Pjesma „Maćedoniji“, koju je prije 120 godina napisao barski pjesnik Milo Jovović (1866–1916) povodom Ilindenskog ustanka, privukla je pažnju makedonske javnosti, nakon što ju je prof. dr Ilija Velev, uz čestitku povodom Ilindena, objavio na svom Fejsbuk profilu.
Pjesmu su nakon Veleva prenijeli i brojni makedonski onlajn mediji (Denešen vesnik, Express.mk), ali i veb-stranice koje plasiraju poeziju makedonskih autora i autora koji pišu o Makedoniji.
„Crnogorski pjesnik je bio inspirisan Makedonijom i Ilindenskim ustankom kada je napisao pjesmu 1903. godine. Pjesma pjeva o težini koja je pala na Makedoniju poslije Ilindena. Poetskim jezikom Jovović upućuje apel savjesti Evrope da Makedoniju i Makedonce ne prepusti na milost i nemilost“, navodi se u tekstu iz Denešen vesnika u tekstu naslovljenom: „PJESMA IZ 1903: Crnogorski pjesnik Milo Jovović napisao je pjesmu o Makedoniji poslije Ilindenskog ustanka koja je i danas aktuelna“.
Prema prvom tomu „Građe za crnogorski biografski leksikon“ (autori: mr Dragica Lompar i Branislav Borilović), Jovović je potomak stare barske porodice koja se u pisanim izvorima pominje još 1722. godine. Osnovnu školu je završio u Starom Baru, a sa svojom braćom je krajem 70-ih godina 19. vijeka boravio u Carigradu, gdje su se bavili trgovinom. Po povratku je radio kao činovnik Barske nadbiskupije i Monopola duvana.
Jedan je od najmlađih osnivača i članova Barske čitaonice 1881, zajedno sa još 63 Barana sve tri vjeroispovijesti. U djelu „Il Montenegro, memorie di un botanico“ poznati biolog Antonio Baldači pominje ga kao svog saradnika u istraživanju flore i faune primorske oblasti.
Pisao je poeziju vaspitnog i rodoljubivog karaktera, a, prema nekim autorima, smatra se prvim dječjim pjesnikom u Crnoj Gori. Bio je zadivljen kraljem Nikolom, pa mu je često posvećivao prigodne stihove. Sarađivao je sa brojnim listovima i časopisima kao što su „Golub“, „Bosanska vila“, „Omladina“, „Slavjanski svet“, „Gradina“, „Luča“, „Nevesinje“ i „Književni list“. Njegov članak na temu etnologije „Iz Bara i barske okolice u primorskoj nahiji“ objavila je Jugoslovenska akademija znanosti i umjetnosti 1896. godine. Bio je jedan od donatora za podizanje dječje bolnice na Cetinju1908. godine.
Govorio je francuski, italijanski i turski jezik. Odlikovan je Ordenom za revnost. Danas jedna ulica u Baru nosi njegovo ime.
Jovović u svojoj pjesmi Makedoniju opisuje kao tužnu, jadnu i bijednu, ističe da je ostavljena sebi i svojim građanima, bez podrške i pomoći da se izbori protiv neprijatelja, „Osmanlijeske vojske“. Vođen je za oslobođenje Makedonije i istočne Trakije i za stvaranje autonomne makedonsko-odrinske države.
Iako se radilo o upečatljivom zamahu, ustanak nije postigao željene rezultate („ljudska krvca potokom lije“), a pjesma upravo upire na činjenicu da su svi koji su mogli da pomognu vojsci ove države („Jevropa mirno s daleka gleda“) bili okrenuti leđima, „srca tvrda i ledna“, kako je to Jovović naglasio u trećoj strofi.
Pjesmu „Maćedoniji“ je pronašao barski novinar, publicista Željko Milović, prilikom istraživanja periodike barskih prosvjetnih ustanova. Objavljena je u novembru 1978. godine u listu „Primorac“ i od tada je pala u zaborav. Najveći dio rukopisne građe pjesnika Mila Jovovića je ostao u rukopisnoj zaostavštini potomaka, pa je ponovno podsjećanje na ovu pjesmu, osim što je Makedoncima bio svojevrstan poklon za godišnjicu ustanka, značajno i za dopunu opusa ovog autora.
