Sinoć je u Dvorcu kralja Nikole otvorena izložba umjetničkih radova nedavno preminulog crnogorskog slikara i crtača Uroša Toškovića.
Ovaj osobenjak smatrao se jednim od najvećih crnogorskih, pa i evropskih likovnih umjetnika današnjice, a prema ocjeni internacionalnih kritičara važio je za jednog od najboljih svjetskih crtača XX vijeka. Njegovi radovi nalaze se u mnogim kolekcijama, a upravo u Dvorcu izložena su djela iz privatnih kolekcija Jovana Joca Radovića i Nenada Radovića, kao i iz Legata Uroša Toškovića, koji je zavještan Galeriji “Velimir A. Leković” kao poklon poznatog kolekcionara Momčila-Moše Todorovića.
Urošev životni i umjetnički put kretao se između svjetla i tame, kao da je živio vječitu dramu koja je tragala za savršenstvom.
“Dosljedan svojoj nedosljednosti, iščekivali smo Uroševu neočekivanost, lucidnost, vrcavost, koja istovremeno plaši i plijeni. Osvajao je i odbijao. Svakako uznemiravao i činio nezaboravnim sebe – hodajuću umjetnost, živi crtež, crn, ugljenisan, kao da se namjerno družio sa smrću ne bi li je spoznao i oslobodio je se, jer strahujemo od onog što ne poznajemo. A Uroš se sa smrću sreo u ranom, ratnom djetinjstvu. Ona je bila njegov pratilac i učitelj, njegov neprijatelj i saborac”, rekla je dr Anastazija Miranović otvarajući izložbu.
Selektorka likovnog programa Barskog ljetopisa istakla je još da, “ako je u savremenoj crnogorskoj umjetnosti postojao umjetnik koji je živio svoju umjetnost, kod kojeg je bila nevidljiva granična linija odvajanja umjetnika od čovjeka, onda je to bio Tošković”.
Ovaj umjetnik-ratnik, kako ga je Miranovićeva nazvala, ostaće upamćen po kontraverznim i neuobičajenim nastupima, po “odbacivanju poželjnih društvenih konvencija”, i otporu prema izložbama.
Izložba radova Uroša Toškovića biće otvorena za posjetioce do 18.jula.
Iste večeri je na Ljetnjoj pozornici Doma kulture, u sklopu pratećeg programa “Ljetopisa”, odigrana prva predstava za djecu “Ah, šta sve mora jadno dijete” Gradskog pozorišta iz Podgorice.
Ova duhovita priča o začeću i dolasku djeteta na svijet, njegovim prvim koracima i mukama sazrijevanja, te odrastanju, odigrana je čak 199. put. Za dvadeset tri godine igranja, mijenjao se ansambl, priča se nadograđivala u hodu, ali promijenila se i publika. Glumac Gradskog pozorišta Dejan Đonović kaže da je ključ njenog dugogodišnjeg trajanja i aktuelnosti upravo u ljubavi koju glumci unesu u predstavu.
“Večeras smo vidjeli da i nakon 23 godine, koliko živi ova predstava, publika je sa uživanjem gleda, smije se i reaguje. Mi priču gradimo od predstave do predstave, takav je žanr da uvijek možemo da iznenadimo, ali ključ njenog trajanja je upravo ljubav i zaigranost koju osjećamo dok je igramo”, istakao je Đonović.
Đonović je, zajedno sa kolegom Sejfom Seferovićem, član prve podjele ove predstave, koju je pisala i režirala Miroslava Mima Janković. Uz nju su odrasle brojne generacije, a današnja djeca imaju drugačija interesovanja u odnosu na ona od prije 23 godine. Ipak, Đonović smatra da se nisu promijenila djeca, već roditelji. Sa dvojicom veterana Gradskog pozorišta, u aktuelnoj postavi igraju Dijana Dragojević i Sanja Popović.
