Zoran Đurašković, trener barskog “Mornara”, nakon uspjeha “plavih” jedna je od najpominjanijih ličnosti u Baru. Iako je sada u centru pažnje kao strateg s klupe, iza njega je odlična fudbalska karijera – pored ostalog, bio je napadač koji je sezonu 2001/02. završio sa epitetom “kralja strijelaca” prvoligaškog takmičenja Srbije i Crne Gore.
Zoran Đurašković (Bar, 1975) je fudbal počeo da trenira sa 13 godina u Mornaru. Nakon osam sezona prelazi u Mogren iz Budve (dvije godine), a zatim slijedi selidba u beogradski Hajduk (godinu i po), Bokelj, Trudbenik i lučansku Mladost 1999. godine.
Uveo je svojim golovima Lučance najprije u Prvu ligu 2000/01, a naredne sezone bio je prvi golgeter Prve lige SR Jugoslavije, sa 27 postignutih pogodaka.
Tokom ljetnjeg prelaznog roka 2002. stigao je u Železnik. U sezoni 2002/03. bili su šesti u prvenstvu, a naredne treći u SR Jugoslaviji, iza Crvene zvezde i Partizana. To im je omogućilo učešće u drugom kolu kvalifikacija Kupa UEFA. U avgustu 2004. igrali su sa rumunskom Steauom – izgubili 2:4 u Beogradu, a u Bukureštu vodili 2:0 i bili na pragu senzacije, ali je iskusni rumunski tim postigao još jedan gol. U sezoni 2004/05. bili su deveti u prvenstvu Jugoslavije, a tim se povukao iz takmičenja zbog finansijskih problema. Tokom tri sezone koje je proveo u Železniku, odigrao je ukupno 78 prvenstvenih utakmica, postigavši 36 golova.
Sa Železnikom je Đurašković osvojio Kup Srbije i Crne Gore 2005. godine, nakon šokantne pobjede nad Crvenom zvezdom iz Beograda, 1:0 u finalu. U tom je meču dobio drugi žuti karton u 79. minutu i bio isključen, nakon što je u više navrata bio konstantna opasnost po gol Ranđelovića.
Nakon tri sezone igranja, Đurašković je u ljeto 2005. potpisao ugovor sa Smederevom. U sezoni 2008/09. bio je jedan od ključnih igrača koji su pomogli klubu da se vrati u Superligu Srbije (63 utakmice, 15 golova). Na kraju sezone, u 33. godini, došao je u OFK Petrovac, koji je nastupao u Prvoj ligi Crne Gore, i gdje je završio igračku karijeru.
Đurašković je rekorder i po broju postignutih golova na jednoj prvenstvenoj utakmici. Šest puta je pogodio mrežu na utakmici između Železnika i Zvezdare.
Kao odličan strijelac pozivan je i u reprezentaciju SRJ 2001/22. Našao se u društvu Predraga Mijatovića, Vladimira Jugovića, Siniše Mihajlovića, Jokanovića, Miloševića, Dejana Stankovića… Poziv selektora dobio je za utakmice protiv Ekvadora, kada nije ulazio u igru, a zatim i protiv Češke u Pragu, ali je morao da otkaže zbog bolesti oca.
Nakon toga, ušao je u trenerske vode. Bio je pomoćnik stručnom štabu Mornara na čijem su čelu bili Saša Petrović, Zoran Mijović i Obren Sarić. Vodio je uspješno i omladinsku selekciju kluba.
Od 4. maja 2022. godine kao trener vodi prvi tim. S njim je osvojio drugo mjesto u Prvoj ligi Crne Gore i prošao prvo kolo kvalifikacija za evropsku Ligu konferencija.
Nikada nije volio da srlja u životu, ni dok je bio aktivni fudbaler, ali je bio fajter na terenu, napadač koji je najviše volio da vidi loptu u protivničkoj mreži. Njegova formula za uspjeh su red, rad i disciplina.
“Fudbaleri su ti koji se bore za svoj status. Meni je najvažnije da se ne ogriješimo ni o jednom igraču, i za mene su svi fudbaleri isti u tom smislu. Naravno, nemaju svi igrači iste fudbalske kvalitete. U fudbalu nema improvizacija i skrivanja. Poštuj druge i bićeš sigurno nagrađen”, kaže Đurašković.
