Gost Vjere Knežević Vučićević u emisiji „Sunčanom stranom ulice“ Radio Bara, bio je načelnik Regionalnog centra bezbjednosti „Jug“, Miloš Vučinić. U opsežnom, sveobuhvatnom intervjuu, Vučinić je govorio o izazovima profesije i nove funkcije, pripremama za ljetnju sezonu, planovima, ne zaboravljajući, pritom, da u maniru iskusnog lidera, podvuče da sve rezultate duguje „kvalitetnoj saradnji sa svojim timom kojeg čine iskusni profesionalci, dobri momci i čestiti ljudi“.
RB/BI: Prije dva mjeseca, nakon brojnih funkcija u nekoliko crnogorskih gradova, imenovani ste za načelnika Regionalnog centra „Jug“. Zamoliću Vas za jednu kratku „ličnu kartu“, ako ona uopšte i može biti kratka, s obzirom na Vaš dosadašnji radni angažman.
Vučinić: Dijete sam ove službe. Završio sam Srednju školu unutrašnjih poslova u Sremskoj Kamenici ’96, kada sam i počeo da radim. Nakon toga sam upisao Policijsku akademiju i Fakultet u Beogradu, a magistrirao sam Međunarodne odnose. Završio sam bezbroj raznih kurseva, obuka, međunarodnih usavršavanja, između ostalog sam imao još jednu specijalizaciju za liderstvo i menadžment na Institutu iz Londona. Završio sam i jednu od FBI akademija u Ruzvelu u Nju Meksiku. Radio sam na brojnim pozicijama – od zamjenika komandira, komandira, komandanta Posebne jedinice, načelnika Odjeljenja bezbjednosti Danilovgrad, načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi, načelnika na Cetinju, bio sam i direktor za bezbjednost u Montenegro Airlines-u, načelnik Krivične policije, savjetnik direktora… Možda sam nešto i preskočio, a sada načelnik Regionalnog centra bezbjednosti „Jug“.
RB/BI: Kao što rekoh, to svakako neće biti kratka „lična karta“… Vaši prethodnici, dosadašnji načelnici Centra bezbjednosti su, rekla bih, imali značajno jednostavniji zadatak od Vas jer je fokus njihovog rada bio Bar. Bilo bi sada dobro da objasnite koje područje pokriva Regionalni centar „Jug“ i jeste li, doduše sa kratke vremenske distance, zadovoljni spostvenim, ali i učinkom tima na čijem ste čelu?
Vučinić: Primjenom novog Akta o sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu unutrašnjih poslova Uprave policije, došlo je do izmjena u organizaciji i načinu funkcionisanja. Ta izmjena je u organizacionom dijelu predvidjela da na nivou Uprave policije postoje četiri regionalna centra, od kojih je jedan Centar bezbjednosti „Jug“, što podrazumijeva teritorijalnu nadležnost na cijelom crnogorskom primorju – od Ulcinja do Herceg Novog. U prethodna dva mjeseca uočljivo je, po rezultatima, da je došlo do značajnih i pozitivnih pomaka u svim segmentima rada iz domena naših nadležnosti. Želim da naglasim da je to rad kolega saradnika, mojih prijatelja, s kojima sam svakodnevno u kontaktu na terenu, pa složno funkcionišemo, uz sve prednosti i mane… Naš glavni cilj jeste borba protiv kriminala, korupcije i svih oblika kriminaliteta.
RB/BI: Da li je Bar grad bezbjedan za život? Kolika je stopa kriminaliteta? Kada govorimo o tim podacima, statistika, koju često ne shvatamo ozbiljno, ipak igra važnu ulogu.
