Zajedničkim saopštenjem za javnost su se obratile NVO Žene Bara i NVO Banka hrane. Njihovo obraćanje prenosimo u cjelosti.
***
„Suočeni sa svakodnevnim problemima ugroženih građana u Crnoj Gori a posebno djece, želimo vas informisati na samo neke od nepravdi i uskraćenosti koje oni doživljavaju.
Osim što su socijalno ugroženi suočeni sa malim socijalnim primanjima, zahtjevnim kriterijumima da bi ih uopšte dobili i nedovoljnom servisima podrške, uočavamo kao veoma važan problem što porodice čiji su članovi, rođeni u Crnoj Gori bez mogućnosti ostvarivanja prava na socijalnu pomoć i dječiji dodatak jer su im babe, djedovi ili roditelji, rođeni van granica Crne Gore.
Boravišna dozvola je nedostižna ukoliko porodica nema riješeno stambeno pitanje, što je u najčešće najveći problem socijalno ugroženih. A bez boravišne, nema čovjeka vidljivog sistemu socijalne zaštite.
Jedna od porodica sa takvim problemom je samohrana majka troje maloljetne djece. Ona je rođena u Crnoj Gori, ovdje je rodila i svoju djecu. Ova porodica nema socijalno primanje, ni dječiji dodatak. Nemaju riješeno stambeno pitanje, žive u pakleno teškim uslovima, bez ikakvih primanja. Roditelji samohrane majke su rođeni van granica naše države.
O uskraćenosti za život dostojan čovjeka ove porodice, upoznali smo Ministarstvo rada i socijalnog staranja, kancelariju Ombudsmana, Unicef, MUP, Ministarstvo pravde, Opštinu i Centar za socijalni rad grada Bara, jer je porodica stanovnik istog.
Nevidljivi za sistem, bez prava na dečiji dodatak, bez mogućnosti pohadjanja vrtića, bez hljeba! Za državu nevidljivi, a svi ih mi i te kako dobro vidimo. Gladni su. Promrzli. Ni kao podstanari nigdje nisu poželjni, jer niko ne želi sirotinju.
Kako konkretnih reakcija i sistemskih rješenja nema NVO ‘Žene Bara’ i ‘Banka hrane’ , razmišljaju o pokretanju peticije ‘da svako dijete ima ista prava’, kako ne bi status porodice u kojoj dijete živi, određivao njihova prava .
Valjda bi bilo pravedno i normalno, da sva djeca dobiju mogućnost da žive po pravu koje im je zakonom zagarantovano, koje im Konvencija o pravima djece garantuje.
Djecu treba prepoznati kao aktivne i punopravne članove društva i otvoriti im šire vidike za učestvovanje u svim oblastima života.
Siromaštvo uzrokovano opštim stanjem u društvu nije samo lokalni, već i državni problem i u mnogome utiče na ostvarivanje prava djeteta. Ova pojava se negativno odražava, ne samo na kvalitet života djece, već ugrožava i brojna njihova prava.
Djeca ne mogu čekati bolja vremena, da bi ostvarila svoja prava na zdrav razvoj.
Zbog toga je nužno prepoznati njihove potrebe, uočiti teskoće i prepreke u ostvarivanju njihovih prava, povećati socijalnu osjetljivost lokalne zajednice i države, te iznaći rješenja i resurse koji su potrebni da bi im se pružili bolji uslovi i mogućnosti odrastanja“, zaključuje se u saopštenju.
