Igre malih zemalja (IMZ) su najvažniji sportski događaj koji se do sada održavao u Crnoj Gori, samim tim i u Baru. Pravi junaci nadmetanja su, očekivano, sportisti, međutim, iza kulisa krije se priča o nevidljivoj vojsci mladih volontera čiji je doprinos manifestaciji od izuzetne važnosti.
Armiji crnogorskih volontera iz nekoliko gradova pridružili su se i volonteri barske Gimnazije i Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole. Angažovani su u Baru, Budvi i Podgorici, zavisno od potreba, nakon selekcije koju su sproveli profesori Dražen Kaljević (Gimnazija) i Jelena Vlahović (SEUŠ).
“Prije nekoliko mjeseci smo počeli sa pripremama vezanim za IMZ. Odabrali smo 17 volontera, iako je interesovanje bilo veliko. Našim učenicima se kroz ovo takmičenje pružila prilika da se upoznaju sa sportistima iz raznih zemalja, komuniciralo se na engleskom jeziku gdje su naši učenici pokazali zavidno znanje. Stekli su nova iskustva, poznanstva, a nakon ovih igara dobiće sertifikate koji će im koristiti prilikom upisa na određenim fakultetima ili ako se odluče za neke koledže… Nakon obuke, prije samog takmičenja, svaki je učenik znao svoje mjesto i bio spreman. Bili su raspoređeni na atletskoj stazi i u hali na košarkaškim utakmicama”, ističe koordinator volontera Gimnazije prof. Dražen Kaljević.
U timu volontera Gimnazije su: Jasna Prodanović, Tatjana Marstjepović, Lana Labović, Đorđe Đonović, Milica Rukavina, Sara Pavlović, Emilija Kozamara, Ksenija Nikić, Anja Žižić, Selma Dabović, Jovana Popović, Anica Rabrenović, Elma Žuđelović, Ermin Bibić, Andrea Knežević, Milutin i Filip Milić.
“Na poziv Ministarstva sporta i Ministarstva prosvjete, priključili smo se ovom veoma značajnom događaju. Sportski volonter je osoba koja se brine o ekipi, učestvuje u svim segmentima organizacije, pomaže u informativnom centru, prati rezultate, bavi se prevođenjem, čak je i turistički vodič. Dakle, predstavlja zemlju – domaćina sportskog događaja. Takvu kompleksnu ulogu su preuzeli i učenice i učenici naše škole: Selma Smailović, Doroteja Vukoje, Majda Karastanović, Lucija Milović, Anđela Vuković, Sara Radonjić, Veljko Mihaljević, Nikola Karanikić, Bato Pečurica, Vasilije Novaković, Danilo Kotlaja, Aldin Ivačković i Hadis Sadiki. Angažovani su na poslovima u Media centru, dvorani ‘Topolica’, na atletskoj stazi, info pultu i na teniskim terenima ‘Mediteranskog sportskog centra Budva’, ali i u Podgorici. Opredjeljujući uslov za volontiranje je bilo veoma dobro poznavanje engleskog jezika, ali i komunikativnost i odgovornost”, kaže koordinator volontera SEUŠ Jelena Vlahović.
Sportski volonterizam postoji otkako postoji i savremeniji pristup organizovanja sportskih događaja i posebno je regulisan u svim sportskim savezima u svijetu. Barske volonterke ne kriju da su srećne što su dio Igara malih zemalja.
Ksenija Nikić ističe da joj je “velika čast sto je dio ovako nesvakidašnjeg i nezaboravnog događaja: “Prije svega, za ovo sam se prijavila zbog druženja i sticanja novih iskustava, a sertifikat sa ovih volontiranja će mi pomoći u daljem školovanju. Uživala sam u košarkaškim utakmicama koje su bile na profesionalnom nivou”.
Tatjana Marstjepović navodi kako joj je drago što je u mogućnosti da pomogne da ove igre proteknu u što je moguće boljem redu. “Kao volonteri, nemamo puno teških zadataka, ali se od mene očekuje maksimum, odnosno da budem prisutna kada god je potrebna neka informacija”.
Anđela Vuković potencira da je “ovdje stekla mnogo lijepih uspomena i upoznala dosta vršnjaka”, a “sertifikat koji ću dobiti biće mi značajan u daljem školovanju”: “Vrlo sam zahvalna organizatorima jer su mi omogućili da pomognem na ovoj velikoj manifestaciji, kao i profesorki koja me uputila do njih”.
Lucija Milović je sličnog mišljenja: “Zahvalna sam mojoj profesorki koja me angažovala za ovako izvanredan događaj, jer, pored toga što sam stekla razna prijateljstva, pomoću sertifikata ću se lakše upisati na fakultet. Od mene kao volontera tražilo se da budem prisutna za pružanje potrebnih informacija, da obavim neke kratke intervjue za instagram i facebook kanal, i da fotografišem sportiste tokom priprema i nastupa”.
Volonterke i volonteri su gotovo uniformi u pominjanju sertifikata, a u stvari, riječ je o međunarodno priznatim uvjerenjima koja se prilikom upisa na inostrane fakultete posebno boduju. U zemljama EU, kao i SAD, Kanade i nekih drugih razvijenih država, volontiranje učenika i studenata se posebno cijeni, a prilikom razmjene studenata kroz programe, kao što je Erasmus+, ovi sertifikati im daju prednost kod odabira za razmjene, obuke, stipendije ili obavljanja pripravničkog staža u državama koje su u tom programu. Prilikom volontiranja u programu Erasmus+, studentima se obezbjeđuju smještaj, ishrana, prevoz i, zavisno od budžeta, džeparac koji nije visok, već stimulacija da volonter obiđe zemlju gdje volontira, posjeti muzeje, izložbe, prisustvuje nekom koncertu…
Naravno, svaki vid volontiranja i humanitarnog rada u zajednici se posebno cijeni i boduje prilikom apliciranja, ne samo sportsko volontiranje.
Volonteri su ljudi koji pomažu zajednici u cilju poboljšanja uslova života, kako lokalno, tako i na globalnom nivou. Nijedna akcija za prikupljanje humanitarne pomoći, ili čišćenja manjih prirodnih atrakcija, uređenja škola ili organizovanja akcija na promociji zdravih stilova života, nema bez volontera. Za njihov rad potrebno je samo obezbijediti hranu, osvježenje, danas neizbježni mobilni telefon, prevoz i slično, ali, iznad svega, njima je najčešće dovoljno samo razumijevanje i saznanje da je pomoć odrađena i prihvaćena na pravi način.