Vučinić: Sa sigurnošću mogu reći da je danas Bar sigurniji grad nego prije dva mjeseca. Ni ja se ne slažem da statistika Uprave policije ne igra važnu ulogu – za nas je i te kako važna, jer moramo imati podatke, činjenice, rezultate, da bi mogli da se analitički osvrnemo na rad i na rezultate. Upravo ti parametri svjedoče da je Bar danas bezbjedniji grad nego što je bio prije dva mjeseca. Ne želim da umanjim rad i trud mojih prethodnika, imam dužno poštovanje prema njima, njihovom radu i aktivnostima, jer biti rukovodilac organizacione cjeline nije lako. To je velika odgovornost, veliki teret se nosi, svakodnevno smo na testu u smislu procjene rada, aktivnosti, pa moramo da preslušavamo i osluškujemo sebe i svoju savjest da li smo odradili sve što smo mogli, da li smo dali sve od sebe da naš grad bude sigurniji. Namjerno kažem naš grad, jer sam od momenta imenovanja za načelnika Regionalnog centra „Jug“ sa sjedištom u Baru, stanovnik ovoga grada. U ovom gradu se tako i osjećam, tako i funkcionišem, i trudim se da se prilagodim potrebama Barana, a ne nikako da ga mijenjam u skladu sa mojim potrebama.
RB/BI: Koliko je nerasvijetljenih krivičnih dijela na području Barske opštine? Eto, pozabavimo se još malo statistikom..
Vučinić: Od 2010. godine do danas, ostalo je nerasvijetljeno deset ubistava, koje su posljedice međusobnog sukoba organizovanih kriminalnih grupa. Mojim dolaskom na poziciju načelnika, jedna od stavki jeste da sagledamo sva ta krivična djela, ona se u našem žargonu zovu „hladni slučajevi“, kako ne bi ostala u zapećku. Uvijek, kao i svaki čovjek sa pozitivnim i optimističnim gledanjima, naravno potkovano radom, trudom i zalaganjem, trudim se da ta djela dovedemo u fazu rasvjetljavanja. Ono što je bitno naglasiti je da u posljednje četiri godine nemamo teških krivičnih djela koja su ostala nerasvijetljena. To je dobar podatak. Vjerujte mi, ako uzmemo u razmatranje broj najtežih krivičnih djela u svim zemljama u okruženju, ali i u drugim državama u Evropi, u odnosu na broj stanovnika, mogu slobodno reći da smo mi zemlja gdje je stanje bezbjednosti na veoma zadovoljavajućem nivou. Ta dešavanja su sastavni dio života u svakom društvu, naročito lučkim gradovima, onima koji imaju željeznicu… Dodamo li tome turističku sezonu, jasno je da je to sve u zoni onoga što je nivo kontrolisanog rizika.
RB/BI: Bar je, nažalost, dugo bio prepoznat kao grad visokog rizika. Koliko kriminalnih grupa u ovom momentu postoji i djeluje u našem gradu?
Vučinić: Na području Bara imamo jednu kriminalnu grupu i dva ogranka koji su pod našom budnom pažnjom. Želim da podvučem – moj zadatak i razlog zbog čega nosim uniformu, zašto radim ovaj posao, bez obzira na nečije lične profilacije, personalni izbor čime će neko da se bavi u životu, podvlačim crtu i stavljam se na stranu i radim u interesu poštenih, časnih i vrijednih ljudi. Moj je posao da zaštitim, zajedno sa svojim kolegama, te i takve ljude, da im obezbijedim siguran ambijent u Baru, a s druge strane, da bez ustupaka, sa nultom tačkom tolerancije, radimo u cilju rasvjetljavanja i procesuiranja kriminalnih grupa i pojedinaca i sprovođenju kriminalaca pred lice pravde.
RB/BI: Kakvi su Vaši i planovi tima na čijem ste čelu, u borbi protiv kriminala?
