Poznati kolekcionari i terzije iz Tuzi, Vaid i Nevina Turusković, rade kostime za predstavu “Vladimir i Kosara“, koju za tradicionalni godišnji koncert priprema Folklorni ansambl “Rumija”.
Poznati čuvari naše kulturne baštine saradnju sa Barom počeli su još prije deceniju i po, sa tadašnjom rukovoditeljkom KUD “Jedinstvo”, Vjerom Kovačević, kada su uradili kompletne nove nošnje za njegove članove, kao i kostimografiju za “Spičansku svadbu”, koja je oživljena na sceni nakon više decenija. Radili su nošnje, kao i kostime i za scensku izvedbu “Barske svadbe”, Folklornog ansambl “Rumija”.
Barani su imali prilike da vide jedinstvenu kolekciju nakita i nošnji bračnog para Turusković, na poziv i u organizaciji upravnice Zavičajnog muzeja, dr Anastazije Miranović, prošle godine povodom Dana muzeja u Dvorcu kralja Nikole ( nakit), a prije toga i nošnje u Arhiepiskopskoj palati u Starom Baru, kada je obilježena Noć muzeja.
“Zbog svega toga, veoma nam je drago što smo ponovo u Baru, a rad na kostimima takvih ličnosti, kao što su bili Vladimir i Kosara, za nas je posebno izazovan i inspirativan. Kako bi ih vjerodostojno predstavili, posjetili smo manastir u Elbasanu, gdje su dugo čuvane mošti Svetog Jovana Vladimira, i gdje postoje freske sa njegovim i Kosarinim likom. Freske su dosta oštećene, ali konsultovali smo najboljeg etnologa u Albaniji, Afrditu Onuzi koja nam je dala osnovne smjernice kako bi naši kostimi bili što autentičniji, prilagođeni vremenu u kojima je živio ovaj istorijski par i onome što su oni značili i predstavljali u narodu”, kazao je za Radio Bar i Bar info, Vaid Turusković.
Kolekcionarstvo , rad na izradi nošnji koje predstavljaju bogato kulturno i etnografsko nasljeđe, kao i na kostimima istorijskih ličnosti, je više od ljubavi i puke profesionalne obaveze, istakla je Nevina Turusković.
“Kada dobijemo novi zadatak i crtež, počinje neopisiv stvaralački zanos, koji se graniči sa opsesijom. Velika je stvar oživjeti vrijeme i najznamenitije ličnosti istorije. Počinjemo da živimo njihov život, tragamo i čitamo sve što bi nam moglo pomoći u kreiranju njihove odjeće. To postaje prioritet u našem svakodnevnom životu i sve je podređeno tome. Često nam se dogodi da prekinemo ručak, neku aktivnost ili druženje sa prijateljima, jer je iskrsla nova ideja, zamisao, i odmah odlazimo za radni sto i pokušavamo da to prenesemo na modele koje izrađujemo. Velika je satisfakcija to što znamo da na taj način, zaista, radimo nešto trajno vrijedno, veliko i značajno – čuvamo našu tradiciju i ljepotu naše kulturne baštine”, sa posebnim zadovoljstvom ispričala je Nevina Turusković.
Otkrili su za Radio Bar i Bar info, što je bila ideja vodilja prilikom izrađivanja kostima za Vladimira i Kosaru, i koje materijale su koristili.
“Veoma važne su boje, koje ne smiju biti jake, već u prirodnim nijansama i svijetle, pomalo izblijedjele, prilagođene ondašnjem vremenu. Materijali su prirodni, koža, krzno i krupno tkano sukno. Boje su tada izrađivane na prirodnoj bazi, od lista oraha, kore od šipka, a kamen na pojasu u teget boji, i isti takav konac, pravili su se isključivo od kamena iz okoline Kavaje, mjesta u Albaniji. Kopčanje je bilo na osnovi fibule, a kameni, kojih nije bilo puno, ušivani su unakrsno. Oko vrata i struka je prirodno krzno od raznih životinja”, kazao je Vaid Turusković, koji je naglasio da im je rad u Baru na raznim projektima, otvorio vrata širom regiona, posebno imajući u vidu da je sve manje onih koji se bave zanatom terzije i kolekcionarstvom, a bračni par Turusković prepoznat je po izuzetnom kvalitetu izrade nošnji i kostima, i njegovanju starog i autentičnog kroja, što im je postao i zaštitni znak.
Sarađivali su sa AKUD “ Mirko Srzentić”, u predstavi “Podgorička svadba”, za koju je korištena originalna nošnja i nakit, iz njihove kolekcije, stari više od 100 godina.
Kolekcionari i terzije, Vaid i Nevina Turusković, dobili su brojne nagrade za posvećen i kvalitetan rad, između ostalih Decembarsku nagradu opštine Tuzi za doprinos u zaštiti i očuvanju materijalnog i nematerijalnog dobra Crne Gore, kao i na međunarodnom nivou, u Turskoj i Albaniji.
