U autentičnom ambijentu Virpazara, biblioteci i čitaonici, sinoć je upriličena promocija drugog izdanja zbirke poezije „Svitac“ Srđana Lekovića.
Intimna atmosfera prostora, smještenog u samom srcu Crmnice, dala je poseban ton večeri posvećenoj ljubavnoj poeziji. Publika je imala priliku da, kroz razgovor i interpretaciju stihova, dublje uroni u poetski svijet autora koji je prepoznat po suptilnom izrazu i emotivnoj iskrenosti.
O knjizi su govorili istaknuti gosti iz javnog i kulturnog života. Među njima i diplomata i univerzitetski profesor Miodrag Lekić, koji je istakao značaj njegovanja savremene poezije i kulturnih susreta van velikih centara, naglašavajući da ovakvi događaji potvrđuju da književnost ima svoje vjerno uporište i u manjim sredinama.
Promociju je vodio novinar i književnik Milan Vujović, koji je o autoru govorio sa poštovanjem, ne skrivajući koliko je vezan za njegovu poeziju.
„Ne znam gdje sam sve i kada kazivao Srđanovu poeziju, od Radio Bara, Podgorice, Godinja, sale Dvorca kralja Nikole do, evo, Virpazara. Poezija tananih opisa, divnih metafora, skladnog ritma, neobične rime i često neočekivane poente“, kazao je Vujović, podsjećajući da Lekovićevi stihovi već godinama nalaze put do različitih prostora i publike.
Govoreći o vrijednosti njegovog stvaralaštva, istakao je: „To je, usudiću se da kažem i moguće pretjeram, misaono jaka, intelektualna poezija, jednog od najznačajnijih savremenih crnogorskih pjesnika. A ono što lično osjećam jeste da je Srđan Leković među dva-tri najbolja pjesnika koje znam uživo”.
Vujović je istakao da u Lekovićevoj poeziji nema kalkulacije ni površnosti: „Često govorim naglas njegove stihove. Nema tu prenemaganja, dodvoravanja čitaocima, mogućim kritičarima, bilo kome. Nema ni nepotrebnog trpanja stihova, niti rime reda radi. To je čista poezija, samo rijetkima od Boga data”.
Posebno je naglasio da je riječ o autentičnom lirskom glasu: „Srđanova poezija je nesumnjivo lirska i u tom okviru prevashodno ljubavna. Stalno se obraća nekoj svojoj muzi, sa kojom je čas blizak, čas joj se iz daljine divi“.
Uz pohvale, iznio je i jednu toplu, prijateljsku opasku, da autor nije vješt u samopromociji: „Srđan ne umije da reklamira svoje stihove. Poštovaoci njegove poezije, u koje, kao što vidite, spadam i sam, pokušavaju umjesto njega da promovišu to što izvlači iz nekih skrivenih moždanih pregrada, iz svoje crvene koštane srži, ali to je nedovoljno, zaslužuje mnogo veću medijsku i svaku drugu pažnju“.
Govoreći o njegovoj ličnosti, Vujović je dodao da Leković „ne umije ni da ćuti i gleda negdje u daljinu, pa da mislimo kako je mudar“, već da u svojoj iskrenosti ponekad kaže i ono što bi, možda, neko drugi prećutao. „Ali, to je Srđan. Živi u svom idealnom, izmaštanom svijetu, u svijetu improvizacije improvizacije“, citirao je autorove riječi o festivalu „Godinjske zvjezdane noći“, čiji je osnivač i pokretačka snaga.
Promocija je okupila brojne prijatelje, poštovaoce književnosti i mještane, među kojima je bilo i onih koji sa autorom dijele zavičajne korijene.
Veče na Virpazaru bilo je i svojevrsna uvertira u „Godinjske zvjezdane noći“, koji ove godine obilježava prvo značajno poglavlje – peto izdanje festivala pod godinjskim nebom. Upravo u susret tom jubileju, promocija drugog izdanja zbirke “Svitac” dobila je dodatnu simboliku.
„Možda Srđan nema alter ego koji noćima piše stihove, a danju mu ih servira u ovim briljantnim zbirkama, ali sigurno ima svog zaštitnika i promotera“, kazao je dr Neven Leković, takođe jedan od osnivača festivala, ističući da je Vujović autora kroz stvaralaštvo vodio na način na koji to samo on umije. Uz osmjeh je dodao da to i ne čudi, jer je, kako je rekao, „ipak pedesetoprocentni Crmničanin“.
Vizuelnu dimenziju večeri upotpunile su slike dr Miluna Lutovca, čiji su radovi dodatno oplemenili prostor i događaju dali likovnu dinamiku.
