Likovni program, nakon pandemije, u galeriji “Velimir A. Leković”, otvoren je izložbom “Pariske reminiscence”, istaknutog crnogorskog stvaraoca, Slobodana Boba Slovinića.
Evropskoj metropoli, “gradu svjetlosti”, uvijek inspirativnom za umjetnike, Slovinić je posvetio nekoliko ciklusa i literarnih zapisa, a poslednji, koji je premijerno predstavljen u Baru, je umjetnikov doživljaj jednog novog i sasvim drugačijeg Pariza.
Postavku je otvorio upravnik Galerije, dr Milun Lutovac.
Slobodan Bobo Slovinić je istaknuti crnogorski stvaralac u kulturi i umjetnosti. Iza njega je šest decenija stvaralaštva u slikarstvu, likovnoj kritici, enterijeru i grafičkom dizajnu. “Pariske reminiscence”, u gvaš tehnici, nastale su prilikom Slovinićevog poslednjeg boravka u jednom od centara evropske kulture i umjetnosti.
“Po deseti put sam boravio u Parizu, 2017. godine, kada sam slavio šezdeset godina stvaralačkog rada i pedeset godina braka. Odlučio sam da ta dva značajna jubileja obilježim, sa svojom suprugom, posjetom gradu koji me inspiriše na poseban način. Za mjesec, koliko smo boravili u Parizu, nastali su ovi gvaševi i novi zapisi. To je ‘melange’ grada koji se drastično mijenja. To više nije lijepi, stari, uspavani megalopolis, pun muzike i ljepote, već grad koji vri, i koji pulsira nevjerovatnom brzinom. U arhitekturi se ruše čitavi kompleksi, zgrade, i podižu nove, od stakla, betona i metala. To novo vrijeme u Parizu je na mene ostavilo puno traga, a ovo su, u stvari, djela koja predstavljaju mješavinu starog i novog Pariza”, kazao je za Radio Bar i Bar info, Slobodan Slovinić, koji je objasnio i razliku ovog, u odnosu na svoj raniji ciklus “Pariski zapisi”.
“Oni su rađeni na sličnoj podlozi. Pravio sam i tada i sada dnevničke zapise, ali u tom davnom ciklusu koristio sam pero i tuš, uslovno rečeno lakšu tehniku. Dakle, razlika je u tehničkom smislu. To je Pariz iz mog ugla, zadovoljan sam ovim opusom , ali i time što ga prvi put predstavljam u Baru i što je došlo ovoliko publike”, kazao je Slovinić, koji je istakao da su, uprkos različitim poljima kreativnosti, supstitut njegovog stvaralaštva slikanje i pisanje.
“Likovnim reminiscencama, apstraktnih sadržaja i struktura, Slobodan Slovinić, tihim glasom posvećenog stvaraoca, sugeriše da je lična tačka gledišta ona koja jedino omogućava sagledavanje svijeta u njegovoj istinitosti, i da svaki čovjek, u službi vještine i vrline, ima svoju tačku i misiju istine”, kazao je na otvaranju dr Milun Lutovac, koji se osvrnuo i na period zatišja, ne samo u umjetnosti.
“Veliko je zadovoljstvo, nakon nekoliko mjeseci izolacije, ponovo otvoriti vrata Galerije. Kao što to uvijek biva, umjetnost je prva koja pravi otklon, otvara vrata i šalje dobru poruku, poslije jedne velike lekcije koju je svijet doživio. Zaustavljen je naglo i neočekivano, a enigma je što će se dalje dešavati. Sve je to nametnulo i preispitivanje-da li smo sve ovo, na neki način, zaslužili”, zapitao se dr Lutovac.
Umjetnik Slobodan Bobo Slovinić i dalje stvara, jer, kako navodi, “u životu svakog ljudskog stvorenja, najvažnije je ono što konkretno ostaje poslije vječnog odlaska, a to su samo djela, slike, knjige, zapisi, i možda, sjećanja, koja brzo nestaju”.
