Gost emisije ”Sunčanom stranom ulice” bio je predsjednik NVO “Osmijeh”, Slobodan Vuković. Razgovarali smo o novostima u ovoj i partnerskim organizacijama, aktuelnim i projektima koji će obilježiti nastavak 2026. godine.

RB/BI: Partner ste u projektu “Održiva bašta OSI” koji realizuje NVO “Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama”. Približite nam o kakvom projektu je riječ i zbog čega je on značajan za članove udruženja na čijem ste čelu?

Vuković: NVO “Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama” kojom rukovodi Čedo Popović, osnovano je prije 24 godine. U međuvremenu su ona mala dječica zbog kojih je udruženje i formirano, postali odrasli ljudi. Morali smo pilagoditi aktivnosti kako djeci, tako i odraslim članovima udruženja. Pišemo projekte kako bi se i osobe sa invaliditetom starije od 27 godina pronašle u aktivnostima. To je razlog što smo napravili partnerski projekat u sklopu kojeg proizvodimo povrće u zaštićenom prostoru. S obzirom da ne raspolažemo zemljištem koje bi bilo pogodno, u susret nam je izašla Crkvena opština Bar koja nam je dala na besplatno korištenje preko hiljadu kvadratnih metara za tu namjenu. Na oko sedamsto kvadrata površine formirali smo plastenike gdje uzgajamo poljoprivredne kulture. Na taj način smo u mogućnosti da realizujemo vrlo ozbiljne projekte, poput “Održive bašte OSI”.   

RB/BI: Ko vam je podrška i partner u projektu?

Vuković: Finansirao ga je Zavod za zapošljavanje Crne Gore i preko Grant šema u vrijednosti skoro 50 hiljada eura. “Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama” je, kao nosilac projekta bilo u obavezi da obezbijedi pet posto sredstava – oko dvije i po hiljade eura.

RB/BI: Koliko će projekat trajati?

Vuković: Predviđeno je da traje deset mjeseci. Počeo je 20. jula i trajaće do 20. maja. Mali problem predstavlja što je napisan za poljoprivrednu proizvodnju koja mora pratiti klimatske uslove. Međutim, prinuđeni smo da pratimo vremenski, a ne kalendar kojeg podržava projekat. Po savjetu poljoprivrednih stručnjaka, zasadili smo “zimske” poljoprivredne proizvode, koji mogu da podnesu ove uslove (kelj, spanać…).

RB/BI: Jeste li zadovoljni kako su se učesnici snašli i kakve su njihove povratne informacije?

Vuković: Na početku smo, s obzirom da je bio ljetnji period, imali malih problema sa formiranjem grupe. Međutim, kasnije je interesovanje postalo znatno veće. Imali smo osam polaznika dvomjesečne teorijske i praktične obuke za proizvodnju povrća u zaštićenom prostoru. U pitanju je kompletan ciklus – od nabavke sjemena, sadnje, pikiranja, presađivanja u plastenike. Odlično su sve odradili. Po završetku obuke, petoro je trebalo da na pet mjeseci produži angažman po Ugovoru o radu. Međutim, s obzirom da su u pitanju osobe sa invaliditetom, jedan učesnik je zbog zdravstvenih razloga odustao od angažmana. Nemamo pravo da na upražnjeno mjesto zaposlimo nekog drugog, ko nije prošao obuku, pa ćemo dio sredstava predviđenih za plate petoj osobi, na kraju projekta vratiti kao neutrošen novac. Polaznici su zadovoljni. Aktivnost smo osmislili ne sa ciljem da zarade, već kao radnu terapiju (plastenici su savremeno opremljeni, praktikuje se zalivanje “kap po kap”, sve je pokriveno folijama), pa posao nije težak, niti ga ima previše. Pratnerska organizacija “Osmijeh” raspolaže i prostorom gdje je postavljen stoni fudbal, imamo i košarkaški teren, što je izvrsna prilika da se druže i kvalitetno provode vrijeme.

RB/BI: Osim toga, važno je pomenuti da ovakvi angažmani vrlo doprinose namjeri da što više osoba sa invaliditetom ostvare pravo na penziju. Zamoliću Vas da objasnite procedure i korake koji vode ka tom cilju?

