U emisiji “Tropski Bar” danas su gostovali Željko Ćurčin, kome je neophodna transplatacija bubrega i njegov ujak Dragan Marković, koji je pokrenuo humanitarnu akciju “Spasimo Željkov život”.
“Već skoro osam godina Željko je hronični bolesnik, otkazali su mu bubrezi, pa zbog toga mora da tri puta nedjeljno ide na dijalizu. Zbog same hemodijalize i njenih posledica njegovo zdravlje i život su konstantno ugroženi, a opšte je poznato da hemodijaliza značajno skraćuje ljudski život, iako ga u ovom trenutku produžava. S obzirom na to da Željko nema donora bubrega svoje krvne grupe i da u našem zdravstvenom sistemu nije mogao da dobije organ, morali smo pomoć da potražimo u inostranstvu. U Minsku, u Bjelorusiji, Željko može da dobije organ i da bude transplantiran, ali ta zdravstvena usluga košta oko 100 000 eura. Zbog toga je porodica odlučila da pokrene akciju za prikupljanje novca. Akcija traje tek nekoliko dana i za sada je odziv dobar i u zemlji i u inostranstvu” kaže Marković.
“U početku sam osjećao blagi bol u donjem dijelu leđa, zatim sam dobio blagu temperaturu i imao sam simptome gripa. Pored malaksalosti, javio mi se i blagi otok nogu. Pošto se nisam osjećao dobro, porodica me povela na prijemno odjeljenje bolnice gdje su mi uradili nalaze krvi i na osnovu nalaza kreatinina koji je bio 25 puta veći od normalnog, odmah je konstantovano da bubrezi već neko vrijeme ne rade. Jedino liječenje u tom slučaju je hemodijaliza ili transplantacija. Da bih mogao koliko toliko normalno da živim moram stalno da vodim računa o tome šta jedem i pijem. Međutim, najgore se osjećam poslije hemodijalize jer nakon nje satima ne mogu da ustanem iz kreveta i ne mogu da normalizujem krvni pritisak. I tako tri puta nedjeljno. Jednom riječju, ovo je jedna podmukla i vrlo teška bolest. Zbog nje imam brojne promjene na srcu, očima, krvnim sudovima, kostima… Dva puta su morali da mi operišu paraštitastu žlijezdu, a podvrgavan sam i brojnim ispitivanjima u Beogradu i Zagrebu koja su vrlo bolna i neprijatna”, kaže Željko.
“Najveći problem kod Željka je što on ima 0+ krvnu grupu. Samo dva člana naše porodice imaju ovu krvnu grupu i ne mogu da doniraju Željku organ iz medicinskih i bioetičkih razloga jer bi to ugrozilo njihov život. Tokom kliničkih ispitivanja u Beogradu i Zagrebu rečeno nam je da Željko nikako ne može dobiti organ neke druge krvne grupe jer bi takav organ kod njega funkcionisao veoma kratko, odnosno, odbacio bi ga njegov imuni sisitem. Rečeno nam je da Željko može da dobije samo kadaverični organ, međutim, s obzirom na to da u Crnoj Gori niko ne donira organe, nemoguće je dobiti takav organ za njega. Od prijatelja koji su se transplantirali u Minsku saznali smo za njihovu državnu kliniku gdje bi Željko mogao da dobije organ. Ovih dana očekujemo da nam stigne termin za predtransplantaciona ispitivanja. Nakon završetka ovih ispitivanja Željko bi došao kući i u roku od 300 dana bio bi pozvan na transplantaciju. Najveći problem je što sva ova ispitivanja, operacija i period oporavka koštaju puno” objašnjava njegov ujak.
I pored teške ekonomske situacije, porodica se nada da će akcija uspjeti i da će Željko konačno imati šanse da normalno živi.
“Vremena su zaista teška. Međutim, svjedoci smo brojnih humanitarnih akcija koje su se uspješno završile, a naši mladi su uspjeli da se negdje u inostranstvu izliječe. Tačno je da je i sam odlazak do Minska veoma skup, a kamoli ovako složen proces liječenja. Zbog toga su prvenstveno Željkovi prijatelji pokrenuli humanitarnu akciju ‘Spasimo Željkov život’. Sve je počelo tako što su pripremili kutije koje su raspoređene na brojnim mjestima po gradu, a mogu se naći i u drugim gradovima Crne Gore. Najveću podršku ovoj akciji pruža Božidar Nikolić Čarli preko fejsbuk stranice ‘Spasimo Željkov život’ i kroz mnoge druge aktivnosti koje organizuje. Veliku podršku pruža i fondacija ‘Hop’ iz Norveške. Za sada je odziv dobar i nadamo se da ćemo uspjeti da prikupimo dovoljno novca za Željkovo liječenje” kaže Marković.
Željko vjeruje u ljude dobre volje.
“I sâm sam sa svojim prijateljima mnogo puta učestvovao u ovakvim humanitarnim akcijama. Vrlo mi je bilo teško da se osmjelim na ovakav korak i da tražim pomoć od ljudi, međutim, posle skoro osam godina na hemodijalizi i mnogo neispunjenih obećanja dobijenih od zdravstvenih radnika, moje zdravlje je toliko narušeno da je jedini spas za mene što hitnija transplantacija. Ne volim da se nalazim u centru pažnje i pomalo sam i tužan što moram da se liječim na ovakav način, ali jedino je rješenje da uz pomoć svojih sugrađana i ja počnem da živim normalnim životom. Svjestan sam da se teško živi, znam to po svojoj porodici, zato mi je bilo još teže da se odlučim na ovaj korak, pa shvatam koliko treba biti human i nekome pomoći u ovakvoj situaciji. Zbog toga želim da se zahvalim, iskreno i od srca, svim ljudima koji mi pomažu. Sama činjenica da postoji mogućnost da dobijem novi bubreg u meni rađa nadu, pa mogu slobodno reći da nikada nisam imao više snage nego sada da se borim za svoj život i za svoju budućnost” ne predaje se naš mladi sugrađanin.
“Najveći dio akcije za sada teče preko fejsbuk stranice “Spasimo Željkov život”, preko internet linka ‘Hop’ fondacije iz Norveške i preko kutija za skupljanje pomoći. Uskoro će se organizovati brojni sportski turniri na kojima će se takođe prikupljati novac. Očekujemo da će se i brojni privrednici iz Bara i Crne Gore uključiti u akciju, a voljeli bismo da nam pomognu i opštinske i državne institucije”-zaključuje Željkov ujak, Dragan Marković.
