“Hemingvej južnih mora, sveštenik grešne crkve, simbol i svetionik Bara, utemeljitelj novinarstva u gradu pod Rumijom, jedan od najboljih crnogorskih i jugoslovenskih novinara, i Majakovski i Jesenjin, robustan, a dobre duše i mekog srca”, ovako su kolege i učesnici sinoćnje promocije okarakterisali Božidara Boška Miloševića, koji je svojim životom i profesijom, kojoj je dao sebe, ostavio trajan trag i sjećanje.
Prilog tome, nesumnjivo je i knjiga Boškovih reportaža o malim – velikim ljudima i njihovim sudbinama “Bar: svjetionici jednog vremena”, čiji je izdavač “Mediteran Multimedia”. Njenim predstavljanjem zaokružen je bARS, segment Barskog ljetopisa posvećen barskim stvaraocima i autorima koji su pisali o Baru.
“Odavno nisam pročitao interesantnije novinarsko štivo. Malo Boškovih priča sam znao iz nje, samo onih desetak objavljenih u knjizi ‘Sveštenik grešne crkve’, koju je priredio Savo Gregović. Boško nije reciklirao svoje tekstove. Istina, nije ni imao kad, umro je mlad. Mi smo posudili mnoge glavne junake iz njegovih davnih tekstova, a da to nismo znali – slijepog telefonistu Mija Plamenca, legendarnog direktora ‘Prekookeanske’ Andriju Dabanovića, dobrotvora Miloša Petrovića, robustnog Stanka Mrđenovića, ugledne učitelje Dušana Markovića i Danila Mitrovića, nosača Velišu Pištu, crnogorsku ljepoticu iz 1907. Milenu Delibašić, udatu Leković, strankinje koje je ljubav dovela u Bar i mnoge druge… Boško je pisao sa dobrom namjerom, ne da proslavi sebe, nego junake svojih priča”, kazao je glavni i odgovorni urednik Radio Bara Milan Vujović, koji je osnove novinarstava učio od Boška, a kasnije ga i naslijedio na mjestu dopisnika “Politike” iz Bara.
Ono što je bilo karakteristično za Boška jeste i to da je bio čovjek od integriteta, novinar sa stavom.
“A, u to vrijeme je bio stalno na udaru, jer je njegova riječ u ‘Politici’ imala veliku specifičnu težinu. Osim toga, bio je ‘jedna slamka među vihorove’, kao rodonačelnik barskog novinarstava, dok mu se nije pridružio Momo Popović. Fanatično je bio odan svojoj profesiji, novinarstvu. I bio je nesklon kompromisima koji su zadirali u dušu. A, uvijek mu je duša bila važnija od svakodnevnih životnih blagodeti do kojih se dolazi sa manje ili više kompromisa”, istakao je Vujović.
Boška se na promociji prisjetio i njegov kolega, iz stare plejade novinara “Politike”, Miroslav Stojanović, stalni dopisnik tog lista iz Bona i specijalni izvještač iz više evropskih država.
“Za mene su Boško i Bar neodvojivi pojmovi. Bio je prepoznatljivi barski simbol i jedan od svjetionika ovog grada, kako je i naslovljena knjiga Boškovih tekstova koja nas je večeras okupila. Niko prije njega nije tako snažno osjećao damare ovog grada, a njegovi tekstovi bi mogli da budu ‘praktična škola’ novinarstva – kako nastaje priča uzeta iz same srži života, sa lica mjesta (sa jednim svojim junakom razgovarao je na njegovom radnom mjestu, na vrhu ogromnog lučkog krana), kako se razgovara sa sagovornikom, neposredno, oči u oči. U njegovim tekstovima nema ironije, sarkazma, podsmjeha… Čovjek širokih znanja i raznovrsnih interesovanja, uspijevao je da se od palanačkog duha spasava moralnom i intelektualnom vertikalom. Da čuvajući bespogovorno sopstveno dostojanstvo, čuva dostojanstvo profesije. Da ostane i opstane moralno čist i visoko uvažavan”, kazao je Stojanović, koji je zaključio:
“Ime umije ponekad da odredi prirodu i sudbinu jednog čovjeka. Božidar Milošević je, zaista, bio božji dar za ovaj grad, za profesiju, i, posebno, za njegovu porodicu. Ne volim jake, prejake riječi, ali, završavajući slovo o Bošku, reći ću jednu koja se ovdje, u Crnoj Gori, bolje razumije nego igdje – bio je LJUDINA. I zbog toga bi u ovom gradu, njegovom Baru, trebalo pod imenom Božidara Miloševića, kao svjetionika jednog vremena, da ostane neki znak trajnijeg značenja i zračenja”, poručio je ugledni novinar Miroslav Stojanović, naglašavajući da je smrt nemoćna gdje ostaje sjećanje, a gradovi koji gaje sjećanje, kazao je, imaju dušu.
“Ovo veče, nakon trideset godina od smrti Boška Miloševića, potvrđuje da ga njegov grad nije zaboravio”, zaključio je Stojanović.
Urednik knjige i selektor bARS-a Željko Milović, ispričao je kako je nastala knjiga Boškovih reportaža “Bar: svjetionici jednog vremena”, tragajući za pričama, zajedno sa Boškovim sinom, Vanjom, koje je poznati novinar pisao za “Pobjedu” i “Politiku”. Najavio je i drugu knjigu koja će obuhvatiti Boškove tekstove nastale poslije 1979. godine.
“Osim novinarske dokumentaristike, koja obilježava njegov rad, Boško je imao nesumnjivi literarni dar. Likovima i događajima davao je neki ‘magični touch’, a zahvaljujući ovoj knjizi, svi oni dobili su novi život”, kazao je Milović.
Veče je počelo autobiografskom pričom Boška Miloševića “Beračice u oktobru”, koju je iz off-a pročitala Maja Tomović, a publika je na video bimu vidjela i karikature našeg poznatog karikaturiste, inspirisane Boškovim pričama, Gorana Šćekića. Bila je u prilici da čuje i zanimljive anegdote, kojih su se prisjetili njegove kolege iz nezaboravnih druženja sa poznatim novinarom, koji je bio istinski boem i ljubitelj kafane, isto toliko koliko je pasionirano bio posvećen i volio novinarsku profesiju, svoj grad i ljude koji su mu utkali dušu.
Umro je tako, kako je i želio, mirno i brzo, za kafanskim stolom, 5. aprila 1994. godine, prerano, u 57. godini, a na vječni počinak ispratili su ga trubači, njegovi drugari u dugim, kafanskim noćima.
Ovom večeri spuštena je zavjesa na ovogodišnji bARS, u sklopu kojeg je publika, za mjesec i po, vidjela niz zanimljivih izložbi, promocija knjiga, koncerata.
Selektor bARS- a, Željko Milović zahvalio se publici i Kulturnom centru, naglašavajući da su posjećenost i interesovanje bili znatno veći nego poslednje tri godine.
Moderator ove promocije je bio novinar Radomir Petrić.
