Gost Vjere Knežević Vučićević u emisiji “Sunčanom stranom ulice” Radio Bara bio je v.d. komandira Službe zaštite i spašavanja Bar, Aco Vulević. Nakon razgovora o značajnoj pomoći koju su pružili i nadljudskim naporima sa kojima su se prošle sedmice suočili crnogorski spasioci učestvujući u spašavanju povrijeđenih i izvlačenju smrtno stradalih ispod ruševina u zemljotresom pogođenom turskom gradu Hataju, za slušaoce Radio Bara i čitaoce portala Bar Info Vulević je govorio o aktivnostima i planovima Službe kojom rukovodi.
RB/BI: Kada smo prije tri sedmice dogovarali Vaše gostovanje u programu Radio Bara, za sebe znam, a sigurna sam da ni Vi niste mogli ni pretpostaviti da će priča o aktivnostima Službe zaštite i spašavanja biti jedna od najaktuelnijih. Da je u pitanju recimo, 14. jul ili 25. avgust, ne bi bilo neobično, jer su ljetnji mjeseci ti za koje se, po pravilu, vezuju najveće i najsloženije akcije tima na čijem ste čelu. Elem, vremenske nepogode koje su u februaru pogodile primorski i centralni dio Crne Gore, nisu zaobišle ni Bar. U jednom momentu smo čak držali i rekord kao grad u kome je duvao najsnažniji olujni vjetar u državi. Jeste li dobro odgovorili izazovu i šta je bilo najteže? To sada vjerovatno djeluje kao lagan posao, upoređujući ga sa onim što ste proteklih dana doživjeli u Turskoj.
Vulević: Milo mi je što ste na ovaj način postavili pitanje, jer želim da upoznam slušaoce i čitaoce portala da Služba zaštite i spašavanja ima dvije požarne sezone – ljetnju i zimsku. Vjerujte mi da zimska nije ni malo lakša, već je u nekim momentima i teža. U tom periodu se suočavamo sa velikim brojem požara u zatvorenom prostoru, olujnim vjetrovima, saobraćajnim nesrećama zbog klizavog kolovoza… Ljetnja sezona je uočljivija, jer se požari dešavaju na otvorenom, pa ih svi primijete. Jedne godine smo za šest mjeseci imali preko 40 požara u zatvorenim objektima, u periodu od početka godine do jula.
RB/BI: Možete li ustvrditi da raspolažete sa dovoljno kvalitetnom mehanizacijom i da li imate dovoljno kadra? Šta pokazuje praksa, zahtjevne situcije sa kojima se nosite?
Vulević: Bar kao grad raste. Znamo da opština zauzima 598 kvadratnih kilometara površine na dvije obale. Između Skadarskog jezera i Jadranskog mora su masivi planina Rumije, Lisinja, Sutormana i Sozine. Živimo u vrlo razuđenoj opštini, pa da stignemo do Ostrosa, Murića, Livara, treba sat i po, do dva… Dobro smo se organizovali, pa i u Ostrosu imamo vozilo sa ljudstvom. Ako im zatreba, možemo da “uskočimo”. Kada govorimo o ljudstvu, jednostavno ću objasniti – ljudi, opreme, sredstava i obuka, nikada nije dovoljno. Za proces stvaranja požara, tzv. “trougao požara” potrebna su tri elementa – goriva materija, kiseonik i izvor paljenja. Ako izostane bilo koji od ovih elemenata, do paljenja neće doći. Ista je situacija i sa obukom ljudi: možete da mi kupite opremu, ali ako ne prođem obuku, niste ništa postigli.
RB/BI: Uz svjestan rizik da ću u priličnoj mjeri personalizovati naredno pitanje, želim da ga postavim. Napraviću mali uvod: kada sam prije skoro četvrt vijeka počinjala da se bavim novinarskim poslom, jedan od prvih, a potom i najdražih sagovornika, bio mi je, sada već dvije godine pokojni, Velizar Čađenović, tadašnji načelnik Vatrogasne jedinice. Dragi Čađo imao je viziju koja je tokom godina koje su uslijedile postala stvarnost – otvaranje savremenog Vatrogasnog doma, proširenje kapaciteta, ingerencija, broja zaposlenih, osavremenjavanje mehanizacije… Da li ste u ovom momentu zadovoljni i koji je Vaš plan za naredni period? Jeste da ste na poziciji rukovodioca od skoro, ali ste već godinama dio tima barskih hrabrih, sposobnih momaka, spasilaca…
Vulević: Prvo želim da pozdravim i da se zahvalim kolegama na svemu što rade za Službu i za građane Bara, jer se nimalo ne štede. Cilj nam je da u narednom period pohađamo što više obuka, da podijelimo znanje i iskustva. Treba uzeti u obzir da se grad neprestano širi, broji već skoro 60 hiljada žitelja, ruralna područja postaju vrlo popularna među turistima. Bilo bi dobro da se formiraju možda čak i stalni punktovi. Često se nađemo u veoma neizvjesnim situacijama, kada je milion okolnosti protiv nas. Kada uđemo u prostoriju zahvaćenu požarom, ne znamo na šta ćemo naići, ne znamo šta vlasnik drži u ormaru. Da li se u njemu nalaze ampule sa plinom, bombe, municija, oružje… Sve može da pođe naopako, jer ljudi neće da prijave šta im se sve u sobi nalazi. Naš posao je vrlo rizičan i kompleksan. Dešava se da nam kažu “a, đe ste, vatrogasci, ne radite ništa”. Upitam ih tada “izvini, bi li volio da radim u tvom stanu ili kući, ili da te vadim iz havarisanog vozila?”. Slijedi odgovor: “ne, ne daj, Bože”. Pitam ih tada zašto bi to, onda, željeli nekome drugom. Najsrećniji bih bio da našu djelatnost svedemo na obuke.
