Jedan od najboljih barskih maslinara, Redžep Kolar, poziva vlasnike imanja da se vrate poljoprivrednoj proizvodnji. Aktuelna situacija sa koronavirusom i sve izvjesnija ekonomska kriza na globalnom nivou, još jednom su potvrdili da je investicija u ovu privrednu granu najsigurnija. Vrijeme epidemije COVID-a 19 kod nas, Kolar je proveo u svojim maslinjacima, gradeći međe i njegujući stabla.
Redžep Kolar je počeo maslinarstvom da se bavi prije četrdeset godina, kada je naslijedio 14 korijena masline. Iz godine u godinu je, vrijedno radeći i zarađujući, sakupljao novac i kupovao nove maslinjake. Sada ima 500 stabala i značajan kapital. Poslednjih godina puno sredstava ulaže u međe, kako bi zaštitio svoje maslinjake, a tome je prethodila i izgradnja puta do plantaža u Velembusima.
“Cijelo vrijeme korone proveo sam ovdje, gradeći međe i podzide, jer je zemljište strmo i masline se moraju zaštititi, kako ih voda ne bi potkopala. Prije toga sagradili smo put, jer kamioni sa materijalom ne bi mogli doći do maslinjaka. Udružilo se nas osmoro maslinara, a dobili smo i podršku Opštine Bar i sagradili put u dužini od 300 metara”, kazao je za Radio Bar i Bar info, Kolar, koji ističe da je prethodnih mjeseci, dok je harala korona, kroz maslinjake u Velembusima i Kurilu, vidio najviše Barana, koji su u maslinjacima tražili mir.
“Nikada nije bilo toliko šetača u maslinjacima, sigurno 200-300 dnevno. Šetali su, uživali u prirodi, gledali što radim i davali mi podršku. Korona i ekonomska kriza pokazali su još jednom koliko je važno da se okrenemo poljoprivrednoj proizvodnji, jer jako selo znači- jaka država”, kaže Redžep Kolar, koji smatra da je Društvo maslinara, osnovano prije osamnaest godina, dalo značajan podstrek tome, kao i festival “Maslinijada”, koji je ustanovilo to udruženje.
“Ja sam član udruženja, koje se danas zove ‘Antivari’, od samog početka, mislim da je moja članska karta pod rednim brojem deset. Udruženje ne bi vrijedilo bez nas, velikih maslinara, niti bismo mi mogli bez njega. Dosta je učinilo na unaprjeđenju maslinarstva, a manifestacija “Maslinijada”, koja je okupljala i do 12.000 posjetilaca, doprinjela je da se vidi ono što radimo, ali i da proizvođači dobiju novi podstek i podršku. Išao sam na brojne manifestacije i festivale, ali, vjerujte, nijedna se ne može mjeriti sa našom Maslinijadom, koju su osnovali najstariji maslinari, okupljeni sada oko ‘Antivari’ udruženja”, ističe ponosno Kolar.
Poslednjih godina, Opština i Ministarstvo poljoprivrede, iz agro budžeta, kaže, daju značajne subvencije proizvođačima, što prije nije bio slučaj. On je 2004. godine, kada je proglašen za najboljeg proizvođača maslinovog ulja u Crnoj Gori, imao rekordan rod – 22 tone maslina i 5 tona ulja.
Nakon investicionog buma kod nas, nuđeno mu je preko milion eura za dio imanja pod maslinama i šumom, ali nije želio da ga proda.
“Mogao sam da prodam 23.000 m2 za milion i sto pedeset hiljada eura, ali da su mi ponudili i duplo više, ne bih pristao. Htio sam da zaštitim imovinu, i stalno sam kupovao nove plantaže, a nikada nisam prodavao. Taj novac sigurno bi se potrošio, i to u pogrešnom smjeru. Uticao bi na porodicu i njen sklad, sigurno negativno, a ne bih danas imao šumu i masline, koji su mi vrijedniji od novca. Ogradio sam to imanje, u krugu od kilometar i po, i u okviru njega gajim koze. Imamo sir, meso, mlijeko, đubrivo za masline… Imanje ostaje, a pare bi se potrošile”, priča mudro ovaj vrijedni barski maslinar i dodaje:
“Maslinjaci su školovali i prehranili moju djecu, obezbijedili im rješavanje stambenog i svih drugih egzistencijalnih pitanja, ali, što je najvažnije, nadam se da sam i njima i unucima, usadio ispravan odnos prema pravim vrijednostima u životu”.
