji časopis “bARS” i portal Bar Info. U humanitarnom projektu koji je inicirao “Mijenjao bih životnu priču”, poklonio je preko 2.000 knjiga.
Bio je veliki prijatelj Radio Bara i sa suprugom Mimom, njegov najvjerniji slušalac.
Miroslav Jovanović Timotijev sahranjen je danas u 13 sati, po sopstvenoj želji u krugu porodice, na groblju Gvozden brijeg.
