Raznolikosti koje nam donosi vrijeme u kojem živimo ogledaju se u svim sferama života, pa su nerijetko tradicionalne vrijednosti svrstane u arhaične i nepoželjne vrline, a mjesto im ustupaju bujanje gordosti i silina.
Pozitivni primjeri, koji poput “slamke među vihorove” zaiskre iz surovih realnosti i nedostataka tranzicionog podnebllja, često nas iznenade, izmame osmijeh i začude, a suština je da su svijetli pojedinci, vaspitani, pametni i obrazovni mladići i djevojke, nasušna potreba, normalno stanje svakog emancipanovanog društva.
Vuk Mastilović, barski gimnazijalac, jedan je od tih svijetlih, iskričavih primjera. I ne samo zbog njegovih obrazovnih postignuća, već zbog zdravog shvatanja života, etičkih kodeksa, ponajviše zbog vaspitanja i poštovanja koje ga krase, kako u ophođenju, tako i u odnosu prema životu.
Vuk je gostovao u emisiji iz kulture i obrazovanja “Mozaik”, u programu Radio Bara, kao nosilac laskve titule “Đak generacije” i to u prvom, drugom i sada trećem razredu Gimnazije “Niko Rolović”.
Ovaj skromni mladić otkrio nam je da do ovakvog priznanja nije došao slučajno, već zahvaljujući dobrim obrazovnim temeljima koji su postavljeni još u osnovnoj školi, gdje je okićen diplomom “Luča” i takođe titulom “Đak generacije”. Vuk sa ponosom priča da je završio OŠ “Blažo Jokov Orlandić” i da je upravo u ovoj ustanovi počeo da otkriva svoje afinitete ka raznim nastavnim oblastima.
Uporedo sa osnovnom školom, pohađao je i završio ŠOMO “Petar II Petrović Njegoš“ – odsjek violina. Violinu je odabrao tako što je, prolazeći hodnikom škole, gdje ga je mama vodila na upis, ugledao instrument za koji nije znao ni kako se zove. Na njegov upit, odgovoreno je da je to violina i od tog trenutka ona je postala Vukov prijatelj koji je uz klasične note, umnogome doprinio njegovom duhovnom razvoju.
Paralelno sa predmetima iz prirodnih nauka, koje je sa lakoćom savladavao, Vuka je zanimao i svijet književnosti, poezija, pa zadovoljno ističe, da je njegov rad na temu “Istorijsko i epsko Kosovo”, uvršten u zbornik radova Kampa folkloristike kojeg je pohađao u Tršiću.
“Ovaj kamp, nije samo kamp folklora, već svega onog što odražava folklorno nasljeđe”, objašnjava Vuk za naš program.
Navodi kako je posebno ponosan što je je već 14 godina član KUD-a “Sveti Jovan Vladimir”, zahvaljujući čemu je bio u prilici da putuje, nastupa i zajedno sa ostalim članovima osvaja brojne nagrade.
A Vuk Mastilović je okićen i brojnim individualnim nagradama, što je bio i osnovni povod da ga pozovemo u emisiju i predstavimo našim sugrađanima, sa namjerom da se svi zajedno ponosimo srednjoškolcem koji stasava ispod Rumije.
Vuku je prije nekoliko dana uručena prva nagrada na Olimpijadi znanja iz fizike. I prošle godine dobio je priznanje na ovom takmičenju, u pitanju je druga nagrada.
Na Državnom takmičenju u znanju, takođe iz fizike, ove godine osvojio je treće mjesto. „U radu, vježbama i pripremama za takmičenje, presudnu ulogu ima moja profesorica fizike i mentorka Ljiljana Raković“, kazuje Vuk.
Biti uspješan fizičar, po njegovim riječima, iziskuje dodatan rad i bavljenje ovim predmetom izvan nastavnog okvira. „Pripreme su konstatne, tokom cijele godine, teorijska vježbanja, rješavanje problema i zadataka iz različitih tipova specijalizovanih zbirki. To mi pomaže da samostalno razvijam vještine i unaprjeđujem znanje“.
„Moja odlika je radoznalost, pa sam oduvijek naginjao praktičnom radu i eksperimentisanju. Često sam izrađivao dinamometre, matematička klatna, strujna kola i sl.“.
Vuk duhovito opaža da „ne može da se pohvali da su svi eksperimenti uvijek dobro prošli, kada sam npr. gubio lopte pokušavajući da ponovim Galilejev eksperiment“.
Prisjetio se i bezbrojnih opekotina dok je pravio elektromagnet, ali se, kaže „uvijek dobro zabavio i naučio nešto novo“.
Ljubav prema književnosti je povezao sa naslovima vezanim za nauku, a najdraže djelo za sada je autobiografsko – „Moji izumi“ Nikole Tesle i „Od pašnjaka do naučenjaka“ Mihajla Pupina.
„Mislim da su njihove životne priče veliki podsticaj i motivacija svakome ko namjerava da se bavi naukom“, zaključuje Vuk Mastilović uz napomenu da zainteresovanim čitaocima preporuči interesantnu i neobičnu „Istoriju bezmalo svačega“ Bila Brajsona.
Kao posebnost u izučavanju fizike, Vuk je istakao i boravak u Istraživačkoj stanici Petnica, gdje je sa uživanjem učestvovao u praktičnom usvajanju znanja sopstvenih postignuća iz fizike.
Uspješnost društva utvrđuje se po stanju u kulturi i obrazovanju. Primjer Vuka Mastilovića nam daje za pravo da se znanjem i vaspitanjem može suprostaviti savremenim pošastima, poput vršnjačkog nasilja i štreberske stigme i što je najvažnije onoj nasušnoj potrebi, iskazanoj u uvodu ovog teksta, da su svijetli pojedinci, vaspitani, pametni i obrazovni mladići i djevojke, nasušna potreba, svakog normalnog društva.
