Na današnji dan, 6. jula 1944. godine, prije 76 godina, na barskom Belvederu njemački okupator je sa domaćim pomagačima strijeljao deset mladih ljudi, Baranki i Barana. Zbog aktuelne situacije sa koronavirusom manifestacija “Crvene košulje”, koja je do sada 38 puta održana u njihovu čast, neće biti realizovana kako su to organizatori zamislili, ali se sjenima tragično stradale omladine, od kojih niko nije bio stariji od 20 godina, u prijepodnevnim satima poklonila dvočlana delegacija UBNORA i antifašista Bara i Opštine Bar.
Tim povodom gost u prijepodnevnom programu Radio Bara bio je general JNA u penziji, te potpredsjednik UBNORA i antifašista Bara Špiro Niković, koji je istakao da su njihove crvene košulje biblijski simbol stradanja crnogorskog naroda u borbi za slobodu i veličinu njihove žrtve nikad ne smijemo zaboraviti.
“Bar ni ovog šestog jula nije zaboravio žrtve deset djevojaka i mladića iz Starog Bara koje su njemački vojnici strijeljali na današnji dan 1944”, rekao je Niković.
Podsjećajući se tih vremena, on je kazao da je nekoliko dana ranije jedan domaći špijun, saradnik njemačkog okupatora prokazao grupu mladih djevojaka i mladića, koja se okupljala u kružoku u kojem su raspravljali o dolazećim vremenima i slobodi koja se već nazirala.
“U ovoj grupi koja se okupljala i koja je šestog jula 1944. godine strijeljanja bili su: brat i sestra Zorka i Đorđije Đurović, Milenko Kirović, brat i sestra Ljubica i Stojan Kovačević, Rizo Isaković, Andrija Martinović, Veliša Pavićević, Vojislav Ratković i Matija Zanković”, kazao je Niković.
Oni su uhapšeni i bačeni u tamnicu, koja se nalazila u Tatarovici u starobarskoj tvrđavi.
Odlukom njemačkog komandanta potpukovnika Hartmana, ovi mladi ljudi su izvedeni na strelište u maslinjaku na Belvederu, a naredbu su izvršili saradnici okupatora.
“Krv ovih mladih ljudi, naših kćeri i sinova, naših sestara i braće, naših drugarica i drugova i prijatelja oblila je njihove grudi. Rođene su Crvene košulje, najsvjetlija zvijezda epopeje slavne antifašističke borbe crnogorskog naroda”, istakao je Niković.
Kako je rekao general Špiro Niković, nevine žrtve Zorke, Đorđija, Milenka, Ljubice, Stojana, Riza, Andrije, Veliše, Vojislava i Matije duboko su se zarile u ranjenu dušu našega naroda. “One su istoga trena postale slavni, sastavni dio sjajnoga đerdana trinaestojulskih vatri – vječni simbol borbe za slobodu, borbu protiv fašizma i nacizma, najvećih zala civilizacije”.
On je kazao da je moderna, napredna i demokratska Crna Gora ugradila i ugrađuje Crvene košulje u antifašističke temelje svoje kuće.
“U znak vječnog sjećanja i dubokog poštovanja žrtve ovih mladih ljudi, organizacija Udruženja boraca NOR-a i antifašista Bara na godišnjicu Crvenih košulja već 38 godina obilazi spomen obilježje na Belvederu, djelo poznatog barskog vajara Mila Vukčevića i sa prigodnom manifestacijom na kuli starog barskog grada sa crnogorskim kulturnim radnicima i umjetnicima, kao i omladinom, prizivaju sjećanja, ali i poštovanje primjera viteške žrtve ovih vječno mladih Barana. Ove godine nažalost zbog mjera NKT-a to ćemo preskočiti”, rekao je Niković.
Na kraju, general Niković je imao i poruku naročito za mlade.
“Dugo još poslije rata mislilo se da su nacizam i fašizam pobijeđeni i mrtvi. No to nije tako. Svijet je ponovo suočen sa ovom opakom prijetnjom čovjekovoj elementarnoj slobodi. Ove dvije pošasti širom svijeta ponovo suludo kidišu na čovjekovu slobodu i pravo na častan život. Danas vidimo da od nacizma i fašizma ima goreg stanja i shvatanja. To je klero-fašizam, koji svoje ideale nastranosti crpi iz mraka inkvizicije i ranije, odnosno XII vijeka. Zato, Crvene košulje u srcima naših ljudi i naše mladosti su garant naše vječnosti. Neka je vječna Crna Gora”, rekao je Niković.
Gost u prijepodnevnom programu Radio Bara bio je i naš kolega, pjesnik i humanista Rajko Joličić koji je pročitao pjesmu “Orfejima belvederskim”, posvećenu mladićima i djevojkama strijeljanim na Belvederu zato što su imali svoje snove, što su voljeli slobodu i svoje crvene košulje.
