Na gradskom groblju Gvozden brijeg u Baru, danas je sahranjen primarijus, dr medicinskih nauka, Duško Kljakić, koji se 45 dana, najprije u Baru, a zatim u Podgorici i Gracu, borio sa koronavirusom. Omiljeni barski ljekar, koji je bio i odličan poznavalac istorije crnogorskog pomorstva i brodarstva, sahranjen je u krugu najuže porodice. U vrijeme sahrane, u 15 h, brodovi svjetski poznate kompanije-MSC, Mornarice Vojske Crne Gore, Uprave za pomorsku sigurnost i drugi čamci i remorkeri koji su se zatekli u barskoj luci, sirenama su se oprostili od prijatelja i čovjeka koji je dao značajan doprinos naučnom razvoju pomorske djelatnosti, ne samo kod nas, već i u regionu, ali i od svih ostalih žrtava koronavirusa.
Dr Dragoslav Tomanović, direktor Opšte bolnice Bar, u kojoj je dr Kljakić radio do smrti, istakao je danas da je nemjerljiv njegov doprinos radu i uspjesima ove zdravstvene ustanove.
“Sa kolegom Duškom dijelio sam više od šesnaest godina radnog iskustva. Njegova intelektualnost, iskustvo i ljudska smirenost, doprinosili su uspjehu liječenja pacijenata. Nažalost, ni najsavremenija dostignuća u liječenju, na najprestižnijoj evropskoj Univerzitetskoj klinici za plućne bolesti, u Gracu, nijesu pomogla dr Kljakiću da se izbori sa koronavirusom. Vjerovali smo da će njegov hrabri duh pobijediti. Naše nade se, nažalost, nijesu ispunile. Dr Duško Kljakić je bio beskompromisni profesionalac, dobar kolega, uspješni ljekar, dragi sugrađanin i birani prijatelj”, istakao je dr Tomanović.
Dr Duško Kljakić, širokog spektra obrazovanja, bio je i izuzetan poznavalac pomorstva i brodarstva.
“Da nijesam doktor, bio bih kapetan broda”, govorio je.
Dalibor Pelević, rukovodilac kompanije MSC-predstavništva za Crnu Goru, kazao je da dr Kljakića, ljudi iz struke smatraju jednim od najboljih poznavalaca istorije crnogorskog brodarstva.
“Koliko je bio priznat i poznat u tome, govori činjenica da je imao prijatelje u Hrvatskoj i Sloveniji, koji su ga zamolili da im za potrebe izrade njihovih naučnih radova, pošalje literaturu, spise i ogromnu arhivsku građu koju je posjedovao o ovim oblastima. Slali smo traženi materijal kolegama u luke Ploče, Rijeka i Kopar, koji su ga dalje distribuirali. Danas imamo obrnutu situaciju- naši naučnici traže asistenciju od kolega u Hrvatskoj i Sloveniji, u vezi sa obimnim spisima koje su dobijali od dr Kljakića. To nije priznanje samo za Duška, već za cijelu Crnu Goru”, istakao je Pelević, koji je naveo da je dr Kljakić za njega lično bio uzor i inspiracija.
“Nadao sam se da će pobijediti u ovoj bici i da ćemo zajedno, kada se vrati, praviti bazu za mnogo intenzivnije logističke operacije, preko Luke Bar, odnosno da ćemo ovdje, za deset do petnaest godina, vidjeti mnogo veće brodove nego do sada. To smo mogli da očekujemo radeći sa nekim kao što je bio Duško – on je bio naš stariji brat. Sada nam ostaje da to sami radimo i ostvarimo njegov san. Nastavićemo njegovim putem, a sigurni smo da će nas Duško odnekud posmatrati i da će biti zadovoljan, jer će u tom našem zajedničkom uspjehu biti veliki njegov udio. Slava mu”, kazao je Pelević, koji je objasnio da su sirenama sa broda kompanije MSC u 15 h, kada je sahranjen dr Kljakić, željeli da se na simboličan način oproste od prijatelja i čovjeka, čija su velika ljubav i hobi, bili brodovi i pomorstvo.
Sirenama su počast dr Kljakiću i svim žrtvama koronavirusa odali i brodovi Mornarice Vojske Crne Gore, Uprave za pomorsku sigurnost i svi drugi koji su se zatekli u barskoj luci.
“Dobri čovjek, Dule”, kako su Barani oslovljavali omiljenog doktora, na vječni počinak ispratili su supruga, djeca, roditelji i brat, ali sa mislima i bolom u srcu i brojni njegovi sugrađani i kolege.