Vučinić: Prije ulaska u studio, u neformalnom razgovoru sam Vam rekao da ne volim često da gostujem, ali građani Bara zaslužuju da čuju kako mi u Službi bezbjednosti razmišljamo, kakve poruke želimo da pošaljemo, i na kakav način se odnosimo prema nekoj društvenoj problematici i šta mogu da očekuju. Uvijek prvo polazim od sebe, pa onda i od službe koju predstavljam. Samokritičan sam i trudim se da uvijek svačiju dobronamjernu kritiku prihvatim na najbolji mogući način… O radu ne volim puno da pričam, više volim da djelujem, da rezultati pokažu šta mi i kako radimo. Nadam se da smo ovih prethodnih dva mjeseca djelovanjem, načinom rada i pristupom problematičnim situacijama, pokazali kakvi su naši planovi. Rezimiraću – odlučno i, naglašavam, bezrezervno, se borimo protiv svakog vida kriminaliteta sa onim resursima koje imamo, na način kako znamo i umijemo, a u skladu sa zakonom, svakako. Na tom putu nema izolovanih kriminalaca, nema privilegovanih krimilanaca, ne „vagamo“ koga smijemo, a koga ne da kontrolišemo i procesuiramo. Toga neće biti dok sam ja na ovoj poziciji, koliko god to bilo, još pet dana ili pet godina, jer je moj način i stil rada takav, bez obzira kako to neko doživljavao. Dokle ćemo stići i šta ćemo uraditi, ne volim da prognoziram, ali ćemo dati sve od sebe da to buduće vrijeme za nas i našu djecu bude mnogo bolje i uspješnije. Da bi uspjeli, moramo svi biti na istom zadatku, imati isti cilj – a to je da našoj djeci obezbijedimo siguran i bezbjedan ambijent i da se borimo protiv svih oblika kriminaliteta, svako iz svoje zone nadležnosti.
RB/BI: Svaki odgovaran i poslu predan rukovodilac nastoji da unese novine, koje inovacije karakterišu početak Vašeg radnog angažmana kao načelnika Regionalnog centra „Jug“?
Vučinić: To vam je kao kada ste trener u nekom sportskom klubu, pa imate svoj stil i način rada. U našem promišljanju, proaktivnom pristupu, odlučili smo se da idemo u susret problemima, a ne čekamo da se dese, pa da trčimo za njima. Po tome sam prepoznatljiv. Trudim se da kao dobar trener posložim ekipu i da odradimo najbolje što možemo, damo sve od sebe, pa da kada završimo smjenu možemo da kažemo „e, danas sam preduzeo sve što sam mogao, sve što je bilo u mojoj moći i dao sam maksimum“.
RB/BI: Jeste li zadovoljni prvim saradnicima i šta ste im kazali tokom dosadašnjih kolegijuma, bilo bi možda lijepo da navedete njihova imena?
Vučinić: U Odjelenju bezbjednosti Bar imam dva najbliža saradnika – komandir stanice je Tomislav Orović, a načelnik kriminalističke policije, Petar Medojević. To su dva iskusna, ozbiljna čovjeka, profesionalca i vrlo sam zadovoljan njihovim radom, načinom kako sarađujemo. U Ulcinju je jedan od mojih saradnika Blažo Ćetković, u Kotoru Goran Šćekić, u Tivtu Petar Rolović, u Budvi Miloš Ašanin, a u Herceg Novom Slobodan Đokić. To je sve nova ekipa koju smo postavili za rukovodioce mojim dolaskom. Za sada sve ide svojim tokom i onako kako smo planirali, dinamikom koju smo odredili, tempom i načinom rada za koje smo procijenili da su dobri. Nisam od ljudi koji zbog nedostataka i manjkavosti „kuka po cijeli dan“, nego se trudim, zajedno sa svojim timom da damo najbolje rezultate. Vjerujem da će uz tu odlučnost i optimizam i ubuduće biti tako.
RB/BI: Pred nama su dva najizazovnija mjeseca, ogromne gužve zbog priliva turista, dolazi dijaspora, nerijetki su i saobraćajni kolapsi, udesi, je li policija spremna da odgovori tim izazovima? Šta možemo očekivati od vaše službe tokom ovog ljeta?
