U emisiji “Sunčanom stranom ulice” govorili smo o onima koji ne biraju ni vrijeme ni mjesto da bi spasili život, imovinu i prirodu – o pripadnicima Službe zaštite i spašavanja. Naš sagovornik je bio komandir barske službe, Aco Vulević koji je otkrio kako izgleda jedno ljeto iz ugla spasilaca, koliko je zahtjevan njihov posao, ali i koliko je važna preventivna saradnja s građanima.
Govorili smo o organizaciji službe, najčešćim intervencijama, opremi i izazovima na terenu, ali i o ljudima – jer u ovom poslu čovjek je najvažnija karika.

RB/BI: Želim da razgovor započnemo lijepom viješću – petorica pripadnika Službe zaštite i spašavanja Bar, među kojima ste i Vi, nagrađeni su za posvećenost i izvrsnost javnih službenika i službi od Ministarstva javne uprave. Nagrada je uručena povodom Međunarodnog dana javne uprave, koji je, kako je navedeno iz resornog ministarstva “prilika za isticanje rezultata, ali i službenika, bez čijeg predanog rada se rezultati ne bi ostvarili, a timski rad podstiče kreativnost i omogućava razmjenu ideja, što dovodi do boljih rezultata i veće motivacije u radu”. Uz čestitke, zamoliću Vas da kažete nekoliko riječi o tom priznanju i ko je, osim Vas, dobio nagradu?

Vulević: Hvala Vam na čestitkama. Ministarstvo javne uprave dodjeljuje nagradu kojom se motivišu i ističu pojedinci i timovi koji svojim radom unaprjeđuju javne usluge i kvalitet života građana. Ovim putem želim da se zahvalim Opštini Bar koja je predložila naš tim za nagradu, jer je sam čin predlaganja dovoljan dokaz da su naše angažovanje i djela prepoznati na lokalnom nivou, a nagrada je potvrda da nas uvažavaju i na državnom. Nagradu su, osim mene dobili i pripadnici Nacionalnog tima za spašavanje Dragan Radanović, Balša Budimić, Predrag Đokvučić i Ivan Nikolić.

RB/BI: Na snazi je opštinska Naredba o zabrani paljenja vatre na otvorenom. Do kada traje i da li je građani poštuju?

Vulević: Svake godine predsjednik Opštine donosi Naredbu o zabrani loženja vatre na otvorenom prostoru, koja traje od 25. maja do 30. septembra. To je period prepoznat kao doba pojačanog rizika od izbijanja požara zbog velike suše i visokih temperatura. Naredbom se zabranjuje loženje i upotreba vatre na otvorenom prostoru ali, osim toga, i ostavljanje zapaljivih predmeta na mjestima gdje postoji opasnost od izbijanja požara. Ove godine smo odlučili da u prostorijama Službe zaštite i spašavanja organizujemo susret sa predstavnicima mjesnih zajednica i Komunalne policije da bismo razmijenili iskustva i ukazali na probleme koji nas tište i pronađemo rješenja u interesu svih. Želim da se zahvalim građanima Bara jer se ove godine, pretpostavljam zbog sastanaka koje smo organizovali, kao i direktne komunikacije, Naredba poštuje. Ima izuzetaka, ali je to (do ovog momenta) svedeno na minimum.

RB/BI: Koje su konsekvence za nesavjesne?

Vulević: Naredbom je predviđeno i da se fizička i pravna lica koja se ne ponašaju u skladu sa propisima i ne poštuju odredbe Naredbe, kažnjavaju shodno odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju i Odluke o komunalnom redu na teritoriji opštine Bar. Minimalna kazna za taj prekršaj je 250 eura.

RB/BI: Kako je Služba zaštite i spašavanja organizovana tokom ljetnje turističke sezone u Baru? Da li je već sada povećan broj intervencija?

Vulević: Postoji zimska i ljetnja požarna sezona. Ljeti su učestaliji požari na otvorenom prostoru, koji su upadljiviji. Organizovani smo na način što imamo smjenski rad 24 sata. Sjutra (9. jula) počinje da radi punkt u Sutomoru. Taj punkt smo organizovali zbog izraženih gužvi u saobraćaju, a u planu nam je da isti postavimo i na Utjehi, jer je i do tog turističkog mjesta za vrijeme trajanja sezone, teško brzo stići.

RB/BI: Koji su, osim požara, najčešći izazovi s kojima se suočavate tokom ljeta – poznato je da ste angažovani i u pružanju pomoći prilokom nesreća na vodi, saobraćajnih udesa…?

Vulević: Uvijek smo spremni da priskočimo u pomoć i često smo angažovani prilikom intervencija nakon saobraćajnih udesa, jer imamo hidraulične alate koji omogućavaju brz pristup povrijeđenima. Osim toga imamo i medicinsku opremu, kao što su spinalne daske, šancove kragne… Momci su obučeni za pružanje i te vrste pomoći, pa i taj dio našeg posla obavljaju na vrhunskom nivou. Svaka intervencija je na svoj način zahtjevna i poblematična. Izazova ima koliko hoćete, da ni sami ne možete da zamislite, jer se nerijetko dešavaju akcidenti sa kojima se do tog trenutka nismo susretali.

