Gosti u programu Radio Bara danas bili su sekretar Opštinske organizacije Crvenog krsta Bar, Zorica Crnčević i volonter ove organizacije – Nikola Abramović, prodekan Fakulteta za poslovnu ekonomiju.
“Najvažnija snaga i najveća sigurnost u radu Crvenog krsta jesu volonteri. Nadam se da naši građani znaju kolika je uloga Crvenog krsta, jer ovo nije prva katastrofa koja nas zadesila. Ovo što smo radili u proteklih par mjeseci, jeste ono što Crvenom krstu u stvari i pripada, to su naše nadležnosti u vanrednim okolnostima, bilo da su u pitanju pandemije, ratovi, prirodne katastrofe”, kazala je Crnčević i prokomentarisala da smo kao narod ”skloni da brzo zaboravljamo jer takvo i je vrijeme. Ovo je 21. vijek i brzo se živi”.
“Nije tako davno bilo, kada je Crna Gora primila veliki broj izbjeglica iz bivše Jugoslavije, kada smo živjeli u ekonomskoj blokadi i kada smo takođe bili na prvoj liniji. Tada je Crveni krst čuvao socijalni mir u našoj zemlji, zbrinuo ogroman broj izbjeglica, odradio ogromne poslove i pomogao državi koja je u tom trenutku bila ekonomski oslabljena. Sve zahvaljujući Federaciji Crvenog krsta i ogromnoj pomoći koja je u našu zemlju ušla namijenjena našoj organizaciji.
Vrijeme pandemije je pokazalo kolika je uloga Crvenog krsta i koliko ga treba jačati, jer mnogi nisu svjesni koja su naša ovlašćenja i šta su naše obaveze i nadležnosti u ovakvim situacijama”, kazala je Crnčević.
“Cjelokupan posao tokom pandemije je odrađen sjajno, uz podršku svih nadležnih institucija, pogotovo predsjednika opšine, kao i naših volontera”, naglasila je ona.
Nikola Abramović je spontano pristupio volonterskoj organizaciji Crvenog krsta.
“S obzirom na cjelokupnu situaciju u svijetu, shvatio sam da je postojala potreba da se pomogne i prijavio se sa prijateljem koji je već bio volonter. Nisam imao jasno predstavu i sliku kako sve to izgleda. Od samog ulaska u prostorije Crvenog krsta osjetila se pozitivna energija”, kazao je Abramović.
“Kada sam pogledao spiskove porodica kojima je trebalo dostaviti pomoć, uočio sam i porodicu koja živi u mojem komšiluku, za koju sam i inače znao da je u stanju potrebe. To mi je stvorilo jasnu sliku o neophodnosti da se svi mi u granicama u kojima to možemo, uključimo u rad i pomognemo sve one kojima je pomoć potrebna. To je pomoglo i uticalo da stvorim i konkretniju sliku, da shvatim da to što radimo nije nešto imaginarno, već da su to konkretni ljudi, naše komšije, sugrađani, koji su tu i koje svakodnevno srećemo u našem gradu”, istakao je Abramović.
“Prednost volonterizma jeste da se susreću ljudi koji dolaze u Crveni krst, koji žele pomoći, pozitivni, vedrog duha, različitih zanimanja, shvatanja, gledanja na svijet, ali sve njih spaja zajednička nit: svi imaju želju da pomognu drugima i izađu u susret svima kojima je pomoć potrebna, da svojim radom učine neko humano djelo. Svi koji smo dolazili, radili smo to srcem, slobodnom voljom, bez ograničenja vremenom i nesputani, ispunjeni lijepom atmosferom. Žao mi je što više ne mogu u velikoj mjeri da dam svoj doprinos i pomognem zbog svog redovnog posla i kojem sam se vratio, ali je, s druge strane, dobro što se situacija smirila i što se sve vratilo u neke normalne tokove”, zaključio je Abramović.