Vučinić: Znate kako kažu, policija je uvijek spremna da da odgovor na sve izazove jer je, u suštini, to naš posao. E sad, ja bih dao drugačiji osvrt, ako u obzir uzmemo činjenicu da je saobraćajna infrastruktura koja je izgrađena prije nekoliko desetina godina bila projektovana za određeni broj vozila, stanovnika… Na pojedinim dionicama na primorju je ona sanirana, modernizovana, a negdje je ostala ista jer konfiguracija terena ne dozvoljava širenje grada, ulica. S druge strane, priliv vozila je mnogo veći. Dovoljno je samo da se sjetimo da je prije desetak godina svaka porodica imala po jedan auto, a danas sve imaju dva ili više vozila. Uz to, veliki broj stranaca ima odobren boravak u Crnoj Gori, svjedočimo migraciji stanovništva ka primorju, a saobraćajna infrastruktura je ista. Tada nastupa momenat kada se od policije očekuje da „bajpasuje“ te situacije. To nije lako, ali mi dajemo sve od sebe da, uz sve probleme koje imamo u funkcionisanju (nedostatak ljudstva, materijalno-tehničkih sredstava), preduzmemo sve što je u našoj moći da rasteretimo putne pravce i da naše ceste budu što bezbjednije.
RB/BI: Kazali ste da je neophodna modernizacija putne infrastrukture kako bi mogla da prati savremene tokove. Svjedoci smo da gotovo nema dana kada se ne desi neka saobraćajna nezgoda. Koji su najčešći uzroci udesa?
Vučinić: Ogroman je priliv vozila, a razlozi nezgoda su prilično raznoliki. Kada gledamo statističku stranu, bilježimo smanjenje smrtno stradalih lica za 75% u odnosu na isti period prošle godine. Iako imamo veći priliv turista, veći broj građana koji borave i žive u Baru, pa time i veći broj vozila, ipak smo uspjeli proaktivnim pristupom i kroz akcije „Alkohol“ da utičemo na smanjenje nezgoda sa fatalnim ishodom. Moram da pohvalim i da se zahvalim građanima, jer nas dosta često pozivaju i ukazuju na lica koja prave saobraćajne prekršaje, pri čemu mogu da dovedu njihov, ali i život drugih učesnika u saobraćaju, u opasnost. Nastojimo da kroz naš rad zahvalimo tim građanima i povratno ih obavijestimo o tome šta smo preduzeli, kako bi znali da nismo inferiorni. Takav odnos znači da građani imaju povjerenja u nas kao organ bezbjednosti, a mi ćemo se mi ćemo se truditi da ga opravdamo. U saradnji sa Opštinom, sa predsjednikom Opštine i opštinskim službama dogovorili smo da se na području Šušanja i Sutomora postave zaštitne ograde, čime se prevenira obaranje pješaka, nepropisno parkiranje vozila, što je ranijih godina dovodilo do toga da, recimo, majke sa djecom u kolicima nisu mogle da se kreću trotoarom, S druge strane, smanjiće se pojačana frekvencija prelaska saobraćajnice na nedozvoljnim mjestima.
RB/BI: Postavljanje tih ograda je naišlo na zaista samo pozitivne reakcije naših sugrađana, posebno na tim najfrekventnijim dionicama. Pomenuli ste Šušanj i Sutomore, tu je svake godine ogromna gužva, čak ni policajci ne mogu da regulišu saobraćaj kako bi trebalo.
Vučinić: Tačno je, u pravu ste tu, zato smo to i uradili. Mi za ova dva mjeseca nismo sjedjeli skrštenih ruku, trudili smo se da ostvarimo dobru komunikaciju s opštinskim službama, Komunalnim preduzećem, a sve u interesu građana. Osim bezbjednosti, značajno je i što ćemo zaštititi i naše ljude. Ranijih godina se dešavalo da policajcima nakon višečasovnog boravka na suncu, na vreloj asfaltnoj podlozi, pozli. To su ljudi od krvi i mesa koji su svakodnevno stajali na ulici kada je temperatura vazduha premašivala 40 stepeni i regulisali saobraćaj. Direktno iznad asfalta je za još najmanje deset stupnjeva visočija. Samo ta činjenica je za poštovanje, a uz to moraju da se bore sa svakojakim izazovima i nedospustivim ponašanjem i uvredama učesnika u saobraćaju.
RB/BI: Osvrnimo se sada, gospodine Vučiniću, na problem koji je naročito izražen tokom ljetnjih mjeseci, a tiče se prosjačenja. Možete li i na koji način tome stati na put? Prosjaka ima, svjedočimo, svugdje, po kafićima, ispred marketa, na šetalištu. To je višegodišnji problem u Baru i ostalim primorskim mjestima.
