U porodici Dragana Vučeljića u barskom naselju Polje, Božić se dočekuje uz tradicionalne običaje i želje koje simbolizuje najradosniji hrišćanski praznik – novo rađanje, pomirenje i bratsku ljubav.
Obilježavanje Božića počelo je juče, na Badnje jutro, kada je domaćin sa muškim nasljednikom pred zoru otišao u planinu po badnje drvo. Žene su ih dočekale kući sa priganicama, kiteći drvo maslinovim grančicama i lovorovim lišćem.
“Sinoć smo badnje drvo unijeli u kuću, a žene su ga posipale orasima, pšenicom i bombonima, dok su se djeca radovala i trčala da uhvate bombone. Tradicionalno, hrastovo drvo, na kojem se Isus grijao kada je rođen, nalažemo i blagoslovimo vinom, a zatim slijedi obilna, ali posna večera, kada uz božićne pjesme dočekujemo praznik”, ispričao je Dragan Vučeljić, koji nam je kazao da je prvo božićno jutro počelo odlaskom u crkvu, gdje su prisustvovali Božićnoj liturgiji, i pričestili se nakon četrdesetodnevnog posta.
“Ove godine, zbog zdravstvene situacije, išli smo samo djeca i ja, a nakon službe smo svi kući porodično, na okupu i čekamo najbliže, ali i sve druge komšije, prijatelje, bez obzira na vjeru, svako je dobrodošao. Mirobožamo se uz uobičajeni pozdrav ‘Mir Božji, Hristos se rodi’”.
Dragan je objasnio i zašto je Božić najradosniji hrišćanski praznik.
“To je dan kada se Gospod rodio, a od Isusovog rođenja počeo je novi vijek i novo rađanje. Gospod se rodio kao mali, ali je postao veliki, i svi bi trebalo da se trudimo da činimo dobra djela, budemo uz Gospoda i postanemo bolji. Dom ukrašavamo badnjakovim grančicama, ali i pšenicom, koju smo posadili dvije nedjelje prije Božića, i lovorovim lišćem. Pšenica simbolizuje rađanje iz mrtvog sjemena, a lovor su naši preci koristili kao lovorov vijenac, i simbol pobjede nad svime – života nad smrću i dobra nad zlim. Ispod toga postavljamo ručno izrađen prikaz Hristovog rođenja u pećini, sa jaslama, pastirima i mudracima koji ga okružuju, i koji su došli da se poklone Bogomladencu Hristu”.
Božić se, naglašava, dočekuje u krugu porodice i bogatu trpezu, za koju je u kući Vučeljića bila zadužena baka Radojka. Običaj spremanja tradicionalnih Božićnih jela ponijela je iz svog rodnog kraja – Spiča, i pridržava ga se već decenijama.
“Naučila sam još od moje babe što se i kako sprema za Božić. Pomogle su mi snaha, kćerke i unuke, i na našoj trpezi danas su tespišta, štrudla, sitni kolači, neizostavni raštan sa suvim mesom, domaće kobasice, svinjsko pečenje, razne vrste salata i drugo, a tu je i Božićni kolač – česnica, u koju stavljamo novčić, lomimo je za vrijeme ručka, a onaj koji ga pronađe dobija poklon. Dok ja živim biće ovako, i spremaće se na ovaj način, a nadam se, da će, kada umrem, i dalje moja djeca nastaviti ovu tradiciji”, kaže Radojka, koja ističe da je posebno srećna što ima punu kuću na Božić- sina, snahu i troje unučadi, Stefana, Valentinu i Mariju.
“Ništa ljepše od toga”, kaže ponosno Radojka.
Njeni unučući sa nestrpljenjem i posebnom radošću čekaju Božić, zbog, kako su nam ispričali, slavljeničke atmosfere, ukrašenog ambijenta i poklona koje dobijaju.
Stefan (12 godina) i Valentina (11 godina) već godinama pohađaju časove vjeronauke kod učiteljice Slavice Orlandić, a skoro im se pridružila i četvorogodišnja Marija. To im omogućava, kazali su, da nauče sve o hrišćanskoj vjeri, ali i dobrom i pravednom ponašanju.
Stefan je i učenik petog razreda Muzičke škole, u klasi profesora Aleksandra Basaraba, te je uz harmoniku i pjesmu, Božić u kući Vučeljića još radosniji.
Dragan i Radojka Vučeljić su, uz želje za dobro zdravlje, slogu i mir među ljudima, čestitali najradosniji hrišćanski praznik, uz poznati pozdrav “Mir Božji, Hristos se rodi”.
“Želimo svima mir, bratsku ljubav, zdravlje, sreću, da se svi bratski izmirimo, poštujemo, i da niko nije u zavadi, bez obzira na naciju i vjeru”, poručio je Dragan. Slične poruke ima i njegova majka Radojka.
“Želim svima dobro zdravlje, da se volimo, slažemo i ne odvajamo, bez obzira koje smo nacije i vjere, jer svi smo jedno i Bog je jedan”, zaključuje Radojka.