RB/BI: Da li ste zadovoljni opremljenošću i brojem ljudi u jedinici? Ima li prostora za unaprjeđenje?

Vulević: Služba zaštite i spašavanja uvijek može da se nadogradi Trenutno je u Baru 38 radno angažovanih spasilaca. Čak i onda kada mislite da imate sve, pojavi se neki novi problem koji morate da rješavate sa novom opremom, sa više ljudstva. Bar se širi, pa će uskoro biti neophodno angažovanje dodatnog broja spasilaca, nabavka dodatne savremene opreme…

RB/BI: Koliko je važna preventivna edukacija građana, posebno tokom ljetnjih mjeseci? Sarađujete li sa turističkim organizacijama, lokalnom zajednicom?

Vulević: Želim da pohvalim saradnju Službe zaštite sa svim subjektima – Turističkom organizacijom, Vodovodom, Komunalnim djelatnostima. Naša uvezanost i funkcionalnost može da posluži kao primjer drugim opštinama u državi. Od izuzetnog značaja je i edukacija građana. Ove godine smo sa kolegama iz Skadra imali aktivnost koja se tiče primjene sistema ranog otkrivanja požara. S tim u vezi organizovali smo nekoliko radionica u Virpazaru i Ostrosu, gdje smo upoznavali i upozoravali građane kako da reaguju. Mislim da sve to itekako ima efekta, jer je direktna komunikacija bitna.

RB/BI: Na koji način građani i turisti mogu pomoći u prevenciji požara i nesreća?

Vulević: Poštovanjem Naredbe.

RB/BI: Možete li izdvojiti neku intervenciju koja vam je posebno ostala u sjećanju – bilo zbog težine situacije, srećnog ishoda ili timskog rada?

Vulević: Svaka uspješno završena akcija ostaje u sjećanju, ali i one, nažalost, neuspješne sa ružnim ishodima i smrtnim slučajevima. Kompletno naše djelovanje se zasniva na timskom radu, pojedinac kao takav ne postoji.

RB/BI: Kako se psihički nosite s poslom koji često uključuje teške i stresne situacije?

Vulević: Kao i u svim segmentima života, uvijek može bolje. Svako ima neki svoj “odušak” – nekome je to teretana, nekome lov, nekome ribolov, ali ima i onih koji ni u kakvoj aktivnosti ne pokušavaju da pronađu pomoć na psihološkom nivou. Prošle godine su poslije jedne intervencije, kada su u požaru nastradale četiri osobe, naše kolege koje su bile na licu mjesta i vidjele tu scenu, imale psihološku pomoć. Na taj način smo, slobodno mogu reći, započeli pionirski projekat na teritoriji Crne Gore. U planu je da poslije svake intervencije sa smrtnim ishodom, angažujemo psihologa da popriča sa ljudima koji su učestvovali u akciji spašavanja. Poenta je da stručno lice vatrogasca-spasioca “izvuče” iz tog zapaljenog automobila ili stana gdje je i njegov život bio ugrožen i da ga “vrati” u, da tako kažem, normalne tokove.

RB/BI: Kakve su bile reakcije Vaših kolega nakon te mini psihološke seanse koju su imali?

Vulević: Bio sam više nego zadovoljan. Tada sam pozvao osam pripadnika naše službe na razgovor, a pojavilo se 12. 

RB/BI: Šta vas je motivisalo da se bavite ovim pozivom? Da li biste ponovo izabrali isti put?

Vulević: Kao vatrogasac sam počeo da radim davne 1996. godine. Tada su naše nadležnosti bile mnogo manje, u to doba smo samo gasili vatru. Kako se mijenjao naziv službe, mijenjale su se i nadležnosti, pa smo od “običnog” vatrogasca došli do toga da moramo da budemo edukovani u mnogim oblastima – pružanju prve pomoći, da se bavimo psihološkim procjenama i aktivnostima (to pogotovo u slučaju kada smo angažovani u većim akcidentima, poput onih u Jablanici, Turskoj, Albaniji, koje zahtijevaju izuzetnu psihičku stabilnost). Naš posao nije isključivo izvlačenje i spašavanje povrijeđenog, već podrazumijeva i razgovor sa porodicom nastradalog. Dakle, izuzetno je kompleksno, a sfera našeg djelovanja je vrlo široka.

RB/BI: Kako mlade privući ovom zahtjevnom, ali plemenitom pozivu? Postoji li interesovanje među mladima u Baru za ulazak u službu?

Vulević: Interesovanje postoji, ali ne u mjeri u kojoj bih ja volio. To je izuzetno težak posao i ljudi treba da budu svjesni svojih mogućnosti. Ako se čovjek odluči da pokuša i procijeni da to nije posao za njega – on je već nekome pomogao. Dešava se da i poslije nekoliko godina spasilac dođe u situaciju koju ne može da podnese. Tada treba biti hrabar i priznati da ovim poslom ne može da se bavi ubuduće. Ne može svako da podnese situacije sa kojima se mi na dnevnom nivou suočavamo.