Povodom dobijanja specijalnog priznanja ISKRA, za građanski doprinos opštem dobru, posjetili smo NVU Žene Bara i Narodnu kuhinju, u kojoj ove plemenite dame svakodnevno spremaju obroke za ugrožene porodice. Za njima je i niz drugih humanitarnih akcija, a uprkos teškoćama i preprekama na koje su nailazile, uspjele su da rade bez prestanka, od osnivanja 2018.godine. Na pitanje kako, odgovaraju da su se uvjerile da postoji viša sila koja otvara vrata dobroti.
“Žene Bara” okupljene u istoimenom udruženju, već tri godine, gotovo bez dana prestanka, hrane gladne sugrađane, obezbjeđuju osnovne uslove za život najsiromašnijoj kategoriji stanovništva, doniraju knjige, školski pribor, odjeću, obuću, pomažu u sakupljanju sredstava za liječenje bolesne djece i drugo, a njihovi nadljudski podvizi ogledaju se i u posljednjoj humanitarnoj akciji, kada su krenuli u gotovo nemoguću misiju – kupovinu stana porodici Marinković, koja je decenijama živjela bez najelementarnijih uslova, pod nadstrešnicom.
Nije bilo lako, posebno u godini pandemije, zato im je, tim prije, nagrada ISKRA, mnogo značajnija.
“Mislim da ne postoji čovjek koji se ne bi radovao kad za svoje djelovanje dobije makar pohvalu. Na ovo priznanje gledamo kao na putokaz, znak pored puta, koji nam potvrđuje da je naš pravac ispravan, i da moramo da nastavimo dalje, možda, još mnogo više i jače nego do sada. Jer, pandemija je usložila socijalnu situaciju, pa na naša vrata svakodnevno dolazi sve više sugrađana kojima je potrebna pomoć”, kazala je za Radio Bar i Bar info, predsjednica NVU „Žene Bara, Ljiljana Vujović, koja navodi, da se uzuzev iz lokalnog budžeta, (odakle dobijaju 15.000 € godišnje) finansiraju isključivo zahvaljujući donacijama plemenitih ljudi.
“Veoma smo zahvalni Opštini Bar na toj podršci, ali moram reći da je ona stigla tek u decembru, a morali smo preživjeti godinu. Našim apelima za pomoć odazvali su se brojni sugrađani i stanovnici drugih gradova, ne samo u našoj zemlji, već širom svijeta, kojima udaljenost nikada nije predstavljala prepreku u namjeri da nam pomognu. Neizmjerno smo zahvalne svim tim ljudima, zahvaljujući kojima Narodna kuhinja i dalje funkcioniše. Uvjerile smo se da postoji viša sila koja otvara vrata dobroti”, priča Ljiljana, otkrivajući nam na koje su još svoje akcije, posebno ponosne.
“Na početku pandemije, prošle godine u martu, u roku od 12 sati okupile smo 40 volonterki i sašile preko 10.000 maski, koje smo poklonile institucijama, privrednim društvima i svakom sugrađaninu koji je došao po zaštitnu masku na naša vrata. Nijesmo imale novca da, možda, kupimo respiratore bolnici, ali smo htjele da makar na ovaj način doprinesemo zajednici u tom teškom momentu. Maske smo ponijele i djeci, štićenicima Doma u Bijeloj, kada su krenuli u školu. Jednako nas raduje i podjela 120 primjeraka školskog pribora, 320 novogodišnjih paketića za djecu kojima Djeda Mraz nikada nije donio poklon, a koja su sanjala da i njih obraduje uoči praznika. Renovirale smo kuće pet ugroženih porodica, a kruna našeg rada u 2020. godini bila je kupovina stana za porodicu Marinković. Prošla, teška 2020. godina za nas je bila velika životna škola. Naučile smo kolika je snaga srca kada neko želi da pruži dobro, da odvoji od svoje porodice dio dragocjenog vremena i daruje ga drugome. Sve to vrijeme bile smo oslonjene jedna na drugu i na dobra srca naših sugrađana, jer ono što radimo dotaklo je srca i duše tih velikih ljudi. Nemoguće ih je pobrojati, svaka donacija nam je važna, od jednog eura, kilograma brašna i šećera naših sugrađana, od kojih mnogi žive od malih penzija, do onih većih, poput 15.000 € koje smo dobili od našeg dobrotvora na početku pandemije… Zatim, svakog mjeseca dodatna sredstva za plate naše samo tri članice (jer sve ostale volontiramo) koje putuju i po 15 km da bi u zoru, u pet sati bile ovdje i počele sa kuvanjem obroka”, ističe Ljiljana Vujović, koja je izrazila nadu da će nova Vlada u ovoj oblasti donositi zakone i propise, konsultujući se sa humanitarnim radnicima i nevladinim organizacijama, kako bi se umrežili, napravili vjerodostojne spiskove ugroženih, a sve sa ciljem da pomoć stigne tamo gdje je i najpotrebnija.