Vučinić: Vrlo se često radi o licima koja tokom ljetnjih mjeseci dolaze na Crnogorsko primorje. Svako ide tamo gdje može da očekuje neki profit, tako i oni dođu kada je turistička sezona. Pokušavamo da po tom pitanju uspostavimo saradnju sa NVO sektorom, organizujemo aktivnosti, a svakodnevno procesuiramo neko lice zbog prosjačenja. U maju smo čak imali slučaj kada smo zbog trgovine ljudima procesuirali jedno lice koje je organizovalo prosjačenje. Sa izazovima te vrste bore se i evropske i svjetske metropole, a naročito primorski gradovi. Ne aboliram sebe ili svoje kolege od neke situacije koja svakodnevno opterećuje javnost, ali tvrdim da radimo sve u što je u našoj moći da problem prosjačenja svedemo na minimum.
RB/BI: Kako policija reaguje u slučaju prijave porodičnog nasilja? Kakva su iskustva i koliko ugroženih ima snage da taj mučni proces, naravno uz podršku institucija, dovede do kraja i da odgovorni budu izloženi licu pravde?
Vučinić: Crna Gora je usvojila protokol o postupanju po prijavama nasilja u porodici i porodičnoj zajednici koji reguliše postupanje i zaštitu žrtve od nasilja. Postoje NVO koje se bave tom prolematikom, često su u kontaktu sa nama, ali je to jedna jako osjetljiva tema o kojoj bi se moglo pričati dugo i naširoko, tema koja dosta porodica opterećuje. Poslije famozne korone se pojavio i porast porodičnog nasilja, ne znam šta je uzročnik tome. Ali, ono što je do nas, jeste da svaka organizaciona cjelina ima službenike obučene da postupaju po prijavama porodičnog nasilja, da pruže potpunu zaštitu žrtvama. U saradnji sa pravosudnim organima mi smo od početka godine donijeli i nekoliko rješenja koja nalažu udaljenje iz stana i praćenje situacije. Svakodnevno imamo osjetljivih slučajeva, a ljudi zaboravljaju da to može da se desi svakome. Porodično nasilje dovodi do kompletnog narušavanja porodične intime, pa je policijskim službenicima jako teško da rade, a s druge strane, pokušavamo da shvatimo porodične situacije. Obično su i djeca uključena, pa je neophodna saradnja i sa timom Centra za socijalni rad. Zaista se trudimo da ozbiljno odgovorimo tom problemu, a nemjerljivu pomoć imamo od Centra za socijalni rad, tužilaštva, suda…. Mučno je ući u nečiju intimu, a ti problemi se uvijek završe na način da neko bude prekršajno ili krivično kažnjen. To, naravno, ne znači da je problem riješen, čini mi se da je još više usložnjen. Na kraju, bilo bi dobro kada bi porodice mogle da te probleme riješe u sopstvenom domu, bez uključivanja institucija.
RB/BI: Da li policija može adekvatno da zaštiti od diskriminacije osjetljive društvene grupe? Nedavno smo imali zaista sramne situacije kada su našeg sugradjanina, psihologa Petra Markovića, u dva navrata i verbalno i fizički napali u Baru i u Podgorici i to isključivo zato što im se nije dopao Petrov vizuelni identitet. Kako tome stati na put? Nerijetko se kunemo da smo društvo koje poštuje različitosti, a eto u praksi se pokazuje da to nije baš tako?