RB/BI: Posao vatrogasaca-spasilaca u Službi zaštite ne podrazumijeva isključivo gašenje požara i spašavanje. Nerijetko se borite i sa nedaćama druge vrste. Kakve sve pozive dobijate?
Vulević: Česti su i pozivi koji nemaju veze sa požarom. Nabavili smo i hvataljke za zmije, pošto ne želimo da ubijamo gmizavce jer su od izuzetne koristi za kompletan ekosistem. Zmije hvatamo i u kantama ih transportujemo do njihovog prirodnog staništa. Već prvog dana nakon nabavke hvataljki imali smo intervenciju u Mrkojevićima. Tada je u kuću osobe koja je nepokretna, zmija ušla kroz prozor u kuhinji. Na sreću, sve se dobro završilo.
RB/BI: Ovo je Vaše prvo gostovanje u programu Radio Bara ne samo od kada ste imenovani na poziciju rukovodioca Službe zaštita i spašavanja, nego uopšte. Dramatična uvertira i situacija kada ste pokazali da ste spremni da profesionalno odgovorite izazovima, svakako je bio veliki požar koji je 10. avgusta prošle godine zahvatio područje Črvanja, kod Crvene plaže. Bilo je veoma zabrinjavajuće, požar je buktao čitave noći, prijetio je kućama, saobraćaj je u nekoliko navrata bio obustavljan. Mislim da me sjećanje dobro služi – te noći smo se Vi i ja posljednji put čuli poslije tri ujutro… Bar Info je bez prestanka, cijele noći bio na liniji sa vatrogascima-spasiocima… Upravo to izvještavanje, imalo je najveći broj pregleda na našem portalu… S ove vremenske distance, jesu li sve službe odgovorile zadatku na pravi, profesionalan i odgovoran način?
Vulević: Uvijek treba da budemo ponosni na naše zaposlene, a što se tiče konkretno ove situacije, bila je to izuzetno zahtjevna i problematična akcija. Čitavo područje je okruženo kućama, od kojih su neke vrlo luksuzne, a požar je bio zahvatio veliku površinu. Ne želim da hvalim isključivo zaposlene u Službi zaštite i spašavanja, pa neću propustiti da ukažem na nemjerljiv doprinos privatnika. Brojni su preduzetnici koji bez poziva dođu, ponude svoje resurse, ne traže nikakvu nadoknadu. Na neki način, oni su svi u tim trenucima vatrogasci-spasioci, jer srcem nam pomažu u obuzdavanju stihije. Nema službe u Crnoj Gori koja je solidarnija od vatrogasaca. Za vrlo kratak period, uz činjenicu da raspolažemo sa šest vozila (što je vjerovatno malo), imamo podršku iz Ulcinja, Budve i ispostave u Petrovcu, tako da veoma brzo stižemo na lokalitet gdje je izbio požar. Sve jedinice iz primorskih opština, Podgorice i Cetinja nam priskaču u pomoć. Solidarnost je na izvanrednom nivou.
RB/BI: Pada li Vam na pamet neka situacija, anegdota možda, kada su vas zvali u pomoć u vezi sa nekom neobičnom, možda i smiješnom zgodom?
Vulević: Bilo je svega. Srijećemo se za zanimljivim ljudima, interesantnim akcijama. Sjetih se događaja u Starom Baru, ali ne mogu ispričati javno, jer bih morao da imenujem aktere. Reći ću samo da nas je sve, u situaciji koja nije bila nimalo bezazlena, uspjela nasmijati komunikacija među komšijama.
RB/BI: Na koji način održavaju kondiciju?
Vulević: To je uglavnom na ličnom nivou, a podrazumijeva odlazak u teretanu. Bilo bi od koristi da se pod okriljem Službe organizuje rad sa personalnim trenerom koji bi na osnovu građe, snage i mogućnosti pojedinačno odredio set vježbi. Osim toga, vatrogasci su uglavnom veliki ljubitelji prirode, pa odlaze u lov, ribolov, voze biciklo… To je vrlo korisno i olakšava nam posao kada se dese požari ili potraga za izgubljenima u planini, recimo. Mnogo nam znači podrška od strane izuzetno dobrih lovaca koji poznaju teren, pa to koristimo jer znaju svaki put, svaku stazu, gdje požar može da se “prebaci”.
RB/BI: Sa kojim službama sarađujete, ko vam pomaže i na čiju podršku i razumijevanje uvijek možete računati?
Vulević: Izuzetnu saradnju imamo sa već pomenutim Lovačkim društvom, kao i sa Komunalnim djelatnostima, Vodovodom, UPSUL-om, Zavodom za hitnu medicinsku pomoć… Od velikog značaja nam je što CEDIS raskrči svo rastinje ispod dalekovoda kojima gazduje, pa mi možemo sa manje vode, mnogo brže i sa manje napora da ugasimo požar. Odgovorni su u tolikoj mjeri da i pokupe i odnesu granje sa lokaliteta. Naravno, imamo veliku podršku i razumijevanje od strane lokalne samouprave i predsjednika Dušana Raičevića, koji nam izlazi u susret u želji da poboljšamo sistem i organizaciju rada.
RB/BI: Predsjednik Raičević je u ponedjeljak organizovao prijem za vas četvoricu, heroja iz Turske.
Vulević: Jeste. Imali smo prijatan razgovor i takav vid uvažavanja nam veoma znači.
