Sinoć je u sali Focuss.space centra u Ulici maršala Tita priređen još jedan spektakularan koncert. Ni veliko nevrijeme nije spriječilo publiku da dođe i uživa u fascinantnom nastupu gruzijskog dueta “Asea Sool” koji je prisutne poveo na transcendentalno putovanje raznim krajevima zemaljske kugle, uz glas i akustičnu gitaru.
“Asea Sool” je projekat kompozitora, muzičara i aranžera BekBeksona i njegove harizmatične sestre, tekstopisca i nevjerovatne vokalistkinje Atine Kornelius. U sebi spajaju elemente muzičkih kultura sa svih strana svijeta i izvode pjesme na desetak jezika, dajući im sopstveni pečat, lelujajući od američke i engleske underground kulture, preko francuske šansone, napolitanskih napjeva, španskih i portugalskih melodija do ritmova i melodija rodne Gruzije.
A uživo svemu tome dodaju i neponovljivu magiju jedinstvenog izvođenja, jer se sve pretvara u muzičko-zvukovni šou, baziran na nevjerovatnoj količini filigranski preciznih improvizacija.
Tako je bilo i sinoć. Niko od prisutnih nije mogao očekivati da se u jednoj krhkoj djevojci krije takva energija kao što je slučaj sa Atinom Kornelijus. Često zvana “ženskim šamanom”, potpuno je opravdala taj svoj nadimak, kreirajući od svog pjevanja kolijevku zvukova u kojoj se očarana publika njihala skupa s njom.
Astrud Gilberto, Dolores O’Riordan, Janis Joplin, Edith Piaf, Teresa Madredeus Salgueiro, sve u jednoj osobi – Atini, a često i u jednoj pjesmi, jer su “Asea Sool” izvodili i petnestominutne potpuri verzije svojih i tuđih kompozicija. Teško je objašnjivo šta je omalena djevojka uspjevala da izvede glasom, pjevajući meko i baršunasto u jazz vodama, odlično se snalazeći u izuzetno visokim i izuzetno niskim registrima, oponašajući zvukove iz prirode, mijenjajući boju vokala, ubacujući muzičke citate poput “Baby If You Give It To Me” Busta Rhymesa i Mariah Carey, koristeći scatting i mumlanje, šapat i vrisku…
Bez daha je ostavljala prisutne čega god se dohvatila, bilo da je u pitanju hipnotička “Kaia”, francuska jazzy šansona “Monatreba”, ambijentalni “Spiritual”, salonska “Bye Bye Berlin”, dvoglas sa bratom “Without words”… Atina je još i i bubnjarka i perkusionista, ali su se sinoć odlučili za instrumentalno svedeniju formu nastupa.
BekBekson se pokazao kao virtuoz na akustičnoj gitari, a njegovo korištenje loopova je školski primjer kako to treba raditi da se dobije zvučna slika čitavog benda, od ritam sekcije lupkanjem po trupu instrumenta, preko bass linije na gornjim žicama, do finalne solaže na donjim. Efektni desetominutni šou koji je priredio dok ga je sestra gledala, sjedeći na pozornici i instinski uživajući skupa s ostalima, nikoga nije ostavio ravnodušnim. Ovo se naročito odnosi na fascinaciju američkim delta blusom, što se najbolje vidjelo u autorskoj pjesmi “Lucky Gogi”.
Poseban segment muzičkog spektakla bilo je BekBeksonovo sviranje na jedinstvenoj gitari na svijetu, koja je napravljena na lopati, i koju zove “Baraqa”. Ima tri žice, magnete i potenciometre, a sinoć ju je svirao gudalom dobijajući zvuk violončela, ili kao lap-slide gitaru, prstima.
U ultimi, na bini im se pridružio u improvizacijama na usnoj harmonici Aleksandar Gordeev, a publika ih je dva puta vraćala na bis. Bila je to, da zaključimo, world music umjetnost, ali tehnološkim jezikom rečeno “apgrejdovana”, na višem nivou od uobičajenog.
Poseban kuriozitet nastupa je što je duet “Asea Sool” pozdravio “publiku iz Bara, grada pobratima našeg Batumija u Gruziji”, izražavajući zadovoljstvo što sviraju “neposredno pred Dan Bara”. Šteta je samo što je od svih barskih ljubitelja muzike sinoć u gledalištu bilo samo dvoje. Ostatak su činili tzv. relokanti iz Rusije, Ukrajine, Bjelorusije…
Nakon koncerta, brat i sestra su za Bar info dali prvi kratki intervju za crnogorske medije, izražavajući zadovoljstvo što su “u gradu pobratiimu, o kome su u Batumiju čuli puno lijepih stvari”.
BekBekson je istakao da je na njegovo komponovanje i izvođenje muzike najzaslužniji otac.
„Volim muziku sa svih strana svijeta, različitih stilova, što je posljedica činjenice da je moj otac kupovao sve ploče i kasete do kojih je mogao doći, pa sam u glavi pohranjivao sve te različite zvukove koji su nekako isplivali, tako da komponujem muziku na svoj specifičan način. Još od djetinjstva sam tako zavolio naročito B.B. Kinga i Jimi Hendrixa, sav taj ‘delta blues’, još od djetinjstva. Ja komponujem, ali je pravi realizator mojih ideja u stvari moja sestra, ona je šaman moje muzike“.
Govoreći o jedinstvenoj gitari na svijetu, koja je self-made djelo, BekBekson je kazao da je “napravljena na običnoj lopati“: “Ušao sam u prodavnicu u Baruimju, kupio lopatu, stavio pick-upove i potenciometre, i napravio jedinstvenu stvar u svijetu. Može zvučati kao violončelo, ali je najbolja kao blues gitara, tu njen oštri zvuk dolazi do izražaja“.
Atina je iskreno rekla da je svjesna kakav odjek u publici ima njeno izvođenje, ali da „ne znam kako da objasni kako sve to izvodi“.
„Kada sam počela da pjevam, rekla sam ‘Bože hvala ti što si mi dao sve to, što imam sve te darove’, i to i danas mislim. Počeli smo da sviramo sve te improvizacije prije 19 godina, jer u Gruziji nije bilo struje, a brat je u kuhinji počeo nešto da improvizuje na gitari, pa sam na to odgovarala glasom. Talenat sam naslijedila od moje bake, po kojoj nosim ime, a koja je bila muzičarka i svirala gitaru. To se nekako na sceni pretvara u magiju, ali ne znam kako, samo svaki put otvorim dušu i srce i prepustim se pjesmi“.
Na pitanje o tome koliko improvizacije vlastitih pjesama donose otklon u odnosu na studijske snimke, BekBekson je rekao: „Imamo tri izdata CD-a i mnogo više video zapisa sa nastupa, jer je svaki put drugačije. Rad u studiju je nešto drugo, tu imaš nastanak albuma kao zadati cilj i moraš se uklapati i u dužinu pjesme i u koncepciju. Nastupi uživo su sloboda, jer se osjeti snaga tih pjesama i muzičke poruke koju nose. Nikad do sada nismo svirali na isti način istu pjesmu“.