Vučinić: Sloboda izražavanja je jedna od osnovnih ljudskih prava. Naravno da sam protivnik svakog vida diskriminacije po bilo kojem osnovu. To je problem sa kojim se društva u tranziciji suočavaju. Ono što je moja obaveza kao rukovodioca Regionalnog centra, i mojih kolega jeste da pružimo punu podršku i zaštitu u domenu naših nadležnosti svim rodno osjetljivim kategorijama. Kada je u pitanju gospodin Marković, u nekoliko navrata smo preduzeli aktivnosti kada su ga napadali i vrijeđali preko društvenih mreža. Identifikovali smo i procesuirali jedno lice, pa je i gospodin Marković gostujući na televiziji, pohvalio rad službenika Odjeljenja bezbjednosti, naš odnos i senzibilitet u odnosu na njega i njegov problem. Ja bih rekao da to nije samo njegov, već je to problem svih nas. Moramo dati podršku svim rodno osjetljivim kategorijama društva, bez obzira kako se ko osjeća, na koji način neko diše, na koji način neko promatra svijet. Svako ima pravo da živi na način kako to njemu odgovara, ako pritom ne ugrožava prava nekog drugog. I, što se mene tiče, punu podršku će imati ne samo gospodin Marković, nego svaki građanin koji je različit, ili se smatra da je različit. Jer, svi smo mi različiti, satkani smo od različitog „materijala“, imamo neke svoje prohtjeve, promišljanja, vidike, drugačije gledamo na život ili životne situacije. Moj i posao mojih kolega jeste da svakom omogućimo da na normalan način ostvaruje svoja prava. Koliko god je u našoj moći, stojimo na raspolaganju i gospodinu Markoviću i svakome ko smatra da je ugrožen sa bilo kog aspekta.
RB/BI: Na koju adresu ili broj telefona se građani mogu obratiti ako žele prijave neku nepravilnost, prekršaj ili čak i krivično djelo?
Vučinić: Na univerzalni broj 122, koji svaki građanin ima pravo da pozove, da prijavi bilo kakvu nepravilnost, događaj, nešto sumnjivo… Bio bih zahvalan ako bismo zahvaljujući tome imali priliku da nešto preduprijedimo, spriječimo, smanjimo neki rizik po nekoga, nečije zdravlje, bezbjednost. Naravno, ako ne odreagujemo kako treba, spremni smo i za kritiku, jer su policija, građani i institucije dio jednog sistema. Kako je rekao Džozef Marfi u knjizi „Moć podsvijesti“ – „ne kažem da je čaša vode poluprazna, nego da je polupuna“. Volim da gledam stvari i život s pozitivne strane, pa smatram da negdje, sa svim našim prednostima i manama, treba da se potrudimo da jedni drugima ukažemo i pomognemo i olakšamo.
RB/BI: Da li materijalno-tehnički kapaciteti s kojima raspolažete i uslovi u kojima policija radi, zadovoljavaju savremene standarde?
Vučinić: Policijski službenici rade u dosta otežanim uslovima sa nedovoljnim brojem materijanih i tehničkih sredstava, sa neadekvatnom opremom. Ipak, pokušavamo da i uz pomoć resornog ministarstva i na druge načine, kompenzujemo nedostatke, kako bi što bolje odgovorili izazovima.
RB/BI: Sa kojim službama sarađujete i kakav je odnos lokalne zajednice prema policiji u Baru?
Vučinić: Dobru saradnju imamo sa svim lokalnim i državnim institucijama, Tužilaštvom i Sudom, Sudom za prekršaje, svi profesionano rade posao. Kada je u pitanju lokalna zajednica, pohvaliću saradnju sa Opštinom Bar i svim pripadajućim službama i preduzećima – Komunalnim, Komunalnom policijom, Vodovodom… Naravno, odličnu saradnju imamo i sa Domom zdravlja, Opštom bolnicom, Lukom Bar, Carinom… Pred nama su dva izazovna mjeseca, nadam se da ćemo dobro odgovoriti.
RB/BI: Vjeruju li građani Bara policiji?
Vučinić: Mišljenja sam da bi trebalo da vjeruju, ali vi svakako provjerite, jer ne gledamo svi istim očima. Kada to kažem, mislim na period od kada sam ja rukovodilac, jer se nikad ne bavim prethodnicima, ne komentarišem kako je to neko prije radio, uvažavam i poštujem kako god je radio svoj posao. Jednog dana ću i ja biti prethodnik, pa će doći neko drugi da komentariše moj rad. Prema tome, ne komentarišem ljude, događaje… Građani treba da nam vjeruju, ali sam otvoren za svaku dobronamjernu kritiku i sugestiju i biću zahvalan na njima, kako bih mogao da svoj i rad kolega unaprijedim.
