Izvanredna drama “Kad svijeće dogore”, u režiji Branka Ivande, zaključila je pozorišni program “Barskog ljetopisa”, u okviru kojeg je publici predstavljeno šest predstava eminentnih teatarskih kuća i manifestacija iz zemlje i regiona i jedno festivalsko koprodukcijsko ostvarenje.
Odigrana je 25. avgusta na sceni amfiteatra u Starom Baru. Ovaj komad, nastao prema istoimenom romanu poznatog mađarskog pisca Sándor Máraia, za pozorišne daske adaptirao je Christopher Hampton.
U koprodukciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i teatra “Erato”, predstava govori o cjeloživotnom prijateljstvu, ljubavi i strasti i publiku suočava sa životom, prošlošću i njihovim previranjima o (ne)preboljenim iskustvima.
Dvojica ostarjelih muškaraca evocirajući prošlost, skidajući veo po veo s tajanstvenog događaja koji je turbulentno promijenio njihove živote, prenose dramski sukob u sadašnjost i, tražeći razrješenje, plešu između osvete i pomirenja ujedno tražeći svrhu svojih života.
Preživjeti ili doživjeti samo je jedno od pitanja koja se ističu i u ovoj teatarskoj verziji Máraievog romana, a kako ističe Siniša Popović, glavni glumac, bilo bi idealno da je i jedno i drugo.
„Nismo se vodili idejom da damo isključive odgovore. Kako kaže i Henrik u komadu, to su teška, svevremenska pitanja. Trudili smo donekle da usmjerimo na odgovore, ali to nije moguće. Važno je postavljati ta pitanja“, kazao je Popović.
Teme moralnosti i cijene istine kao i svega onoga što smo spremni preduzeti za ljubav protežu se kroz ovaj komad koga odlikuje dugi monolozi koje iznosi Popović, malo replika, ponešto dijaloga i mnogo neverbalne komunikacije.
„Nije bilo jednostavno i jako je zahtjevan tekst. I Hampton je nastojao dramatizacijom prevladati tu monološku formu, a mi smo tokom proba od početka tražili prostora gdje možemo Konradu dati više teksta. To smo donekle uspjeli proširiti, ali sve je to napisano i zamišljeno kao jedna Henrikova ispovjest koja raspilće cijelu tu zavrzlamu odnosa, u drugoj polovici je više manje sve na meni“, istakao je Popović.
Ivanda se, u svom rediteljskom rješenju, odrekao pompeznih vizuelnih i scenografskih efekata i odlučio da svoje glumce vodi do dubokih intimnih odnosa.
Sudeći po reakcijama prisutnih, ovdašnja pozorišna publika preferira klasike, a te su noći višeminutnim aplauzom to i potvrdili, nagradivši maestralnu glumu Popovića, Gorana Grgića i Ive Mihalić.