Vuković: U tome mi je veoma pomogao naš dobri Ranko Aligrudić dok je radio u barskom ogranku Fonda PIO jer ja, kao bivši profesor fizike, nemam ta pravnička znanja. Dakle, ako osobe sa invaliditetom izgube radnu sposobnost, a nisu ponoljetni, imaju pravo da traže invalidsku penziju bez radnog staža. Ako su punoljetni, a imaju između 20 i 30 godina, invalidsku penziju mogu da traže sa godinom radnog staža. Osobe starije od 30 godina, moraju da trećinu radnog vijeka (koji se računa od 20. godine) “pokriju” radnim stažom. Da bi bilo lakše za razumijevanje, navešću primjer: ako osoba sa invaliditetom ima 35 godina, onda bi njen radni vijek bio 15 godina, pa sa pet godina radnog staža ima pravo da konkuriše za invalidsku penziju. Da li će invalidska komisija odobriti penziju ili ne, to je do njihove procjene. To je razlog zbog čega se, kad god pišem projekte, trudim da ugovor o radu koji potpisuju, obuhvati i radni staž, jer je jedna godina njihovog radnog angažmana ekvivalentna tri godine onima koji nemaju invaliditet. Zahvaljujući našim projektima, do sada smo uspjeli da pet, šest osoba ostvari pravo na penziju.

RB/BI: “Održiva bašta OSI” nije jedina aktivnost kojom se možete pohvaliti. Zamoliću Vas da informišete slušaoce o projektima koji su, takođe, u fokusu vašeg djelovanja na početku godine, s posebnim fokusom na projekat “Zaštitimo i osnažimo djecu i mlade sa intelektualnim smetnjama Bara”. O kakvom projektu je riječ i ko su partneri?

Vuković: NVO “Osmijeh” čiji sam predsjednik je ove godine u Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije prošla sa projektom “Zaštitimo i osnažimo djecu i mlade sa intelektualnim smetnjama Bara”. Partner nam je NVO “Adria” kojom rukovodi Marta Anđelić. Projekat sam napisao na način da budu obuhvaćena i djeca i mladi sa razvojnim smetanjama. Cilj je da poboljšamo psiho-fizičko zdravlje OSI kroz druženje i inkluziju, pojačan rad njima najneophodnijih stručnjaka (animatora, defektologa različitih profila…) kao i radno angažovanje koje je za njih neka vrsta radne terapije. Osim toga, nastojimo da populaciju OSI (27+) kroz radnu terapiju i obuku za neko radno zanimanje pripremimo za uključivanje u rad uz pomoć asistenta. Naglašavam da u ovaj projekat nisu uključene osobe sa invaliditetom koje su angažovane u projektu “Održiva bašta OSI”. Predviđene su aktivnosti koje podrazumijevaju angažovanje stručnjaka logopeda i vaspitače – radnog terapeuta za rad sa djecom, za šta imamo opremljen logopedski kabinet. Sve usluge koje dobijaju OSI su sto posto besplatne. Osobe sa intelektualnim smetnjama, starije od 27 godina imaju priliku da u našim plastenicima u Starom Baru učestvuju u procesu gajenja poljoprivrednih kultura, što je odlična prilika da budu radno okupirani i to na svježem vazduhu. Angažovali smo agronoma koji ima zadatak da uputi OSI i njihovog asistenta pomagača u postupak gajenja povrća na otvorenom i u plastenicima. On je, između ostalog, likovni umjetnik, širokom spektra interesovanja, pa nam je podrška te vrste veoma bitna. Značajna, i vrlo posjećena, bila je i radionica na kojoj je pravnik održao pedavanje o pravima osoba sa invaliditetom i diskriminaciji te populacije. Sve aktivnosti namijenjene za osobe 27+ odvijaju se u prostorijama partnerske organizacije “Adria” u naselju Polje, gdje su uslovi u potpunosti prilagođeni njihovim potrebama, kao i u plastenicima kod crkve Svetog Nikole u Starom Baru. Aktivnosti sa djecom OSI i djecom bez razvojnih smetnji, koju smo uključili kako bi svi osjetili značaj inkluzije, organizujemo u prostorijama NVU “Osmijeh”. Projekat, takođe, traje deset mjeseci, počeo je 1. oktobra, a završiće se 31. jula.

RB/BI: U pripremi za ovaj razgovor kazali ste mi da je i članove Udruženja na čijem ste čelu “pokosio” virus gripa koji proteklih sedmica hara u Baru i cijelog državi. Koliko je to uticalo na aktivnosti?

Vuković: To nas je donekle omelo u radu, jer smo morali zatvoriti vrata organizavije i prekinuti sve aktivnosti. Bolesni su bili i polaznici i asistenti. U svakom slučaju, projekat teče po planu, ako se i jave poteškoće, pravazilazimo ih u hodu.

RB/BI: Zahvaljujem Vas se što ste, uprkos zdravstvenim problemima, pristali da gostujete u programu Radio Bara, uz želju da ambiciozne i važne projekte uspješno realizujete.

Vuković: Hvala i Vama i Radio Baru. Mi smo uvijek imali veliko razumijevanje i pomoć od Radio Bara, a teško bi mogli funkcionisati na ovom nivou da u svakom momentu niste bili spremni da date podršku i kvalitetno medijski ispratite naše aktivnosti.