RB/BI: Dokle se stiglo sa projektom video nadzora u Baru?
Vučinić: Videonadzor u Baru je zaživio i fukcioniše bez problema.
RB/BI: Da li su i koliko policijski službenici izloženi pritiscima?
Vučinić: To je posebna tema. Policijski službenik kada se prihvati tog posla, po difoltu se prihvatio tereta i rizika zadataka koje obavlja. Vidjeli ste da je prije neki dan jedan od mojih kolega bio jedan od aktera nemile scene, kada je jedno lice lišeno slobode zbog nasilja u porodici. Strani državljanin koga je pokušavao da obuzda bio je agresivan i odgurnuo je našeg službenika i zajedno sa njim palo sa pet metara visine. Naš kolega je i dalje u bolnici sa teškim tjelesnim povredama sa kojima će se nositi čitavog života. To ne može niko da nadoknadi. Mi smo ljudi kao svi ostali, dio društva, građani koji rade svoj posao, nosimo se sa njegovim rizikom i teretom obaveza. Nekad moramo da kontrolišemo moć koja nam je po prirodi posla data u odnosu na ovlašćenja koja imamo, ali isto tako, s druge strane, tvrdim da je malo izgubljena empatija, nemamo osjećaja jedni prema drugima, nismo senzibilni jedni prema drugima, čini mi se da malo manje razumijemo jedni druge. I ti ljudi su nečija djeca, očevi, braća, muževi, sestre, supruge, i oni se nose svakodnevno sa različitim teretima i obavezama, sa različitim nevoljama, a doživljavaju napade, omalovažavanja, ometanja tokom radnih zadataka… Jednom prilikom kada sam se vidio sa kolegom iz druge države, rekao mi je da je policija u Crnoj Gori mnogo fleksibilnija u odnosu na kolege i da naši policajci u nekim situacijama imaju mnogo više živaca i tolerišu ono što u njegovoj zemlji ne bi. Svi griješimo, nema bezgrešnog, ja svaki dan pogriješim nešto, a trudim se to da riješim. To je sastavni dio života, bitno je da li pravimo namjerne ili nenamjerne greške. Ako policajac shvati da je građanin nenamjerno napravio grešku, on to istoleriše. Svakodnevna je situacija da policajac reguliše sobraćaj, ili odradi uviđaj, pa čuje hiljadu sirena, hiljadu psovki dok pokušava nekoga da spasi, pomogne… Molim sve da imamo strpljenja, da imamo razumijevanja jedni za druge, da imamo senzibilitet. Sezona je, velike su gužve, nervoza, vrućina… Mi smo imali kolege koji su ubijeni na dužnosti, ostavili su za sobom porodice, dešava se da policajcima napadaju, vrijeđaju djecu. Policajac i tada treba da je fleksibilan i smiren, ne smije prekoračiti ovlašćenja, niti „iskočiti iz kolosjeka“.
RB/BI: Koju poruku s pozicuje načelnika Regionalnog centra „Jug“, gospodine Vučiniću, źelite da uputite gradjanima Bara i cijelog primorja?
Vučinić: Želim da poručim da ćemo moje kolege i ja nastaviti sa svojim aktivnostima i djelovanjima na suzbijanju svih vrsta kriminaliteta i radu za bolju, bezbjedniju budućnost naše djece. Želim da pošaljem poruku da smo otvoreni za sve vrste saradnje, sugestije, za sve dobronamjerne kritike, jer ćete na taj način i nama olakšati rad. Isto tako, želim da kažem i kao građanin i kao policajac, da moramo imati razumijevanja jedni za druge, da ne dozvoljavamo sebi iskakanja iz ovlašćenja, ili zakonom datih prava, jer svako ima pravo na život, ostvarivanje prava u skladu sa zakonom, bez obzira koliko to nekom odgovaralo ili ne. Jedino tako kao društvo možemo naprijed.
RB/BI: Ako se potrudimo svi zajedno, možemo stići daleko.
Vučinić: Ja se nadam. Ono što je do mene i mojih kolega, rada i truda neće faliti, e, sad dokle ćemo doći, to ćemo da vidimo.