Aleksandra Kosović, Jelena Vukmanović Dabović i Olivera Tadić, su od samog početka u NVU “Žene Bara” i Narodnoj kuhinji.
“Vodilo me to da moramo pomoći nesnađenima. Humanizam je nešto što nas pokreće i drži, od jutra, kada pomislimo da nam toga dana ne može ništa preče biti, jer nas čekaju ruke gladnih, ali sa tim legnemo i da spavamo, zadovoljne i spokojne”, kaže Aleksandra.
Za Jelenu Vukmanović Dabović, takođe nije bilo dileme da izdvoji dio vremena predviđenog za porodicu i brojne lične obaveze, kako bi pomagala drugima.
“Svaka od nas dolazi kad može, nekada svakodnevno, nekada svaki drugi dan, ali tu smo, i sve što radimo, radimo od srca, oslanjamo se jedna na drugu i to nam, uprkos teškoćama i brojnim izazovima sa kojima smo suočene, daje snagu”, ističe Jelena Vukmanović Dabović.
Na još jedan način “Žene Bara” doprinose radu Narodne kuhinje – spravljaju džemove, slatko, izrađuju suvenire, fotografije, slike, koje prodaju kako bi dopunile budžet za kuhinju, a odnedavno su i dio projekta “Urbana bašta – Plantađun”. Staklenik za proizvodnju povrća, dodijelila im je NVO “Paradigma”.
“Staklenik je mnogo važan za nas, jer, ne samo da na taj način proizvodimo razno povrće potrebno za spremanje obroka, već u njemu rade članovi najugroženijih porodica, između ostalih, i jedne koja ima sedmoro djece”, kazala je Olivera Tadić.
Mlada Jovana Marđokić priključila se kao volonterka ovim humanim ženama prije mjesec. Svakodnevno dolazi u Narodnu kuhinju, pomaže u pripremanju hrane, pakovanju obroka, nekada ih i odnosi do ugroženih, a organizuje i humanitarne licitacije na Instagram profilu.
“Motivisalo me to što svako od nas u jednom trenutku može doći u situaciju da mu zatreba pomoć, a prvenstveno, naravno, želja da učestvujem i budem dio tima koji toliko mnogo čini za naše najsiromašnije sugrađane. Ispunjena sam zbog toga i svakodnevno nekoliko sati provodim u Narodnoj kuhinji, srećna što sam našla mjesto gdje vlada ovako dobra atmosfera i gdje mogu biti korisna i doprinijeti na neki način zajednici”, kazala je Jovana, koja ističe da je „veoma bitno da se naš grad izbori da ovo NVU opstane, jer svi, u slučaju potrebe, možemo zakucati na njegova vrata“.
Žene Bara se ne predaju. I u ovoj teškoj godini, još uvijek opterećenoj epidemijom koronavirusa, biće ruka podrške siromašnima i nesrećnima. Nakon pomoći u liječenju troje mališana, nastavljaju te i slične aktivnosti. Svu pažnju, trenutno su fokusirale na podršku samohranoj majci iz Sutomora i sakupljanju sredstava za liječenje njene trogodišnje djevojčice Belme, koju, nakon niza operacija, očekuju još dvije ovog mjeseca u Beogradu.
